Uršulinke
| |||
| Kratica naziva: | O.S.U. | ||
| Godina osnivanja: | 25. novembar 1535. | ||
| Godina reorganiziranja: | |||
| Reorganizator: | - | ||
| Mjesto osnivanja: | Brescia | ||
| Angela Merici | |||
| utemeljitelj: | Angela Merici | ||
| krilatica: "Soli deo gloria" (Slava samo bogu) | |||
| Službeni jezik: | latinski | ||
| Sjedište: | Rim | ||
| uršulinski generalica reda: | |||
| uršulinski čelni čovjek: | generalica reda | ||
| Roditeljski red: | - | ||
| Redovi nastali iz ovog reda: | |||
| Podredovi: | |||
| Broj pripadnika: | 2500 (2006.) | ||
| Poznati pripadnici: | sv. Angela Merici, Marie Guyart | ||
| Odijelo: | crni plašt i bijeli habit | ||
| ... | |||
Uršulinke (latinski: Ordo Sanctae Ursulae, akronim OSU) je rimokatolički ženski crkveni red, kojeg je 25. novembra 1535. osnovala Angela Merici [1] u Bresci u Milanskom Vojvodstvu (današnja Italija). Primarna zadaća Uršulinki je obrazovanje djevojčica i briga o bolesnima i nemoćnima.
Zaštitnica reda je Sveta Ursula (Uršula).
Historija reda uredi
Uršulinke je osnovala Angela Merici (1474.-1540), ona je u rodnom Desenzanu počela učiti vjeronauk dječake i djevojčice, nakon toga je 1516. pozvana da sličnu aktivnost organizira u Bresci.
Nakon hodočašća u Rim i Svetu Zemlju, 25. novembra 1535., u crkvi sv. Afra u Bresci, Angela Merici je zajedno sa dvadeset osam kolegica, osnovala Kompaniju svete Uršule [2]i odlučila posvetiti ostatak svog života služeći Bogu, tako što će podučavati i obrazovati djevojke. Ispočetka članice njene kompanije nisu živjele kao redovnice u klasičnom smislu po samostan]]ima, već su živjele među bogatijim porodicama kao duhovne učiteljice. Uršulinke su nastale kao red na valu protureformacije, kad se osjetila potreba za drukčijim pristupom, tako da je njihova osnivačica Angela Merici spojila dotad nezamislive stvari - strogoću samostanske klauzure i svjetovni rad (u kojoj je klauzura nemoguća). To se nije ostvarilo u jednom mahu, već postupno.
Rad Uršulinki prvi je odobrio biskup Bresce - 1536, a zatim je papa Pavao III. svojom bulom Regimini Universalis Ecclesiae od 9. juna 1544. Red se brzo širio, već 1566, milanski nadbiskup - Carlo Borromeo pozvao je Uršulinke da dođu u Milano. Slijedeći njegov primjer, i mnogi dugi biskupi pozivaju Uršulinke da osnuju svoje samostane ili škole u njihovim biskupijama.
Tako su u to vrijeme postojale tri vrste Uršulinki; laikinje, redovnice pod klauzurom i redovnice bez klauzure.
Papa Klement VIII. je osnivačicu reda Angelu Merici - 1768 proglasio blaženom, a papa Pio VII. - sveticom 24. maja 1807.
Uršulinke su bile prve katoličke redovnice koje su otišle u misiju u Novi svijet, -1639. u kanadski Quebec je otišla Marie Guyart sa dvije uršulinske redovnice i jednim isusovcem. Prvo su naučile indijanski jezik -algonquian, a zatim poučavale djevojčice.
Francuske Uršulinke su se već 1727., iskrcale u New Orleansu (koji je tada pripadao Francuskoj) i osnovale školu koja djeluje do danas.
Na vrhuncu svog postojanja u 18. vijeku, uršulinke su imale oko 20 kongregacija, sa 350 samostana i oko 15,000 do 20,000 redovnica
Za vrijeme francuske revolucije 1789. je stradalo dosta uršulinskih samostan]]a u Francuskoj (i po Italiji).
Uršulinke u južnoslavenskim zemljama uredi
Na početku 18. vijeka se pojavljuju prve uršulinke po južnoslavenskim zemljama, prvo u Ljubljani - 1702. a zatim u Varaždinu 1703. [2]u koji su došle iz Bratislave. Uz pomoć donacije carice Marije Terezije osnovale su samostan i prvu žensku školu u Hrvatskoj.[2]
Literatura uredi
- Marija Assumpta Svalina i Ana Klaudija Đuran: Hrvatske uršulinke, Provincilijat Hrvatskih Uršulinki, Varaždin, 1979.
Bilješke uredi
- ↑ Orsoline, na portalu treccani.it, pristupljeno 13. 07. 2011.(it)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Svalina, Marija Assumpta (1979.). Hrvatske uršulinke. Varaždin: Provincilijat Hrvatskih Uršulinki. str. 309.
