Corpus inscriptionum Etruscarum

Corpus inscriptionum Etruscarum (sh. Zbornik etrurskih natpisa), skraćeno CIE, naziv je kolekcije koja nastoji da prikupi sve poznate tekstove i natpise na etrurskom jeziku. Rad na zbirci započeo je Karl Pauli, koji je objavio Corpus inscriptionum Etruscarum Academiis litterarum Borussica et Saxonica Legatum, a nastavili su ga njegovi sledbenici.

CIE je važna referenca za klasifikaciju etrurskih tekstova, koja koristi jednostavan sistem indeksacije. Najnovija verzija zbornika objavljena je 2004. pod uredništvom Hadrianusa Maggianija.

PozadinaUredi

Etrurski jezik ne pripada ni jednoj od velikih jezičkih porodica i dugo vremena nije se mogao protumačiti. Umesto prevođenja korišćeni su metodi komparativne lingvistike, kao i istorijsko-filološki metod, u kome su natpisi na pogrebnim spomenicima, urnama i sl. upoređivani sa susednim jezicima, te se tako pokušalo doći do značenja etrurskih tekstova.[1] Taj je rad predstavljao osnovu za klasifikaciju zbirke natpisa.

IstorijaUredi

CIE je objavljen 1893. uz učešće Pruske akademije nauka u Berlinu. Nekoliko istraživača radilo je na prvom izdanju, među njima Šveđanin Olof August Danielsson (1869‒1933) s Univerziteta u Upsali i Nemac Gustav Herbig (1868‒1925), profesor lingvistike u Rostocku. Nakon Danielssonove smrti 1933. rad na zbirci nastavila je biblioteka Univerziteta u Upsali.[2]

Nakon drugog svetskog rata projekt je preuzela naslednica Pruske akademije, Akademija nauka DDR, koja ga je poverila Centralnom institutu za antičku istoriju i arheologiju, a 1955. novouspostavljenom Institutu za grčko-rimsku antiku.

Od ponovnog pokretanja rada koju su bili započeli Pauli, Danielsson i Herbig 1964. i 1970, objavljene su nove verzije CIE, posebno pod uredništvom italijanskih naučnika. Zbog grešaka u CIE često se kao referenca koristi zbirka Testimonia linguae Etruscae (TLE), koju je 1954. započeo iltalijanski istoričar i arheolog Massimo Pallottino.

IzdanjaUredi

  • Corpus inscriptionum Etruscarum : Academiae Litterarum Regiae Borussicae et Societatis Litterarum Regiae Saxonicae munificentia adiutus in societatem operis adsumpto Olavo Augusto Danielsson ed. Carolus Pauli, Lipsiae : Barth, 1893 (1902).
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - Vol. 1 (Tit. 1-4917), Roma: "L'Erma" di Bretschneider, Lipsia, 1893 (1902, 1964).
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - Vol. 2, Sec. 1, Fasc. 1 (Tit. 4918-5210), Olof August Danielsson & Gustav Herbig, 1907 (1936, 1964, 1970).
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 1, 2 (Tit. 5211-5326), Gustav Herbig, 1923 (1964, 1970).
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 1, 3 (Tit. 5327-5606), Ernst Sittig, 1936.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 1, 4 (Tit. 5607-6324), Mauro Cristofani, 1970 (2003).
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 1, 5 (Tit. 6325-6723), Johannes Colonna, 2006.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 2, 1 (Tit. 8001-8600), Gustav Herbig, 1912 (1936, 1964, 1970).
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 2, 2 (Tit. 8601-8880), Mauro Cristofani, 1996.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 2, 2, 1 (Tit. 8881-8927), Johannes Colonna, 2006.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 3, 1 (Tit. 10001-10520), Maristella Pandolfini Angeletti, 1982.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 3, 2 (Tit. 10521-10950), Juliana Magini Carella Prada, 1987.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 3, 3 (Tit. 10951-11538), Maristella Pandolfini Angeletti, 1994.
  • Corpus inscriptionum Etruscarum - 3, 4 (Tit. 11539-12113), Hadrianus Maggiani, 2004.

PovezanoUredi

ReferenceUredi

  1. Klaus Reimer: Historia etrusca (na nemačkom)
  2. Wikander, Charlotte y Wikander, Orjan: Etrurski natpisi iz zbirke Olofa Augusta Danielssona (na engleskom)

Eksterni linkoviUredi

  • Projekt etrurskih tekstova s ciljem da se prikupe i objave svi dostupni "etrurski natpisi nađeni i objavljeni od 1990. nadalje" (na engleskom)