Otvori glavni meni

Bula (latinski bulla = mjehurić) je izvorno bio etrurski ukrasni privjesak, najčešće kružnog ili ovalnog oblika, ukrašen glavom lava ili satira.[1]

Bula
Bulla
Etruščanska bula sa likovima Ikara i Dedala
Etruščanska bula sa likovima Ikara i Dedala

One su bile šuplje, često s filigranski ukrašenim rubovima, sa pomičnom alkom na vrhu, koja je služila za vješanje bule. Smatra se da je ona služila i kao čep, jer se pretpostavlja da se u njima čuvala tekućina, vjerojatno parfem.[1]

HistorijaUredi

Kod Etruščani se taj običaj izgleda razvio još iz brončanog doba, kad su se nosile male školjke.[2] Vremenom su se počele izrađivati od metala, od dviju udubljenih pločica, promjera od 4 - 6 cm[2], ili kao kožne vrećice.

Rimljani su preuzeli običaj nošenja bula od Etruščana, i zadržali ga do kraja 4. vijeka.[2] Ispočetka su bulama ukrašavali djecu patricija, kasnije se taj običaj proširio i na djecu senatora, i istaknutih legionara, a nakon Drugog punskog rata, taj običaj proširio se na svu djecu, s tom razlikom da su djeca patricija, senatora i viših slojeva društva, nosila bule od zlata, a običnih građana od kože.[2]

U njima se nosila amajlija (praebia) i zavjet kućnim bogovima larima. Bule su dječaci nosili obješene oko vrata do sedamnaeste godine života, njih su izgleda nosile i djevojčice (pored ostalog nakita) sve do udaje. A i odrasli prilikom trijumfalnih povorka, kao amajliju protiv zavisti. Bule su se izrađivale od zlata, srebra, bronce, kože i jantara. Velik broj jantarnih i brončanih bula pronađen je po antičkim grobnicama, ali se počevši od 7. vijeka pne. one uglavnom izrađuju od plemenitih metala, najčešće od zlata. Što se tiče formi, najčešće su izrađivane u obliku kruga ili ovala, ali bilo je i onih u obliku srca i polumjeseca. Neke su bile potpuno glatke - bez ikakvog ukrasa, ali je dobar dio bio ukrašen gravurama ili reljefima.[2]

Za vrijeme ranog srednjeg vijeka bulama se počinju nazivati pečati - plombe kojima su bizantski carevi počeli ovjeravati svoje značajne dokumente, a od 13. vijeka na taj način su ovjeravali svoje dokumente i pape, monarsi, brojni krupni feudalci i visoki crkveni prelati, pa se vremenom počeo tako zvati i sam dokument.[1] Te bule bile su dvostrani olovni (ili keramički) pečati koji su se stavljali na dokument od većeg značaja, kao što je bila Zlatna bula Bele IV. iz 1242.

PovezanoUredi

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 "bulla" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/84384/bulla. pristupljeno 28. 01. 2014. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "bulla" (talijanski). Enciclopedia Treccani. http://www.treccani.it/enciclopedia/bulla_%28Enciclopedia-Italiana%29/. pristupljeno 30. 01. 2014. 

Vanjske vezeUredi