Fijaker je bečki naziv (orginalno Fiaker) za registrirane (numerirane) dvoprežne kočije javnog prijevoza, sa kočijašem, koje su se na taj način razlikovale od nenumeriranih Janški kočija (Janschky-Wagen)[1] i jednoprežnih (Comfortables).[2]

Fijaker
Fiaker
Bečki fijaker ispred Palače Parlamenta
Bečki fijaker ispred Palače Parlamenta
Bečki fijaker ispred Palače Parlamenta

Termin fijaker se danas u njemačkom govornom području još uvijek koristi samo u Bavarskoj i Austriji, ali i u Češkoj, Mađarskoj (Fiáker) i po bivšoj Jugoslaviji), dok se po ostalim njemačkim zemljama koristi riječ Droschke.

Historija uredi

Riječ fijaker pojavila se u Beču u 18. vijeku, ona je uvezena iz Pariza, tamo je od 1662. ispred hotela u ulici sv. Fiacra[3] (Rue de Saint Fiacre) bilo stajališe kočija za najam, poduzetnika i trgovca konjima Nicolasa Souvagea, koje su Parižani zbog ulice nazvali fijaker.[2]

U Beču je tridesetak godina kasnije - 1693. izdana je prva licenca za fijaker, tako da ih je oko 1790. već bilo oko 700, tad se uvela i registracija (numeracija kola), a u razdoblju zenita između 1860. - 1908., bilo je preko 1000 po ulicama.[2]

Kočijaši fijakera su često bili poznati osobenjaci, neki od njih sjajno su zviždali, a neki sjajno pjevali. Njihov godišnji bal - Fiakerball, koji se održava na Pepelnicu svojevremeno je bio veliki bečki društveni događaj, pa ga je ovjekovječio i Richard Strauss u operi Arabella u liku Fiakermilli, ljepotice s tog bala.[2]

 
Fijakeri na stajalištu ispred Hofburga

Danas su fijakeri samo popularna turistička atrakcija, nudeći nekoliko tura vožnje po historijskom centru Beča, tako da ih je 1997. bilo 100.[2]Od 1984. i žene mogu voziti fijaker, a od 1998. i fijakeristi moraju imati posebnu vozačku dozvolu.[2]

Fijakeri u ostalim zemljama uredi

Fijakeri su bili popularni i u svim ostalim većim gradovima Austro Ugarske, od Praga, Budimpešte, Zagreba, Sarajeva, Zemuna, Subotice, Petrovaradina, Temišvara, Ljubljane ..., tako da su i danas voze turiste po Pragu i Budimpešti.

U Zagrebu je posljednji fijaker kao dio javnog prijevoza, prometovao je sve do početka 1960e, i uredno čekao putnike namjernike ispred Glavnog kolodvora. Njegov vlasnik bio je Trnjanin, koju je kuću sa štalom imao pored novoizrađene gradske vijećnice na današnjoj Vukovarskoj. On i njegovi konji još su par godina odolijevali modernim vremenima, pa su ih maknuli sa travnjaka ispred vijećnice, tako je nestao posljednji zagrebački fijaker.

Od 1990-ih pojavila se želja da se fijakeri ponovno pojave na zagrebačkim ulicama, ali taj put kao turistička atrakcija po uzoru na Beč, te uloge prihvatio se Josip Habric i vozio fijaker po Gornjem gradu, do 2011. kad je umro.[4]

Viki Glovacki je opjevao posljednji zagrebački fijaker u pjesmi Zadnji fijaker (kompozitor: Stjepan Mihaljinec, stihovi: Drago Britvić), izvedenoj na Zagrebačkom festivalu 1963.[5]

U Novom Sadu su se fijakeristi zadržali sve do početka 1970-ih. Sombor je zbog pjesme Fijaker stari, vjerojatno grad čiji je simbol - fijaker, ali i tamo je posljednji fijakerist Sanko Milutinović zvani čiča Duca umro 2000.[6]

Fijakeri su se kao moda proširili i izvan granice Austro Ugarske tokom 19. vijeka, po Srbiji, Bugarskoj, Makedoniji, Rumunjskoj, Rusiji, Turskoj... U Beogradu su slično kao i u Zagrebu, posljednji fijakeri vozili do početka 1960-ih.[7]

Fijakeri su bili popularni i u Skopju, pod imenom - pajton (пајтон), tako da danas postoji ideja da se bar jedan vrati u promet kao turistička atrakcija.[8]

Izvori uredi

  1. Janschkywagen (njemački). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 03. 06. 2012. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Fiaker (engleski). Encyclopedia of Austria. Pristupljeno 03. 06. 2012. 
  3. Saint Fiacre (engleski). Catholic Forum Patron Saints Index. Pristupljeno 03. 06. 2012. 
  4. Otišao deda Joža (hrvatski). Večernji list. Pristupljeno 03. 06. 2012. 
  5. Viki Glovacki – Izlozba – Variete (hrvatski). Muzej grada Zagreba. Pristupljeno 03. 06. 2012. 
  6. Sećanje na čika Ducu, poslednjeg somborskog fijakeristu (srpski). kodkicoša. Pristupljeno 03. 06. 2012. 
  7. Београд има још кочијаша (srpski). Илустрована Политика. Pristupljeno 03. 06. 2012. [mrtav link]
  8. Наскоро пајтон во Скопје (makedonski). Time.mk. Pristupljeno 03. 06. 2012. [mrtav link]

Vanjske veze uredi