Otvori glavni meni

EHF Euro, odnosno Europsko rukometno prvenstvo za muškarce, kontinentalno je rukometno natjecanje koje organizira EHF, a u kojemu se natječu muške rukometne reprezentacije koje su ujedno i članice te konfederacije. Natjecanje je inaugurirano 1994. godine, a održava se svake dvije godine. Aktualni europski prvak je reprezentacija Njemačke.

Europsko rukometno prvenstvo
European Men's Handball Championship
Općenito
Utemeljeno 1994.
Regija Europa (EHF)
Broj momčadi 24
Aktualni prvak Španija Španjolska (prvi naslov)
Najuspješnija momčad Švedska Švedska (četiri naslova)

Iako EHF kao krovna organizacija broji 50 članica, u kvalifikacijskom turniru ne sudjeluju sve zemlje već samo one koje se prijave za natjecanje. Od tih reprezentacija, njih 16 sudjeluje u završnom turniru. Taj je broj od 1994. do 2000. iznosio 12 reprezentacija, ali je od 2002. godine broj sudionica povećan. Od 2020. godine, broj sudionica završnog turnira povećat će se na 24.

Dosad je odigrano ukupno 12 turnira, a samo je pet različitih zemalja postalo prvakom Europe. Trenutni rekorder je Švedska, koja ima četiri naslova (tri od koja su osvojena uzastopno od 1998. do 2002.), a nakon nje slijedi Francuska s tri naslova. Danska i Njemačka su titulu osvojile dva puta, dok je Rusija to uradila jednom. Prvi europski prvak bila je Švedska.

Posljednji turnir održan je u Hrvatskoj tokom siječnja 2018. godine. Prvak je postala Španjolska pobjedom nad Švedskom, dok je u borbi za broncu Francuska bila bolja od Danske. Sljedeće prvenstvo održat će se u Austriji, Norveškoj i Švedskoj tokom siječnja 2018. godine.

Također od 1994. godine, EHF organizira i ženski EHF Euro i to također svake druge godine. Posljednji turnir organizirala je Švedska, dok će 2018. godine domaćin biti Francuska. Ženski turniri održavaju se tokom iste godine kad i oni za muškarce, samo ne u siječnju nego, u pravilu, u prosincu.

HistorijaUredi

Iako je IHF, kao međunarodna organizacija, osnovana još 1946. godine, a neeuropske reprezentacije su redovito sudjelovale na Svjetskim prvenstvima, nikada se nije dogodilo da je naslov svjetskog prvaka odnijela reprezentacija izvan Europe. Ipak, trebalo je čekati sve do 1991. godine da se formira i EHF, kao kontinentalna organizacija zadužena za razvoj rukometa u Europi. EHF se ubrzo dao u organiziranje kontinentalnog prvenstva za europske rukometne reprezentacije ta je tako odlučeno kako će se prvo takvo natjecanje održati u Portugalu tokom 1994. godine. Otprilike u istom periodu, održavanje svjetskog prvenstva je promijenjeno sa svake četiri na svake dvije godine. Novo kontinentalno natjecanje je ujedno služilo i kao kvalifikacijski turnir za svako predstojeće svjetsko prvenstvo.

Prvo Europsko rukometno prvenstvo održano je tokom lipnja 1994. godine u Portgalu. Sudjelovalo je ukupno dvanaest zemalja, a Portugal je kao domaćin bio direktno kvalificiran. Osam zemalja je nastup na turniru izborilo kroz kvalifikacije, dok su njih tri isto pravo ostvarile nakon play-offa. Domaćin turnira nije se proslavio, osvojivši posljednje mjesto nakon šest poraza, a prvak je postala Švedska, koja je s 34:21 svladala Rusiju. Obje su momčadi do finala stigle neporažene, ali su se švedske kontre u finalu pokazale ključnima. Najbolji strijelac tog turnira bio je Rus Vasilij Kudinov (50), dok je najbojim igračem proglašen švedski igrač Magnus Andersson.

