Gaj Fundanije

Gaj Fundanije (lat. Gaius Fundanius, 1. vek pne.) bio je rimski pisac palijata, koga Horacije hvali u svojim Satirama:^[1]

Arguta meretrice potes Davoque Chremeta

eludente senem comis garrire libellos

unus vivorum, Fundani.

Kako dovitljiva bludnica s Davosom Hremeta starog

vara – to možeš da brbljaš u komičkim knjižicama

samo, Fundanije, ti.

Ovaj se odlomak odnosi na Terencijevu komediju Devojka s Androsa, gde starca Hremeta nasamari lukavi rob Davos, pa se tako vidi da je Fundanije obrađivao uobičajene motive koje su rimski komediografi preuzimali iz nove atičke komedije.

U jednoj drugoj satiri^[2] Horacije predstavlja Fundanija kao člana Mecenatovog književnog kruga koji na šaljiv način opisuje gozbu kojoj je prisustvovao kod bogataša Nazidijena.

Moguće je, ali ne i sigurno, da je ovaj Fundanije identičan s vitezom Fundanijem koji se priključio Cezarovoj vojsci u Hispaniji 45. pne., tokom građanskog rata s Pompejem.^[3]

Reference

↑ Horacije, Satirae, I, 10, 40-42.
↑ Horacije, Satirae, II, 8, 19.
↑ Bellum Hispaniense, XI, 3. Prema Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003.

[1] Horacije, Satirae, I, 10, 40-42.

[2] Horacije, Satirae, II, 8, 19.

[3] Bellum Hispaniense, XI, 3. Prema Oxford Classical Dictionary (3rd ed.), 2003.

[1]

[2]

[3]