Augustus FitzRoy, 3. vojvoda od Graftona

(Preusmjereno sa stranice Augustus FitzRoy, 3rd Duke of Grafton)

Augustus Henry FitzRoy, 3. vojvoda od Graftona, KG PC (28. septembar 1735 . 14. mart 1811), navođen kao Earl od Eustona od 1747. do 1757. godine, bio je britanski vigovski političar, koji je od 1768. do 1770. godine služio kao premijer Velike Britanije.

Njegova milost
Vojvoda od Graftona
KG PC
portret koji je izradio Pompeo Batoni (1762)
premijer Velike Britanije
Na položaju
14. oktobar 1768 – 28. januar 1770
MonarhGeorge III
PrethodiEarl od Chathama
SlijediLord North
Lični detalji
Rođenje(1735-09-28)28. 9. 1735.
Smrt14. 3. 1811. (dob: 75)
Euston Hall, Suffolk
PočivališteSt Genevieve Churchyard, Euston, Suffolk
Politička strankaVigovska stranka
Supružnik/ci
  • Anne Liddell
    (v. 1756 —  r. 1769)
  • Elizabeth Wrottesley
    1769
Djeca12, među kojima
George FitzRoy, 4. vojvoda od Graftona
Lord William FitzRoy
Lord John FitzRoy
RoditeljiLord Augustus FitzRoy
Elizabeth Cosby
Alma materPeterhouse, Cambridge
Potpis

Rodio se u porodici koja je vodila porijeklo od Henry FitzRoya, nezakonitog sina engleskog kralja Charlesa II i njegove ljubavnice Barbare Palmer, a koji je dobio titulu vojvode od Graftona. Političku karijeru je započeo kao član Doma komuna, da bi se nakon smrti djeda Charlesa 1757. godine, naslijedio njegovu vojvodsku titulu i postao članom Doma lordova. Tamo se istakao kao žestoki kritičar Lorda Butea, premijera koji je bio miljenik kralja Georgea III. Godine 1765. je prvi put ušao u vladu te postao bliski suradnik premijera Williama Pitta Starijeg; zbog premijerove bolesti je de facto postao šef vlade, a de iure godine 1768.

Njegov kratkotrajni mandat je obilježila tzv. korzikanska kriza, odnosno duboko nezadovoljstvo britanske javnosti odlukom vlade da se ne intervenira u korist korzikanskih revolucionara čiji je otok godine 1768. postao metom francuske invazije. Zbog toga je godine 1770. morao prepustiti mjesto premijera Lordu Northu. Godine 1771. je služio kao član Tajnog savjeta, ali je 1775. godine podnio ostavku nezadovoljan tvrdolinijaškom politikom prema 13 kolonija, a koje će dovesti do pobune. Nakon toga se manje bavio politikom, a više vjerskim pitanjima, postavši istaknutim predstavnikom unitarijanstva.

Vanjske veze uredi