Isto broj reprezentacija sudjelovao je i u Španjolskoj 1996. godine, gdje su momčadi dolazile nakon dvodijelnog kvalifikacijskog ciklusa. Domaćin i branitelj naslova imali su direktan plasman. Ovoga je puta prvak bila Rusija, koja je u finalu svladala domaćina. Identičan sustav korišten je i tokom kvalifikacija za turnir u Italiji 1998. godine, gdje je Švedska osvojila svoj prvi od tri uzastopna naslova prvaka europe, a ukupno drugi od četiri. Kvalifikacijski sustav ponešto je izmijenjen za turnir 2000. godine u Hrvatskoj, ali bez pretjeranih razlika.

Velika promjena stigla je pred turnir 2002. godine u Švedskoj, za kojeg je broj reprezentacija povećan s 12 na 16. Osim domaćina i branitelja naslova (odnosno, drugoplasirane momčadi s prethodnog turnira jer je Švedska bila istovremeno i domaćin), direktan nastup izborile su i najbolje plasirane momčadi s prethodnog turnira te one momčadi koje su prošle kroz kvalifikacijski ciklus. Švedska je kao domaćin po treći puta uzastopno osvojila naslov prvaka Europe, porazivši u finalu reprezentaciju Njemačke. Iako nije bila favorizirana, Njemačka je postala europski prvak 2004. godine, pobijedivši u finalu domaćina Sloveniju na turniru koji nije donio značajne promjene u odnosu na ranija izdanja. Isti format korišten sve do prvenstva 2010. godine.

Za prvenstvo u Austriji je došlo do značajne promjene kvalifikacijskog formata, odnosno direktan plasman osiguran je samo domaćinu i branitelju naslova. Sve ostale reprezentacije morale do proći kroz kvalifikacijski ciklus. Nakon lošijeg starta u prvoj grupnoj fazi, Francuska je pobijedila sve utakmice do kraja i tako po drugi puta postala europski prvak. Taj je format korišten i tokom kvalifikacija za prvenstvo 2012. godine u Srbiji, gdje je prvak ponovo postala Danska, ali i za prvenstvo 2014. godine u Danskoj, s tim da je Danska istovremeno bila i domaćin i branitelj naslova, a Srbija kao drugoplasirana reprezentacija s prethodnog natjecanja nije imala direktan plasman. Kvalifikacijski format nanovo je promijenjen za prvenstvo 2016. u Poljskoj i to na način da je samo domaćin imao direktan plasman, a branitelj naslova je morao s ostalim reprezentacijama proći kroz kvalifikacijski ciklus.

Austrija, Norveška i Švedska su izabrane za zajedničke organizatore prvenstva 2020. godine, što je prvi puta u povijesti muškog EHF Eura da je domaćinstvo povjereno većem broju zemalja. Uz to, te će godine doći i do novog povećanja sudionica i to sa 16 na 24.

Format natjecanjaUredi

KvalifikacijeUredi

Kvalifikacije za EHF Euro provode se još od prvog izdanja tog natjecanja 1994. godine i kroz godine su prolazile kroz različite promjene. Domaćin je uvijek imao direktan nastup na završnom turniru, a od 1996. pa do 2014. godine je to pravo imao i branitelj naslova, međutim ono je ukinuto za prvenstvo 2016. godine. Proces kvalifikacija u ranijim je periodima započinjao godinu dana prije samog turnira, a obično je završavao krajem godine prije one u kojoj se održava turnir. Danas se kvalifikacije započinju i nekoliko godina ranije (za prve kvalifikacijske skupine sa slabijim ekipama), a glavna kvalifikacijska faza za sljedeći turnir započinje iste godine kada je održan onaj prethodni te završava sredinom godine prije one održavanja turnira.

