Otvori glavni meni

Epigrafika (od grč. ἐπιγραφή, epi-graphē, napisano (grč. ἐπιγραφεω, lat. scribere) na (grč. ἐπι) trajnom materijalu [1]) je nauka koja se bavi pisanim spomenicima na tvrdim materijalima kao što su kamen, terakota, staklo, kost, metal i mozaik, za razliku od paleografije koja se bavi pisanim spomenicima na mekim materijalima (papirus, pergament, tkanina, papir).

Epigrafika i druge naukeUredi

Iako je primarno povezana sa arheologijom, domen epigrafike može da se podudara sa domenom drugih istorijskih disciplina. Epigrafika koristi podatke koje joj pruža paleografija, koja istražuje pismo, čitajući natpise dolazi u dodir sa političkom, administrativnom, pravnom i religijskom istorijom. Natpisi na novcu, gemama i kamejama spadaju u domen i numizmatike i epigrafike itd. I pored sličnosti epigrafika ima svoje metode proučavanja, za razliku od arheologije koja istražuje samo nalazište i u direktnom je kontaktu sa predmetima, epigrafika tumači natpise bilo na predmetima bilo na reprodukcijama ili u literaturi.

PovezanoUredi

ReferenceUredi

  1. R. Bloh, Latinska epigrafika, Arheološko društvo Jugoslavije, Beograd, 1971.