Augustinci
| |||
Kratica naziva: | OESA | ||
Godina osnivanja: | mart 1244 | ||
Godina reorganiziranja: | 1963 | ||
Reorganizator: | Papa Ivan XXIII. | ||
Mjesto osnivanja: | Rim | ||
papa Inocent IV. | |||
utemeljitelj: | papa Inocent IV. | ||
krilatica: OSA | |||
Službeni jezik: | latinski | ||
Sjedište: | Collegio di Santa Monica, Rim, Italija | ||
augustinski Prior general: | |||
augustinski čelni čovjek: | Prior general | ||
Roditeljski red: | - | ||
Redovi nastali iz ovog reda: | |||
Podredovi: | |||
Broj pripadnika: | |||
Poznati pripadnici: | Erazmo Roterdamski, Martin Luther, Gregor Mendel | ||
Odijelo: | crni habit i crna kapuljača | ||
... |
Augustinci ili Red svetog Augustina (latinski: Ordo Sancti Augustini, kratica: OSA) do 1963 znani kao Augustinski heremiti (pustinjaci) (latinski: Ordo Eremitarum Sancti Augustini, kratica: OESA).
Augustinci su bili četvrti veliki rimokatolički prosjački red kasnog srednjeg vijeka - nakon franjevca, dominikanca i karmelićana. Ime su dobili po svetom Augustinu (354-430) čija su monaška pravila prihvatili. Odjeća im se sastoji od crnog habita, kožnog remena i crne kapuljače. Papa Ivan XXIII. je 1963 napravio reformu reda i izbacio - heremiti (pustinjaci) iz naziva reda jer je red prestao to biti
Historija reda
urediRed je osnovan 16. decembra 1243, bulom pape Inocenta IV - Incumbit nobis kojom su udruženi svi dotadašnji toskanski augustinski redovi.
Augustinci su se osobito trudili proširiti kult Svete Marije koju su zvali Naša gospa savjetnica (Mater boni consilii).[1] U Ameriku su prvi augustinci dospjeli 1533. godine.[2]
Historijske karakteristike reda
urediU užem smislu pojam "augustinci" označuje dva posebna reda:
- Redovnički augustinci ili regularni kanonici
- augustinci pustinjaci (eremiti) OESA
Redovnički kanonici sv. Augustina živjeli su u regularnim zajednicama, a osnivanje takvih zajednica podudara se s težnjama za reformom Crkve u 11. vijeku. Augustinci - pustinjaci predstavljaju pak jedan od četiri velika prosjačka reda, osnovan 1256. godine kao ujedinjeni Red različitih pustinjačkih zajednica.
Kasnije su se augustinci podijelili u pet glavnih grupa:
- Red svetog Augustina; fratri pod zapovjedništvom Generalnog priora
- Augustinske redovnice
- ostali augustinski redovi koji nisu pod direktnom upravom Generalnog priora poput Uršulinki i Augustinaca Rekolekta
- vjerske kongregacije koje žive apostolskim životom (aktivne zajednice muškaraca i žena)
- laička bratstva i društva osnovana pod imenom i učenjem sv. Augustina kao što su to laički Augustinci Rekolekti
Augustinci u južnoslavenskim zemljama
urediAugustinci u Sloveniji
urediU Sloveniji su augustinci djelovali u Velikovcu (od 1256 nadalje), Muti (od 1271), Radgoni (1360), a bosonogi augustinci u Ljubljani (od 1625).
Augustinci u Hrvatskoji
urediRegularni kanonici sv. Augustina kod nas prvi dolaze u Srijem krajem 12. vijeka, a Red braće pustinjaka sv. Augustina dolaze u Hrvatsku oko sredine 13. vijeka. Regularni kanonici su imali svoje samostane u Srijemu i to u Banoštoru, Vaški i Irigu. A Red braće pustinjaka sv. Augustina, osim gore spomenutih mjesta, u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju, Makarskoj te Svetoj Nedjelji na Hvaru u kojoj su redovnici augustinci pustinjaci u 14. vijeku imali svoj samostan i crkvu. Prosjački Red augustinaca bio je vrlo važan u 14. vijeku u Hrvatskoj, jer je tada imao brojne samostane, u Rijeci su djelovali do druge polovice 18. vijeka)
Svi augustinski samostani ukinuti su nakon vjerskih reformi cara Josipa II.
Život augustinca
urediŽivot u zajednici započinje kandidaturom koja traje oko šest mjeseci, a nastavlja se postulaturom koja traje do dvije godine. Ako postulant već ima uvjete za studij (poznavanje njemačkog jezika i maturu) već u postulaturi može započeti svoj teološki studij u Beču. Na početku postulature kandidat dobiva redovničko ime, te oblači augustinski habit. Nakon postulature je godina novicijata, koja se obavlja u Njemačkoj , trenutno u Berlin u. Nakon godine novicijata polažu se prvi zavjeti (siromaštvo, poslušnost i čistoća). Ovi se zavjeti svake godine obnavljaju, a na kraju studija teologije polažu se svečani tj. vječni zavjeti, te nakon toga slijedi đakonsko i na kraju svećeničko ređenje. Polaganjem svečanih - doživotnih zavjeta postaje se punopravni član Reda sv. Augustina.
Izvori
uredi- ↑ „Marian Library/International Marian Research Institute, Dayton, Ohio 45469-1390, Udayton.edu”. Arhivirano iz originala na datum 2018-12-05. Pristupljeno 2011-04-05.
- ↑ Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 98.
Vanjske veze
uredi- Službene stranice reda (en), (it), (es)