Državni udar na Fidžiju 2000.

Državni udar na Fidžiju iz 2000. godine obuhvaća seriju zbivanja koji su se događali od 19. svibnja 2000. godine, kada je svrgnuta izabrana vlada premijera Mahendre Chaudhryja, do 13. srpnja 2000. godine, kada je privremena vojna vlada Franka Bainimarame predala vlast privremenoj civilnoj administraciji predsjednika Josefe Iloila. Državni udar iz 2000. godine imao je velike posljedice po fidžijsku politiku, a došao je u točnom trenutku kada se kaos nastao vojnim udarima iz 1987. godine počeo smirivati. Osim rušenja premijera Chaudhryja, tokom državnog udara je i predsjednik Kamisese Mara podnio ostavku.

Državni udar na Fidžiju 2000.
Fiji-0050.JPG
Izgoreni ostaci Govindinog restorana u Suvi. Preko 100 poslovnih objekata je uništeno i opljačkano u Suvi tokom puča 19. svibnja 2000. godine.
Datum 19. svibnja13. srpnja 2000.
Lokacija  Fidži
Ishod Uspjeh pučista
Sukobljene strane
Fidžijski nacionalisti
Fidži Oružane snage Fidžija
Fidži Vlada Fidžija
Predsjednik Fidžija
Komandanti i vođe
George Speight
Fidži Frank Bainimarama
Fidži Mahendra Chaudhry
Kamisese Mara
Žrtve i gubici
Značajna materijalna šteta
cca. 7,500 izgubljenih poslova

Iako je Vrhovni sud Fidžija naknadno proglasio državni udar neustavnim i naložio uspostavu ranije strukture vlasti, kako bi se izbjegle daljnje tenzije, posljedice puča nikada nisu poništene, a zemlja je krenula u novi period obnove nakon još jednog državnog udara.

Rušenje Chaudhryjeve vladeUredi

Parlamentarni izbori u svibnju 1999. godine rezultirali su premoćnom pobjedom Narodne koalicije, multietničke koalicije kojom je dominirala Laburistička stranka, uz podršku triju drugih stranaka. Mahendra Chaudhry postao je premijer Fidžija, prvi premijer indijskog porijekla.

Fidžijski nacionalisti bili su bijesni nakon izbora, a vladine najave o reformi zemljišta dodatno su alarmirale desne frakcije na arhipelagu. Godinu dana nakon izbora, 19. svibnja 2000. godine, biznismen George Speight, koji je bankrotirao nakon što mu je Chaudhryjeva vlada otkazala nekoliko ugovora koje je imao s državom, upao je u zgradu Parlamenta uz podršku desno orijentiranih pobornika. Premijer Chaudhry i većina vlade su sljedećih 56 dana proveli kao taoci u Parlamentu dok je Speight pokušao pregovarati s predsjednikom Kamiseseom Marom, koji je odbacio puč i proglasio izvanredno stanje kada je Speight oformio vojnu vladu.

Tokom puča, petnaest vojnika i dva časnika pridružili su se pobunjenicima, a došlo je i do kraće izmjene vatre. Predsjednik Mara je raspustio Chaudhryjevu vladu (po osnovi "nemogućnosti djelovanja"), suspendirao Parlament na šest mjeseci i aktivirao rezervne izvršne ovlasti koje mu je Ustav davao. U kontroverznom činu, koji se opisuje i kao "puč unutar puča", Mara je preuzeo praktički "diktatorske" ovlasti, što je izazvalo revolt pobunjenika. Iako je Mara tvrdio da je radio po savjetu vrhovnog suca Timocija Tuivage, odbio je poništiti Ustav, što mu je Tuivaga također savjetovao. Mara je priznao kako su njegove radnje bile na granici ustavnosti, ali je smatrao kako ju ne prelaze i kako su u tom trenutku bile nužne.

Ostavka predsjednika MareUredi

Nedugo nakon aktiviranja rezervnih ovlasti, Mara je 29. svibnja neočekivano i iznenadno podnio ostavku. Njegov čin rezultirao je brojnim prijetnjama njemu i njegovoj obitelji, nakon čega je Mara bio evakuiran na državno plovilo, odakle je vodio državu. Na brodu, Mari je pristupila delegacija, koju su sačinjavali komodor Frank Bainimarama, komandant Oružanih snaga, policijski načelnik Isikia Savua, bivši pučist, premijer i aktualni predsjednik Velikog vijeća poglavica, Sitiveni Rabuka, i Marin zet, ratu Epeli Ganilau, koja ga je pokušala natjerati da poništi Ustav, što je on odbio. Nakon toga je podnio ostavku.