Sam format kvalifikacija kao i broj sudionica istih je varirao. Od 50 zemalja članica EHF-a, u kvalifikacijama sudjeluju samo one koje se valjano prijave za sudjelovanje. Kvalifikacije se uglavnom provode kroz grupni sustav gdje svaka reprezentacija međusobno igra jednom ili dva puta, a zna se dogoditi i da se grupni sustav provodi kroz nekoliko faza, s tim da u onim ranijima uglavnom sudjeluju slabije reprezentacije. Ovisno o formatu, znao se provoditi i play-off gdje bi reprezentacije igrale dvije utakmice, jednu kod kuće i jednu u gostima, a pobjednik bi bio onaj koji je u dva susreta ostvario bolji rezultat.

Završni turnirUredi

Trenutno na završnom turniru nastupa 16 reprezentacija, a natjecanje se održava kroz nešto više od dva tjedna u onoj zemlji koja je nekoliko godina unaprijed izabrana za domaćina prvenstva na jednom od Kongresa EHF-a. Turnir se igra kroz tri različite faze - dvije po grupama i jednu na izbacivanje.

U prvoj grupnoj fazi sudjeluje svih 16 ekipa raspoređenih u četiri skupine po četiri ekipe temeljem ždrijeba po jakosnim skupinama. Domaćin u pravilu može birati grupu za sebe i još nekoliko reprezentacija po svom izboru. U toj fazi svaka reprezentacija igra međusobno jednu utakmicu, a nakon svih odigranih utakmica, tri najbolje plasirane momčadi iz svake grupe odlaze u drugu grupnu fazu, dok četvrtoplasirana momčad ispada iz daljnjeg natjecanja.

U drugoj grupnoj fazi se igra kroz dvije grupe po šest ekipa, a koje nastaju spajanjem grupa A i B u grupu I te grupa C i D u grupu II. Momčadi koje su prošle prvu grupnu fazu sada igraju s po jednu utakmicu s momčadima iz grupe s kojom se križaju. Također, momčadi iz prve grupne faze prenose bodove koje su ostvarili u utakmicama s momčadima iz prve grupne faze koje su također prošle u drugi krug. Nakon svih odigranih utakmica dolazi do zbrajanja svih bodova te prve dvije momčadi iz grupa I i II odlaze u polufinale. Trećeplasirane ekipe iz dvaju grupa igraju za peto, a četvrtoplasirane za sedmo mjesto. Dvije posljednjeplasirane reprezentacije iz druge grupne faze ispadaju iz turnira.

Treća, eliminacijska faza sastoji se od dva polufinala, utakmice za treće mjesto i finala. Momčadi igraju međusobno jednu utakmicu, a pobjednik odlazi u sljedeću fazu. Finalna utakmica determinira pobjednika i ujedno je posljednja utakmica turnira.

Ispod donosimo detaljniji pregled formata završnog turnira po godinama:

Godina Domaćin Timova Prva faza Druga faza Eliminacijska faza Bilješke
1994.   Portugal 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Natjecanje nije
imalo drugu fazu
Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
1996.   Španjolska 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
1998.   Italija 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2000.   Hrvatska 12 Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa prolaze dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz prve faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2002.   Švedska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi (I = A+B; II = C+D). Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; ostale igraju za plasman. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2004.   Slovenija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2006.   Švicarska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2008.   Norveška 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2010.   Austrija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2012.   Srbija 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2014.   Danska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2016.   Poljska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2018.   Hrvatska 16 Četiri grupe po četiri momčadi. Tri najbolje iz svake grupe prolaze dalje; posljednje ispadaju. Dvije grupe po šest momčadi. Dvije najbolje iz obaju grupa idu dalje; treće i četvrte igraju za plasman; ostale ispadaju. Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2020.   Austrija
  Norveška
  Švedska
24 Šest grupa po četiri momčadi. Nepoznato Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2022.   Mađarska
  Slovačka
24 Šest grupa po četiri momčadi. Nepoznato Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji
2024.   Njemačka 24 Šest grupa po četiri momčadi. Nepoznato Kvalificirane momčadi iz druge faze igraju polufinale. Gubitnici igraju za treće mjesto, a pobjednici u finalu za prvo mjesto. Detalji

