Henck Arron
Henck Alphonsus Eugène Arron (Paramaribo, 25. travnja 1936. – Alphen aan den Rijn, 4. prosinca 2000.), surinamski političar i utjecajna ličnost surinamske politike u periodu sticanja nezavisnosti. Arron je po struci bio bankar, a kao član Narodne stranke postao je 1973. godine premijer te je bio na čelu vlade u trenutku sticanja nezavisnosti 1975. godine, kao posljednji kolonijalni i prvi surinamski premijer.[1] Svrgnut je u Bouterseovom puču 1980. godine te je 1981. godine oslobođen, nakon čega se vratio bankarstvu. Godine 1988. ponovo se aktivirao u politici, ovoga puta kao potpredsjednik Surinama,[2] ali je već dvije godine kasnije ponovno svrgnut u novom Bouterseovom puču.
| Henck Arron | |
|---|---|
 | |
| Mandat 24. prosinca 1973. – 25. veljače 1980. | |
| Predsjednik | Johan Ferrier |
| Prethodnik | Jules Sedney |
| Nasljednik | Henk Chin A Sen |
| Mandat 25. siječnja 1988. – 24. prosinca 1990. | |
| Predsjednik | Ramsewak Shankar |
| Prethodnik | pozicija utemeljena |
| Nasljednik | Jules Wijdenbosch |
| Rođenje | 25. travnja 1936. Paramaribo, Surinam
|
| Smrt | 4. siječnja 2000. Alphen aan den Rijn, Nizozemska
|
| Politička stranka | NPS |
| Supružnik | Antoinette Leeuwin |
| Zanimanje | bankar, političar |
Arron se rodio u Paramaribu 1936. godine te se školovao za bankara u Nizozemskoj. Nekoliko je godina radio za Amsterdamsche Bank,[3] nakon čega se vratio u Surinam i također radio u bankarskom sektoru.[3][4] Godine 1961. pridružio se Narodnoj stranci,[3] a 1970. godine postao je njezin predsjednik.[4] Tri godine kasnije, njegova koalicija pobijedila je na izborima,[3] a on je 24. prosinca 1973. godine postao premijer Surinama. U tom je svojstvu vodio pregovore za potpunu nezavisnost Surinama,[1] našavši podršku u nizozemskoj PvdA, koja je što prije htjela riješiti pitanje surinamske nezavisnosti.[5] U veljači 1974. godine, Arron je javno obznanio kako će Surinam tražiti nazavisnost do kraja 1975. godine, što je odjeknulo u javnosti jer Arron nije imao većinsku podršku u Surinamu za takvu odluku.[6] No, neovisno o tome, Surinam je 25. studenog 1975. godine službeno postao nezavisna država.[3]
Međutim, period nakon stjecanja nezavisnosti obilježen je društvenim nemirima, gospodarskom krizom i optužbama za korupciju, koje su primarno pogađale Arronovu vladu.[7] Arron je 1977. godine ponovo pobijedio na izborima,[1] međutim optužen je za izbornu prijevaru,[7] što je dodatno pogoršalo krizu. U prvim godinama od nezavisnosti, gotovo trećina populacije Surinama emigrirala je u Nizozemsku.[8] Ubrzo se Arron morao suočiti i s problemima u oružanim snagama, čiji su se pripadniri žalili na korupciju[3] i niske plaće.[5] Međutim, Arron je odbio pregovarati s voditeljima pobune te ih je dao uhapsiti, a pred sudom su se trebali pojaviti 26. veljače 1980. godine,[9] netom prije izbora koji su bili zakazani za ožujak. Međutim, 25. veljače 1980. godine, Dési Bouterse izveo je vojni udar, svrgnuo legalno izabranu vlast i dao zatvoriti Arrona.[5] No, Arron je pušten već 1981. godine te je ubrzo imenovan predsjednikom Surinamske narodne kreditne banke.[10]
Nakon pritiska koji su na Boutersea 1987. godine izvršile Ujedinjene nacije, Francuska, Nizozemska i Sjedinjene Države, vojna je vlast popustila i u Surinamu je ponovo uvedena demokracija.[3] Arron je 1988. godine izabran za potpredsjednika Surinama u mandatu Ramsewaka Shankara, služivši od 25. siječnja 1988. godine do 24. prosinca 1990. godine, kada je njihova vlada ponovno pala u vojnom udaru koji je organizirao Bouterse.[1] Arron se tada konačno povukao iz politike. Godine 2000., Kraljevski institut za Trope pozvao ga je u Nizozemsku na panel povodom 25 godina surinamske nezavisnosti.[3] Umro je 4. prosinca 2000. godine u kući svoga brata u Nizozemskoj od posljedica srčanog udara.[1]
Reference
uredi- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Henck Arron, 64, Who Guided Suriname to Independence in '75”. New York Times. 6 December 2000. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ „Historie Vice Presidenten: Overzicht van alle Vicepresidenten van Suriname vanaf 1987” (nl). De Overheid van de Republiek Suriname. 13 August 2010. Arhivirano iz originala na datum 12 June 2018. Pristupljeno 3 May 2020.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „Henck Arron (1936–2000)” (nl). Historiek. December 2008. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ 4,0 4,1 „Henck Arron” (nl). Suriname.nu. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ 5,0 5,1 5,2 „The Kingdom Of The Netherlands In The Caribbean. Suriname 1954 – 2004: Kroniek van een illusie” (nl). Rozenberg Quarterly. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ Van Amersfoort, Hans (2011). „How the Dutch Government stimulated the unwanted immigration from Suriname” (English). IMI Working Papers (International Migration Institute, University of Oxford) (10).
- ↑ 7,0 7,1 „Wat zijn de Decembermoorden” (nl). NPO Focus. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ „WEBTENTOONSTELLING” (nl). Suriname-Nederland 40 jaar later. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ Caribbean Review (1980). „The Year of the Sergeants”. University of Florida. Pristupljeno 22 June 2020.
- ↑ Gunson, Phil (24 January 2001). „Obituary Henck Arron”. The Guardian. Pristupljeno 24 February 2020.
Vanjske veze
uredi
Wikimedia Commons ima još multimedijalnih datoteka vezanih za: Henck Arron
