Giovanni Pisano

Giovanni Pisano
Gotika

Detalj sa propovjedaonice u Pistoji (Pokolj nevine dječice)
Biografske informacije
Rođenje oko 1248.
Smrt nakon 1314. (možda 1320.)
Nacionalnost Talijan
Opus
Polje skulptura, arhitektura
Praksa Pisa, Siena, Perugia, Pistoia, Genoa
Znamenita djela

Giovanni Pisano (Pisa, oko 1248.. - Siena, nakon 1314. (možda 1320.)[1]), bio je gotički skulptor i arhitekt, sin Nicole Pisana.[1]

Sa ocem i njegovim pomoćnicima radio je na propovjedaonici za Katedralu u Sieni (1265.-68.), sa njim je radio i na fontani u Perugi (dovršena 1278 .), na njoj je upisano i njegovo ime. Po nekim izvorima on je radio sa ocem i na propovjedaonici za Krstionicu u Pisi, po toj hipotezi trebalo bi pomaknuti datum njegova rođenja na 1240.[1]

BiografijaUredi

Giovanni Pisano započeo je karijeru u očevoj bottegi i asimilirao očeve ideje, tako da je njegove rane radove teško razlikovati od očevih.

U svakom slučaju od septembra 1285. više nije bio građanin Pise jer je postao stanovnik Siene. Otprilike u to vrijeme započeo je rad na skulpturalnoj dekoraciji fasade Sienske katedrale, koja je zbog svoje raskoši postala model za gotovo većinu gotičkih fasade u Centralnoj Italiji.[2] Za razliku od francuskih primjera, u kojima figuralni ornament pulsira čitavom fasadom, Pisanova fasada je puno povezanija sa arhitekturom.

Donja etaža je jednostavno je dekorirana stubcima sa diskretnim lisnatim motivom koji prati vertikale stubaca. Pored rezbarenih portallih arhitrava, figuralne skulpture počinju u nivou portalnih luneta sa likovima proroka i sibila u prirodnoj veličini i nastavlja se po čitavoj fasadi.[2]

Nedavna istraživanja otkrila su sličnost sienske fasade sa skulptorskom dekoracijom katedrale iz francuskog Auxerra. Iako nema dokumenata koji bi to potvrdili, pretpostavlja se da je Giovanni između 1268.-1278., putovao u Francusku.[2]

Kao arhitekt pozvan je 1287. u Massa Marittimu da izgradi katedralu[1]

Pored fasade za Siensku katedralu, Pisanova propovjedaonica za Crkvu Sant'Andrea u Pistoji (dovršena 1301.), je njegov najbolji rad.[2] Pet reljefa te propovjedaonice, ima otprilike iste teme kao i propovjedaonica njegova oca u Pisi dovršena 40 godina prije, i slični arhitektonski raspored, ali je stilski kvalitetnija.[2] U Navještenju, Rođenju i Navještenju pastirima, pulsira ekstremna uznemirenost koja karakterizira sve reljefe te propovjedaonice.[2]

Pisano nikada nije ponovio grozničave forme kojima je prekrio propovjedaonicu u Pistoji, jer se vratio dostojanstvenijem, klasičnom duhu koji je bio u fokusu ranih djela njegova oca. Razlozi za to vjerojatno proizlaze iz Giovannijeva susreta sa Giottovim slikarstvom. Pisano je naime isklesao mramornu Bogorodicu sa Djetetom za Kapelu Scrovegni u Padovi otprilike u isto vrijeme (oko 1305.) kad je i Giotto u njoj naslikao svoj ciklus fresaka.[2] Od 1302. do 1310. Pisano ponovno radi u Pisi, ovaj put za propovjedaonicu Katedrale. Na toj propovjedaonici, koja je danas loše rekonstruirana nakon rastavljanja, njegov reljef je znatno mirniji od reljefa u Pistoji.[2]

Grobnica Margarete Luksemburške žene cara Heinricha VII[3] u Genovi 1311., bila je njegovo posljednje dokumentirano djelo.[2]

U Sieni je posljednji put dokumentiran 1314]]., pa se pretpostavlja da je ubrzo nakon tog umro.

Kao što je jasno iz njegovog djelovanja u Sieni, Pisano je bio jedini talijanski gotički skulptor, koji nikad nije izgubio iz vida baštinu Antičkog Rima, baze umjetničkih stremljenja Centralne Italija.[2]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Giovanni Pisano (talijanski). Treccani. https://www.treccani.it/enciclopedia/giovanni-pisano. Pristupljeno 8.2.2022. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 2,9 Giovanni Pisano (engleski). Encyclopaedia Britannica. https://www.britannica.com/biography/Giovanni-Pisano. Pristupljeno 8.2.2022. 
  3. Giovanni Pisano (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=48441. Pristupljeno 8.2.2022. 

Vanjske vezeUredi