MaskoteUredi

Kao što je to običaj i u drugim sportovima, EHF Eura su redovito imala maskote koje su obilježile prvenstvo. Ispod donosimo popis maskota po prvenstvima uz napomenu da je popis moguće nepotpun zbog manjka informacija o određenim natjecanjima:

Godina Zemlja domaćin Maskota Lik
1994.   Portugal morski konjic
1996.   Španjolska pas
1998.   Italija
2000.   Hrvatska vuk
2002.   Švedska
2004.   Slovenija Blisko divlja mačka
2006.   Švicarska Max
2008.   Norveška polarni medvjed
2010.   Austrija Magic crvena zvijezda
2012.   Srbija Tasa bijeli orao
2014.   Danska Hearty antropomorfna srca
2016.   Poljska High Five zlatna ruka
2018.   Hrvatska Tor tornjak
2020.   Austrija
  Norveška
  Švedska
TBD
2022.   Mađarska
  Slovačka
TBD
2024.   Njemačka TBD

RezultatiUredi

Pregled svih dosadašnjih prvenstavaUredi

Godina Domaćin Finale Utakmica za 3. mjesto
Prvak Rezultat Drugoplasirani Trećeplasirani Rezultat Četvrtoplasirani
1994.   Portugal  
Švedska
34:21  
Rusija
 
Hrvatska
24:23  
Danska
1996.   Španjolska  
Rusija
23:22  
Španjolska
 
SR Jugoslavija
26:25  
Švedska
1998.   Italija  
Švedska
25:23  
Španjolska
 
Njemačka
30:28
(produžeci)
 
Rusija
2000.   Hrvatska  
Švedska
32:31
(produžeci)
 
Rusija
 
Španjolska
24:23  
Francuska
2002.   Švedska  
Švedska
33:31
(produžeci)
 
Njemačka
 
Danska
29:22  
Island
2004.   Slovenija  
Njemačka
30:25  
Slovenija
 
Danska
31:27  
Hrvatska
2006.   Švicarska  
Francuska
31:23  
Španjolska
 
Danska
32:27  
Hrvatska
2008.   Norveška  
Danska
24:20  
Hrvatska
 
Francuska
36:26  
Njemačka
2010.   Austrija  
Francuska
25:21  
Hrvatska
 
Island
29:26  
Poljska
2012.   Srbija  
Danska
21:19  
Srbija
 
Hrvatska
31:27  
Španjolska
2014.   Danska  
Francuska
41:32  
Danska
 
Španjolska
29:28  
Hrvatska
2016.   Poljska  
Njemačka
24:17  
Španjolska
 
Hrvatska
31:24  
Norveška
2018.   Hrvatska  
Španjolska
29:23  
Švedska
 
Francuska
32:29  
Danska
2020.   Austrija
  Norveška
  Švedska
2022.   Mađarska
  Slovačka
2024.   Njemačka

Uspješne reprezentacijeUredi

Od 1994. godine, ukupno 26 zemalja se kvalificiralo za završni turnir EHF Eura barem jednom. Od toga je devet zemalja igralo u finalu, a njih pet se okrunilo naslovom prvaka europe.

Švedska je trenutno najuspješnija reprezentacija s ukupno četiri naslova europskog prvaka, a dosad nije nastupila samo na jednom turniru, onom u Švicarskoj 2006. godine. Uz to, Švedska je jedina momčad koja je uzastopno osvajala naslove prvaka Europe, uspješvi to ostvariti čak tri puta za redom u periodu od 1998. do 2002. godine. Uz to, Švedska je bila i inauguracijski europski prvak, a jedini put između 1994. i 2002. godine kada nisu bili prvaci, 1996. godine, izgubili su od Rusije u polufinalu, s kojom su imali izražen rivalitet tokom 90-ih godina.