Frank Bainimarama je preuzeo kontrolu nad državom, međutim pojavile su se brojne kontroverze oko Marine ostavke. Mnogi, među kojima je bio i svrgnuti premijer Chaudhry, vjerovali su kako je Mara svrgnut, odnosno prisiljen dati ostavku (oko čega je pokrenuta i policijska istraga), međutim Marina kći i Ganilauova supruga, Ateca Ganilau, tvrdila je kako je njezin otac svojevoljno podnio ostavku te da je odbio vratiti se na mjesto predsjednika nakon što je Bainimarama poništio Ustav. Policijska istraga oko Marine ostavke ni danas nije dovela do rezultata.

Privremena vojna vlada i Iloilova administracijaUredi

Nakon dogovora među pučistima, komodor Frank Bainimarama preuzeo je vlast u državi te je preko radija i televizije, u 18:00 po lokalnom vremenu, objavio smjenu vlasti i proglasio izvanredno stanje. Dan nakon Marine ostavke, 30. svibnja 2000. godine, Bainimarama je poništio Ustav i krenuo u formiranje privremene vojne vlade. Inicijalno je predložio Epelija Nailatikaua, još jednog Marinog zeta, za premijera, ali je već sljedećeg dana povukao prijedlog. Novi premijer, Laisenia Qarase, imenovan je tek 4. srpnja 2000. godine, a iako je izdržao na vlasti sve do puča iz 2006. godine, pobunjenici su u narodnom periodu i dalje stvarali brojne probleme, među kojima su bili manji sukobi s fidžijskom vojskom te isključivanje dovoda struje u Suvi 6. srpnja 2000. godine.

Vojna vlada potpisala je 9. srpnja sporazum sa Speightom, kojim je ovaj dobio imunitet od kaznenog progona i obećanje da će doći do revizije Ustava, dok je zauzvrat morao pustiti taoce koje je držao. Speight je devetoricu oslobodio 12. srpnja, dok je ostale, među kojima je bio i bivši premijer Chaudhry, oslobodio sljedećeg dana. Istoga dana, ratu Josefa Iloilo prisegnuo je kao predsjednik Fidžija, dok je njegov potpredsjednik postao ratu Jope Seniloli. Seniloli je bio blizak pučistima i imenovan je na Speightovo inzistiranje, što su mnogi vidjeli kao čin popuštanja pučistima.

Međutim, primirje sa Speightom je trajalo nekih dva tjedna, nakon čega su počela hapšenja pučista. Vlada je objavila kako se sporazum sa Speightom poništava te kako je potpisan pod pritiskom, što je omogućilo kazneni progon predvodnika puča. Desničari su u studenom 2000. godine ponovo pokušali izvesti puč bunom u barakama kraljice Elizabete u Suvi, međutim bez uspjeha. Četiri vojnika su poginula, a četiri su još pretučena do smrti nakon gušenja bune, čime su pokušaji pučeva iz 2000. godine konačno zaustavljeni.

PosljediceUredi

Sud je 15. studenog 2000. godine proglasio puč neustavnim te naložio ponovnu uspostavu legalno izabrane vlasti. Mara je, tako, ponovo postao zakoniti predsjednik, Parlament nije raspušten, već samo suspendiran, a to je impliciralo kako je Chaudhry i dalje bio zakoniti premijer. Međutim, kako Mara nije izvršavao svoje dužnosti, Iloilo je zakonito obnašao dužnost predsjednika u međuperiodu. Ne želeći stvarati nove sukobe, Mara je nakon presude i službeno podnio ostavku, koja je retroaktivno stupila na snagu od 29. svibnja 2000. godine, kada ju je inicijalno i potpisao. Qaraseova vlada žalila se na presudu, koja je konačno potvrđena 2001. godine, što je dovelo do ponovne uspostave Ustava što ga je Bainimarama ranije poništio.

Vanjske vezeUredi