Josefa Iloilo
Ratu Josefa Iloilovatu Uluivuda, CF, MBE, MSD, KStJ (Vuda, 29. prosinca 1920. – Suva, 6. veljače 2011.) bio je fidžijski političar koji je od 2000. do 2009. godine, uz izuzetak međuperioda od 2006. do 2007. godine, služio kao treći predsjednik Fidžija.
| Josefa Iloilo | |
|---|---|
 | |
| Mandat 13. srpnja 2000. – 5. prosinca 2006. | |
| Potpredsjednik | Jope Seniloli Joni Madraiwiwi |
| Prethodnik | Kamisese Mara Frank Bainimarama (v.d.) |
| Nasljednik | Frank Bainimarama (v.d.) |
| Mandat 4. siječnja 2007. – 30. srpnja 2009. | |
| Potpredsjednik | Epeli Nailatikau |
| Prethodnik | Frank Bainimarama (v.d.) |
| Nasljednik | Epeli Nailatikau (v.d.) |
| Rođenje | 29. prosinca 1920. Vuda, Fidži
|
| Smrt | 6. veljače 2011. Suva, Fidži
|
| Supružnik | Salaseini Kavunono |
| Zanimanje | profesor |
Rodio se u selu Vuda, provincija Ba, na sjeverozapadnoj obali Fidžija. Porijeklom je stekao titulu Tui Vuda, što je bila nasljedna titula poglavice Vude koja se prenosila u njegovoj obitelji. Od 1939. do 1968. godine radio je kao učitelj, a kasnije kao državni službenik. Zaslužan je i za utemeljenje skautske službe na Fidžiju.[1] Kasnije je uključio u politiku, isprva kao zastupnik u Predstavničkom domu, kasnije kao senator, predsjednik Senata i potpredsjednik Fidžija od 1999. do 2000. godine. Nakon državnog udara iz 2000. godine, Iloilo je 13. srpnja prisegnuo kao predsjednik Fidžija, nakon neustavne smjene Kamisesea Mare od 29. svibnja, tako da ustavni stručnjaci smatrao da je Iloilo postao predsjednik od tog datuma, što je kasnije afirmirano i u presudi fidžijskog suda, koja je potvrdila da je, unatoč neustavnosti Marine smjene, Iloilo zakonito vršio dužnost predsjednika u Marinom odsutstvu. Kao predsjednik, Iloilo je bio jedan od najzaslužnijih za smirivanje situacije na Fidžiju nakon puča.
Vlast je neometano obnašao sve do 5. prosinca 2006. godine, kada je komodor Frank Bainimarama izveo državni udar i preuzeo vlast u zemlji. Za razliku od ranijih pučeva, koji su bili motivirani nacionalizmom, ovaj je puč bio posljedica konstantnih sukoba na relaciji Vlada - Oružane snage, koje Iloilo nije uspio pomiriti tokom šest godina mandata. Međutim, Bainimarama je već 4. siječnja 2007. godine Iloilu vratio sve ovlasti, tako da je on nastavio s vršenjem predsjedničkih dužnosti. U svom prvom obraćanju javnosti nakon puča, Iloilo je podržao Bainimaramu te ga je sljedećeg dana imenovao premijerom.[2]
Dvije godine kasnije, fidžijski je sud proglasio Bainimaramin puč iz 2006. godine neustavnim, kao i smjenu vlade premijera Laisenije Qarasea. Iloilo je reagirao tako što je smijenio sve suce Žalbenog suda i suspendirao Ustav, navodeći kako "vladina mašinerija mora nastaviti djelovati".[3] Nakon suspenzije Ustava i vlade, Iloilo je ponovo imenovao Bainimaramu premijerom, izražavajući mu podršku u reformama i demokratizaciji zemlje. Dana 28. srpnja 2009. godine, nedugo nakon ustavne krize, Bainimarama je izvijestio javnost kako će se Iloilo povući s mjesta predsjednika 30. srpnja te otići u mirovinu.[4] U trenutku umirovljenja, Iloilo je sa svojih 88 godina bio najstariji državni poglavar na svijetu.
Kao i mnogi Fidžijci, Iloilo je rijetko koristio svoje puno prezime te je u javnosti poznat po skraćenom imenu Josefa Iloilo. U kasnim godinama je obolio od Parkinsonove bolesti, što je bio povod pričama o njegovoj sposobnosti da upravlja državom dok je još bio predsjednik. Umro je 6. veljače 2011. u Suvi.[5]
Reference uredi
- ↑ Profiles of People in Power: The World's Government Leaders. Routledge. 3 June 2014. str. 171. ISBN 9781317639404.
- ↑ AP (2006). Fiji army chief cedes powers. Retrieved 4 January 2007.
- ↑ Address to the Nation Arhivirano 2011-09-01 na Wayback Machine-u, President of Fiji, 10 April 2009.
- ↑ Fiji Times. Iloilo is retiring, says Bainimarama Retrieved 29 July 2009.
- ↑ „The former president of Fiji, Ratu Josefa Iloilo Uluivuda, has died.”. radionz.co.nz. 6 February 2011. Pristupljeno 6 February 2011.