Druga najuspješnija momčad je Francuska, koja je prvak Europa bila tri puta - 2006., 2010. i 2014. - te je jedina momčad uz Švedsku koja je svaki finale u kojemu je igrala i osvojila. Nakon nje slijede Danska i Njemačka, s dva naslova, te Rusija s jednim naslovom. Od ostalih reprezentacija, Španjolska je čak četiri puta igrala u finalu (1996., 1998., 2006. i 2016.), prije nego je 2018. godine prvi puta postala europski prvak. U sličnoj je situaciji ranije bila i Hrvatska, koja je dva puta za redom igrala u finalu (2008. i 2010.), ali je oba puta poražena. Najviše medalja, njih ukupno sedam, ima Španjolska.

Također, samo se jednom dogodilo da su dvije iste reprezentacije igrale dva puta u finalu i to u slučaju Švedske i Rusije, koje su igrale 1994. i 1998. godine. U oba navrata pobijedila je Švedska. Također su značajni i uspjesi domaćina na prvenstvima; naime, čak se pet puta dogodilo da je domaćin prvenstva ujedno igrao i finale te godine. Međutim, samo je Švedska uspjela postati prvak na domaćem terenu (2002.), dok su Španjolska (1996.), Slovenija (2004.), Srbija (2012.) i Danska (2014.) osvajale druga mjesta.

 Rang  Zemlja Zlato Srebro Bronca Ukupno
1   Švedska 4 1 0 5
2   Francuska 3 0 2 5
3   Danska 2 1 3 6
4   Njemačka 2 1 1 4
5   Španjolska 1 4 2 7
6   Rusija 1 2 0 3
7   Hrvatska 0 2 3 5
8   Srbija 0 1 1 2
9   Slovenija 0 1 0 1
10   Island 0 0 1 1
Ukupno 11 11 11 33

Uspjesi domaćinaUredi

Domaćinstvo EHF Eura često je značilo veliku prednost za reprezentaciju domaćina. Te su reprezentacije nerijetko, tada, ostvarile svoj vrhunac i najbolje plasmane, što dovoljno govori koliko je činjenica domaćinstva bila važna za te reprezentacije. Ipak, samo se jedno dogodilo da je domaćin i osvojio naslov (Švedska, 2002. godine) na domaćem terenu, međutim čak su četiri reprezentacije kao domaćini osvojile drugo mjesto, a još su tri ostvarile svoj najbolji plasman upravo na prvenstvima koje su organizirale. Uz to, neke su zemlje, poput Italije ili Portugala, domaćinstvom ostvarile svoje prve i/ili jedine nastupe na Euru. Situacija izgledao ovako:

Godina Domaćin Plasman Najbolji plasman
(van domaćinstva)
1994.   Portugal 12. mjesto (prvi krug) 7. mjesto (prvi krug)
1996.   Španjolska 2. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
1998.   Italija 11. mjesto (prvi krug) 11. mjesto (prvi krug)
2000.   Hrvatska 6. mjesto (prvi krug) 2. mjesto (finale)
2002.   Švedska 1. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
2004.   Slovenija 2. mjesto (finale) 5. mjesto (prvi krug)
2006.   Švicarska 14. mjesto (prvi krug) 12. mjesto (prvi krug)
2008.   Norveška 6. mjesto (drugi krug) 4. mjesto (polufinale)
2010.   Austrija 9. mjesto (drugi krug) 11. mjesto (drugi krug)
2012.   Srbija 2. mjesto (finale) 13. mjesto (prvi krug)
2014.   Danska 2. mjesto (finale) 1. mjesto (finale)
2016.   Poljska 7. mjesto (drugi krug) 4. mjesto (polufinale)
2018.   Hrvatska 5. mjesto (drugi krug) 2. mjesto (finale)
2020.   Austrija TBD 11. mjesto (drugi krug)
  Norveška TBD 4. mjesto (polufinale)
  Švedska TBD 1. mjesto (finale)
2022.   Mađarska TBD 6. mjesto (prvi krug)
  Slovačka TBD 16. mjesto (prvi krug)
2024.   Njemačka TBD 1. mjesto (finale)

