Boris Braun
Boris Braun (Đurđevac, 20. 8. 1920. — 7. 10. 2018.), hrvatski i jugoslavenski sveučilišni profesor i dugogodišnji član Židovske općine Zagreb koji je preživio Holokaust.
| Boris Braun | |
|---|---|
| Rođenje | 20. 8. 1920. Đurđevac, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven, Hrvat |
| Etnicitet | Židov |
| Državljanstvo | Hrvatska |
| Alma mater | Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu |
| Zanimanje | sveučilišni profesor |
| Roditelji | Šandor Braun Elizabeta (Mautner) Braun |
Biografija uredi
Boris Braun je rođen u Đurđevcu 20. 8. 1920 godine. Roditelji su mu bili Šandor i Elizabeta (Mautner) Braun, iz bogate đurđevske židovske obitelji.[1][2][3] Boris je odrastao u Đurđevcu zajedno sa sestrom Šteficom. Braunovi su bili cijenjena i ugledna obitelj u Đurđevcu koja je u svojem vlasništvu imala gradsku pilanu, mlin i vinograde. Borisov otac je zaslužan za dovođenje električne energije u Đurđevac i okolicu, te održavanje lokalne transformatorske stanice. Otac mu je bio bliski prijatelj bana Ivan Šubašić, gradonačelnika Zagreba, Mate Starčevića i ministra šuma i ruda Kraljevine Jugoslavije Ivice Frkovića. Ban Šubašić i gradonačelnik Starčević su bili česti gosti na imanju Braunovih gdje se jednom godišnje održavao lov.[1][2][4]
Boris je prije Drugog svjetskog rata studirao na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. 1941 godine, po uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH), Borisu je zbog njegovog židovskog podrijetla bilo zabranjeno studiranje na Sveučilištu u Zagrebu. Nakon zabrane vratio se u Đurđevac gdje je pomagao ocu u vođenju obiteljskog posla. Tokom boravka u Đurđevcu naučio je od očevih radnika održavati transformatorsku stanicu, znanje koje će mu kasnije u logoru smrti spasiti život. U jesen 1942, iako mu je otac bio poznanik (prema Borisovu svjedočanstvu vjerovatno i prijatelj)[4] časnika NDH Slavka Kvaternika, Boris je zajedno sa roditeljima bio uhićen i sproveden u zatvor na zagrebačkoj Savskoj cesti,[1][2][5][6] dokle su Borisov stric i strina bili deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac.[4] Borisova sestra je uspjela izbjeći hapšenje jer je bila udata za katolika (prešao na katoličanstvo sa Pravoslavlje|pravoslavlja op.a)[4] iz Zagreba. U zatvoru Boris je sa roditeljima proveo sedam mjeseci, nadali su se da će biti upućeni za Italiju ili Vatikan, jer im je policija ispostavila putovnice, vjerojatno na intervenciju Kvaternika čija je žena bila Židovka. On je, po svemu sudeći, znao da su Braunovi u zatvor na Savskoj cesti i vjerojatno zbog toga i nisu završili u Jasenovcu.[4] Nakon sedam mjeseci, 4. 5. 1943 godine, Boris je zajedno sa roditeljima i preostalim zagrebačkim Židovima bio deportiran u Koncentracijski logor Auschwitz. Roditelji su mu likvidirani u plinskoj komori odmah po dolasku, dokle se Boris od sigurne smrti spasio tako što je lagao da je električar. U Auschwitzu mu je na ruku istetoviran redni broj 120598. Zajedno sa ostalim logorašima popravljao je plinske komore u logoru. Nešto kasnije, u julu 1943, Nacisti su tražili logoraše dobrovoljce za preseljenje u novo uspostavljeni logor Jaworznu u Poljskoj. U logoru Jaworznu Boris je održavao i popravljao barake SS jedinica, te logoraške barake. 17. 1. 1945 godine Boris je zajedno sa ostalim preživjelim logorašima natjeran na marš smrti prema Koncentracijskom logoru Gross-Rosen. Na maršu je život izgubilo na stotine logoraša, uključujući njih 300-injak koji su bili pobijeni tokom druge noći marša. Iz logora Gross-Rosen, Boris je bio prebačen u Koncentracijski logor Buchenwald. U Buchenwaldu je dočekao kraj rata i oslobođenje.[1][2][4][5][6]
U ljeto 1945 Boris se vratio studiranju na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je diplomirao agronomiju. Do 1971 godine radio je kao profesor na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme Hrvatskog proljeća došao je pod udar vlasti SFR Jugoslavije jer se pobunio protiv progona i izbacivanja kolege profesora koji je sudjelovao u Hrvatskom proljeću. Nakon toga Braun je bio prisiljen napustiti fakultet. Kasnije je radio kao inspektor za perad. U Zagrebu, Boris je aktivan u svjedočenju strahotama Holokausta djeci osnovnih i srednjih škola.[1][5][6]
2005 godine grad Đurđevac je proglasio Borisa Brauna počasnim građaninom, te tako odao počast obitelji Braun za značajne doprinose razvitku grada.[7]
U intervju za "Novosti" Boris se usprotivio razbijanju dvojezičnih ploča tokom protesta protiv ćirilice u Hrvatskoj 2013 godine.[4]
Reference uredi
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Goran Prokopec. Preživio sam Auschwitz, majka i otac nisu. Deutsche Welle. Preuzeto 24. 2. 2014
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Ivo Goldstein, 2001, str. 431, 433
- ↑ (en) USC Shoah Foundation Institute testimony of Boris Braun. United States Holocaust Memorial Museum (21. 9. 1995). Preuzeto 24. 2. 2014
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 Boris Braun: Glupost je razbijati ćirilične ploče. Novosti (25. 11. 2013). Preuzeto 20. 1. 2015
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Bojana Mrvoš Pavić. Sjećanje na holokaust: Prof. Boris Braun - električar bodljikave žice. Novi list. Preuzeto 24. 2. 2014
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Razgovor s Borisom Braunom. Autonomni Kulturni Centar »Medika«. Preuzeto 24. 2. 2014
- ↑ Javna priznanja grada Đurđevca. www.djurdjevac.eu. Preuzeto 24. 2. 2014
Literatura uredi
- Goldstein, Ivo (2001). Holokaust u Zagrebu, Zagreb: Novi Liber. ISBN 953-6045-19-2