Wikipedija

Henck Arron

Henck Alphonsus Eugène Arron (Paramaribo, 25. travnja 1936. – Alphen aan den Rijn, 4. prosinca 2000.), surinamski političar i utjecajna ličnost surinamske politike u periodu sticanja nezavisnosti. Arron je po struci bio bankar, a kao član Narodne stranke postao je 1973. godine premijer te je bio na čelu vlade u trenutku sticanja nezavisnosti 1975. godine, kao posljednji kolonijalni i prvi surinamski premijer.[1] Svrgnut je u Bouterseovom puču 1980. godine te je 1981. godine oslobođen, nakon čega se vratio bankarstvu. Godine 1988. ponovo se aktivirao u politici, ovoga puta kao potpredsjednik Surinama,[2] ali je već dvije godine kasnije ponovno svrgnut u novom Bouterseovom puču.

Henck Arron
Henck Arron
Mandat
24. prosinca 1973. – 25. veljače 1980.
Predsjednik Johan Ferrier
Prethodnik Jules Sedney
Nasljednik Henk Chin A Sen
Mandat
25. siječnja 1988. – 24. prosinca 1990.
Predsjednik Ramsewak Shankar
Prethodnik  pozicija utemeljena
Nasljednik Jules Wijdenbosch
Rođenje 25. travnja 1936.
Nizozemska Paramaribo, Surinam
Smrt 4. siječnja 2000.
Nizozemska Alphen aan den Rijn, Nizozemska
Politička stranka NPS
Supružnik Antoinette Leeuwin
Zanimanje bankar, političar

Arron se rodio u Paramaribu 1936. godine te se školovao za bankara u Nizozemskoj. Nekoliko je godina radio za Amsterdamsche Bank,[3] nakon čega se vratio u Surinam i također radio u bankarskom sektoru.[3][4] Godine 1961. pridružio se Narodnoj stranci,[3] a 1970. godine postao je njezin predsjednik.[4] Tri godine kasnije, njegova koalicija pobijedila je na izborima,[3] a on je 24. prosinca 1973. godine postao premijer Surinama. U tom je svojstvu vodio pregovore za potpunu nezavisnost Surinama,[1] našavši podršku u nizozemskoj PvdA, koja je što prije htjela riješiti pitanje surinamske nezavisnosti.[5] U veljači 1974. godine, Arron je javno obznanio kako će Surinam tražiti nazavisnost do kraja 1975. godine, što je odjeknulo u javnosti jer Arron nije imao većinsku podršku u Surinamu za takvu odluku.[6] No, neovisno o tome, Surinam je 25. studenog 1975. godine službeno postao nezavisna država.[3]

Međutim, period nakon stjecanja nezavisnosti obilježen je društvenim nemirima, gospodarskom krizom i optužbama za korupciju, koje su primarno pogađale Arronovu vladu.[7] Arron je 1977. godine ponovo pobijedio na izborima,[1] međutim optužen je za izbornu prijevaru,[7] što je dodatno pogoršalo krizu. U prvim godinama od nezavisnosti, gotovo trećina populacije Surinama emigrirala je u Nizozemsku.[8] Ubrzo se Arron morao suočiti i s problemima u oružanim snagama, čiji su se pripadniri žalili na korupciju[3] i niske plaće.[5] Međutim, Arron je odbio pregovarati s voditeljima pobune te ih je dao uhapsiti, a pred sudom su se trebali pojaviti 26. veljače 1980. godine,[9] netom prije izbora koji su bili zakazani za ožujak. Međutim, 25. veljače 1980. godine, Dési Bouterse izveo je vojni udar, svrgnuo legalno izabranu vlast i dao zatvoriti Arrona.[5] No, Arron je pušten već 1981. godine te je ubrzo imenovan predsjednikom Surinamske narodne kreditne banke.[10]

Nakon pritiska koji su na Boutersea 1987. godine izvršile Ujedinjene nacije, Francuska, Nizozemska i Sjedinjene Države, vojna je vlast popustila i u Surinamu je ponovo uvedena demokracija.[3] Arron je 1988. godine izabran za potpredsjednika Surinama u mandatu Ramsewaka Shankara, služivši od 25. siječnja 1988. godine do 24. prosinca 1990. godine, kada je njihova vlada ponovno pala u vojnom udaru koji je organizirao Bouterse.[1] Arron se tada konačno povukao iz politike. Godine 2000., Kraljevski institut za Trope pozvao ga je u Nizozemsku na panel povodom 25 godina surinamske nezavisnosti.[3] Umro je 4. prosinca 2000. godine u kući svoga brata u Nizozemskoj od posljedica srčanog udara.[1]

Reference uredi

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 „Henck Arron, 64, Who Guided Suriname to Independence in '75”. New York Times. 6 December 2000. Pristupljeno 22 June 2020. 
  2. ↑ „Historie Vice Presidenten: Overzicht van alle Vicepresidenten van Suriname vanaf 1987” (nl). De Overheid van de Republiek Suriname. 13 August 2010. Arhivirano iz originala na datum 12 June 2018. Pristupljeno 3 May 2020. 
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 3,7 „Henck Arron (1936–2000)” (nl). Historiek. December 2008. Pristupljeno 22 June 2020. 
  4. ↑ 4,0 4,1 „Henck Arron” (nl). Suriname.nu. Pristupljeno 22 June 2020. 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 „The Kingdom Of The Netherlands In The Caribbean. Suriname 1954 – 2004: Kroniek van een illusie” (nl). Rozenberg Quarterly. Pristupljeno 22 June 2020. 
  6. ↑ Van Amersfoort, Hans (2011). „How the Dutch Government stimulated the unwanted immigration from Suriname” (English). IMI Working Papers (International Migration Institute, University of Oxford) (10). 
  7. ↑ 7,0 7,1 „Wat zijn de Decembermoorden” (nl). NPO Focus. Pristupljeno 22 June 2020. 
  8. ↑ „WEBTENTOONSTELLING” (nl). Suriname-Nederland 40 jaar later. Pristupljeno 22 June 2020. 
  9. ↑ Caribbean Review (1980). „The Year of the Sergeants”. University of Florida. Pristupljeno 22 June 2020. 
  10. ↑ Gunson, Phil (24 January 2001). „Obituary Henck Arron”. The Guardian. Pristupljeno 24 February 2020. 

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Henck_Arron&oldid=41750390