Statistika po državamaUredi

Momčad  
1994
 
1996
 
1998
 
2000
 
2002
 
2004
 
2006
 
2008
 
2010
 
2012
 
2014
 
2016
 
2018

2020

2022
 
2024

Ukupno
  Austrija 9. 11. 15. Q 4
  Bjelorusija 8. 15. 12. 10. 10. 5
  Crna Gora Vidi   Srbija i Crna Gora 12. 16. 16. 16. 4
  Češka 6. 10. 8. 11. 13. 8. 14. 16. 6. 9
  Danska 4. 12. 10. 3. 3. 3. 1. 5. 1. 2. 6. 4. 12
  Francuska 6. 7. 7. 4. 6. 6. 1. 3. 1. 11. 1. 5. 3. 13
  Hrvatska 3. 5. 8. 6. 16. 4. 4. 2. 2. 3. 4. 3. 5. 13
  Island 11. 4. 13. 7. 11. 3. 10. 5. 13. 13. 10
  Italija 11. 1
  Izrael 14. 1
  Litva 9. 1
  Mađarska 7. 10. 6. 9. 13. 8. 14. 8. 8. 12. 14. Q 12
  Norveška 8. 11. 6. 7. 13. 14. 4. 7. Q 9
  Njemačka 9. 8. 3. 9. 2. 1. 5. 4. 10. 7. 1. 9. Q 13
  Poljska 15. 16. 10. 7. 4. 9. 6. 7. 8
  Portugal 12. 7. 9. 14. 15. 5
  Rumunjska 11. 9. 2
  Rusija 2. 1. 4. 2. 5. 5. 6. 14. 12. 15. 9. 9. 12
  Sjeverna Makedonija 12. 5. 10. 11. 11. 5
  Slovačka 16. 16. 16. Q 4
  Slovenija 10. 11. 5. 12. 2. 8. 10. 11. 6. 14. 8. 11
  Srbija Vidi   Srbija i Crna Gora 13. 2. 13. 15. 12. 5
  Srbija i Crna Gora 3. 5. 10. 8. 9. X X X X X X X X X 5
  Španjolska 5. 2. 2. 3. 7. 10. 2. 9. 6. 4. 3. 2. 1. Q 14
  Švedska 1. 4. 1. 1. 1. 7. 5. 15. 12. 7. 8. 2. Q 13
  Švicarska 13. 12. 14. 3
  Ukrajina 12. 11. 15. 12. 16. 5

NagradeUredi

Na kraju svakog prvenstva, organizatori turnira dodjeljuju nagrade najboljem igraču i golmanu, najboljem strijelcu turnira te proglašavaju najbolju momčad, sastavljenu od sedam igrača. Od 2008. godine organizacija turnira proglašavala je i najboljeg obrambenog igrača. Prije pregleda po turnirima, treba napomenuti kako se nagrada za najboljeg golmana jedno vrijeme proglašavala zasebno, mada je u posljednje vrijeme izjednačena s pozicijom golmana u najboljoj momčadi turnira. Zato će u rubrici najboljeg golmana biti naveden onaj koji je ili službeno proglašen najboljim ili je bio uvršten kao golman u najbolju momčad turnira.

