Otvori glavni meni
Arktur
Bootes constellation map.png
Arktur u zviježđu Volar
Opservacijski podaci
Epoha J2000
Sazvježde Volar
Rektascenzija 14h 15m 39.7s
Deklinacija (astronomija) +19° 10' 56"
Vidljiva veličina (V) −0.05
Karakteristike
Spektralni tip K1.5 IIIpe
B-V Indeks boja 1.22
U-B Indeks boja 1.27
Promjenljivi tip Suspected
Astrometrija
Radijalna brzina (Rv)−5.3 km/s
Pravo kretanje (μ) RA: −1093.45 mas/god.
Dec.: −1999.40 mas/god.
Paralaksa (π)88.78 ± 0.68 mas
Udaljenost36.7 ly (11.26 pc)
Apsolutna veličina (MV)−0.38
Detalji
Masa 1–1.5 M
Radijus 24.5 R
Luminozitet > 110 L
Temperatura 4,300 K
Metalicitet 17–32% Sun
Rotacija
Starost > 4.6 × 109 godina
Ostale oznake
Alramech, Abramech, α Boötis, 16 Boötes, HD 124897, HR 5340, BD+19°2777, GCTP 3242.00, GJ 541, LHS 48 i HIP 69673.
Arktur se može naći na nebu ako se produži luk koji čini ruda Velikih kola.

Arktur ili α Volara (lat. Arcturus, α Boötis, α Boo) je najsjajnija zvezda sazvežđa Volar i najsjajnija zvezda severne nebeske hemisfere[1]. Magnituda Arktura iznosi -0,05 (uz varijacije od nekoliko stotih delova magnitude), što je čini četvrtom najsjajnijom zvezdom noćnog neba. Naziv Arktur na starogrčkom znači „čuvar medveda“.[2][3]

Arktur je narandžasti džin, spektralne klase K2III, prečnika oko 25 puta većeg od prečnika Sunca i preko 100 puta luminozniji od Sunca. Nalazi se na 37 svetlosnih godina (11 parseka) od Sunčevog sistema, na koordinatama α = 14h 15m 39,6s δ = +19° 10’ 57”.[1][2][3]

Arktur ima veliko relativno kretanje, drugo najveće meću zvezdama sjajnijim od 1. magnitude (odmah posle alfe Kentaura).[3][4] Arktur je član grupe zvezda nazvane po njemu Arkturova grupa, koju prema pretpostavkama čine 53 zvezde koje imaju zajedničko poreklo.[5]

U jezgru Arktura je prestala fuzija vodonika i počela je fuzija helijuma u ugljenik.[4] U budućnosti, Arktur će odbaciti spoljašnje slojeve od kojih će nastati planetarna maglina, dok će unutrašnji slojevi ostati u obliku belog patuljka.[5]

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. 1,0 1,1 Patrick Moore (2000) (((en))). The Data Book of Astronomy. Bristol: IOP Publishing Ltd. str. 341. ISBN 0-7503-0620-3. 
  2. 2,0 2,1 Patrick Moore, ur. (2002) (((en))). Philip's Astronomy Encyclopedia. Philip's. str. 427. ISBN 0–540–07863–8. 
  3. 3,0 3,1 3,2 Paul Murdin, ur. (2001) (((en))). Encyclopedia of Astronomy and Astrophysics. Institure of Physics Publishing. str. 5065. ISBN 0-7503-0440-5. 
  4. 4,0 4,1 Kaler, Jim. "Jim Keler's Stars — Arcturus". http://stars.astro.illinois.edu/sow/arcturus.html. pristupljeno 21. 12. 2012.. 
  5. 5,0 5,1 "Sol — Station Arcturus". Sol Company. http://www.solstation.com/stars2/arcturus.htm. pristupljeno 21. 12. 2012.. 

LiteraturaUredi

  • Patrick Moore (2000) (((en))). The Data Book of Astronomy. Bristol: IOP Publishing Ltd. str. 341. ISBN 0-7503-0620-3. 
  • Patrick Moore, ur. (2002) (((en))). Philip's Astronomy Encyclopedia. Philip's. str. 427. ISBN 0–540–07863–8. 
  • Paul Murdin, ur. (2001) (((en))). Encyclopedia of Astronomy and Astrophysics. Institure of Physics Publishing. str. 5065. ISBN 0-7503-0440-5. 
  • Makemson, Maud Worcester (1941). The Morning Star Rises: an account of Polynesian astronomy. Yale University Press. 

Spoljašnje vezeUredi