Turnir Domaćin Prvak Drugoplasirani Trećeplasirani Najbolji igrač (MVP) Najbolji strijelac Najbolji golman Najbolji branič
Igrač Gol.
1994.   Portugal   Švedska   Rusija   Hrvatska   Magnus Andersson   Vasilij Kudinov 50   Tomas Svensson
1996.   Španjolska   Rusija   Španjolska   SR Jugoslavija   Talant Dujšebajev   Thomas Knorr 41   Jaume Fort Mauri
1998.   Italija   Švedska   Španjolska   Njemačka   Daniel Stephan   Jan Filip 48   Peter Gentzel
2000.   Hrvatska   Švedska   Rusija   Španjolska   Jackson Richardson   Oleg Velikij 46   Peter Gentzel
2002.   Švedska   Švedska   Njemačka   Danska   Magnus Wislander   Ólafur Stefánsson 58   Peter Gentzel
2004.   Slovenija   Njemačka   Slovenija   Danska   Ivano Balić   Mirza Džomba 46   Henning Fritz
2006.   Švicarska   Francuska   Španjolska   Danska   Ivano Balić   Sergej Rutenka 51   Thierry Omeyer
2008.   Norveška   Danska   Hrvatska   Francuska   Nikola Karabatić   Lars Christiansen
  Ivano Balić
  Nikola Karabatić
44   Kasper Hvidt   Igor Vori
2010.   Austrija   Francuska   Hrvatska   Island   Filip Jícha   Filip Jícha 53   Sławomir Szmal   Jakov Gojun
2012.   Srbija   Danska   Srbija   Hrvatska   Momir Ilić   Kiril Lazarov 61   Darko Stanić   Viran Morros
2014.   Danska   Francuska   Danska   Španjolska   Nikola Karabatić   Joan Cañellas 50   Niklas Landin   Tobias Karlsson
2016.   Poljska   Njemačka   Španjolska   Hrvatska   Raúl Entrerríos   Valero Rivera 48   Andreas Wolff   Henrik Møllgaard
2018.   Hrvatska   Španjolska   Švedska   Francuska   Jim Gottfridsson   Ondřej Zdráhala 55   Vincent Gérard   Jakov Gojun
2020.   Austrija
  Norveška
  Švedska
2022.   Mađarska
  Slovačka
2024.   Njemačka

Najbolje momčadi turniraUredi

Turnir Golmani Krila Pivoti Vanjski igrači
  Portugal 1994.   Tomas Svensson   Erik Hajas
  Pierre Thorsson
  Dmitrij Torgovanov   Vasilij Kudinov
  Magnus Andersson
  Jan Jørgensen
  Španjolska 1996.
  Italija 1998.   Peter Gentzel   Stefan Kretzschmar
  Johan Petersson
  Andréi Xepkin   Daniel Stephan
  Talant Dujšebajev
  Sergej Pogorelov
  Hrvatska 2000.   Peter Gentzel   Rafael Guijosa
  Irfan Smajlagić
  Andréi Xepkin   Carlos Resende
  Jackson Richardson
  Patrick Cazal
  Švedska 2002.   Peter Gentzel   Lars Christiansen
  Denis Krivošljikov
  Magnus Wislander   Stefan Lövgren
  Daniel Stephan
  Ólafur Stefánsson
  Slovenija 2004.   Henning Fritz   Eduard Kokšarov
  Vid Kavtičnik
  Michael V. Knudsen   Nikola Karabatić
  Ivano Balić
  Volker Zerbe
  Švicarska 2006.   Thierry Omeyer   Eduard Kokšarov
  Søren Stryger
  Rolando Uríos   Iker Romero
  Ivano Balić
  Ólafur Stefánsson
  Norveška 2008.   Kasper Hvidt   Lars Christiansen
  Florian Kehrmann
  Frank Løke   Daniel Narcisse
  Ivano Balić
  Kim Andersson
  Austrija 2010.   Sławomir Szmal   Manuel Štrlek
  Luc Abalo
  Igor Vori   Nikola Karabatić
  Filip Jicha
  Ólafur Stefánsson
  Srbija 2012.   Darko Stanić   Guðjón Valur Sigurðsson
  Christian Sprenger
  René Toft Hansen   Mikkel Hansen
  Uroš Zorman
  Marko Kopljar
  Danska 2014.   Niklas Landin   Guðjón Valur Sigurðsson
  Luc Abalo
  Julen Aguinagalde   Mikkel Hansen
  Domagoj Duvnjak
  Krzysztof Lijewski
  Poljska 2016.   Andreas Wolff   Manuel Štrlek
  Tobias Reichmann
  Julen Aguinagalde   Michał Jurecki
  Sander Sagosen
  Johan Jakobsson
  Hrvatska 2018.   Vincent Gérard   Manuel Štrlek
  Ferrán Solé
  Jesper Nielsen   Mikkel Hansen
  Sander Sagosen
  Alex Dujšebajev
  Austrija
  Norveška 2020.
  Švedska
  Mađarska
  Slovačka 2022.
  Njemačka 2024.

Vanjske povezniceUredi