Otvori glavni meni

ŽivotopisUredi

Antun Radić rodio se u selu Desnom Trebarjevu kod Siska 1868. godine. Završivši pučku školu u Martinskoj Vesi kod Siska odlazi Zagreb gdje nastavlja školovanje u gornjogradskoj gimnaziji, zatim je studirao slavistiku i klasičnu filologiju u Zagrebu i Beču.[2] Doktorirao je u Zagrebu 1892. godine s temom O nekim eshatološkijem motivima u hrvatskoj književnosti.[2] Od 1893. godine je u školskoj službi i službovao je u Osijeku, Požegi, Varaždinu i Zagrebu.[3] Nakon izbora za Sabor 1897. godine, na izričiti zahtjev bana Khuena, otpušten je iz službe jer nije htio glasovati za vladina kandidata.[1] Od 1897. do 1901. godine urednikom je Zbornika za narodni život i običaje Južnih Slavena.[2] Od 1901. pa do 1909. godine radi kao tajnik u Matici hrvatskoj te je jedan od osnivača i uređivača Matičina časopisa Glasa Matice hrvatske.[2] Dugo je uređivao i list Dom (kojega je osnovao 1899. godine)[4] kojim znatno utječe na kulturni i nacionalno-politički razvoj hrvatskoga sela.

Godine 1917. ponovno se zapošljava kao profesor na zagrebačkoj gornjogradskoj gimnaziji gdje ostaje sve do svoje smrti 10. veljače 1919. godine. Nakom smrti Antuna Radića vlasti u novouspostavljenoj državi Kraljevstva SHS nisu odobrile mirovinu Radićevoj udovici Vilmi te je ona ostala bez sredstava za život a kada je dobila sudski nalog da napusti stan zbog neplaćanja stanarine otišla je 6. srpnja 1919. godine na grob svoga supruga Ante i tamo ispila otrov.[1] U to vrijeme su od vlasti bili progonjeni i zatvoreni mnogi vođe HPSS-a (Stjepan Radić bio je zatvoren, bez suđenja, 339 dana, Vladko Maček i Ljudevit Kežman držani su u zatvoru 9 mjeseci, Ivan Pernar 3 mjeseca a Josip Predavec 2 mjeseca) te se mislilo da je Vilma Radić počinila samoubojstvo u znak prosvjeda protiv progona stranke njezina pokojnoga supruga.[5]

Sahranjen je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[6]

Znanstveno djelovanjeUredi

Svojim etnološkim istraživanjima utjecao je na političko djelovanje brata Stjepana.[7] Antun Radić isticao je povezanost nacionalnog oslobođenja sa socijalnim, upozoravajući da se samim uklanjanjem tuđinskoga nacionalnog tlačenja ne postiže potpuna narodna sloboda. Svoje poglede iznosi s velikom privrženošću hrvatskom narodu, kojima ide u red najistaknutijih hrvatskih intelektualaca. Pored etnologije, u znanstvenom se radu bavio i književnopovijesnim temama te je također, prevodio djela ruske književnosti (Puškin, Gogolj i Tolstoj).[8]

Političko djelovanjeUredi

S mlađim bratom Stjepanom 1904. godine osnovao je Hrvatsku pučku seljačku stranku (HPSS) te je sudjelovao u izradbi programa stranke. Godine 1910. biva izabran u Hrvatski sabor u kojemu se aktivno zalagao za reformu lokalne uprave i školstva.[2] Kao kandidat HPSS-a u tri je navrata bio zastupnikom u Hrvatskome saboru (1910.-1913.).[8]

BaštinaUredi

Mnoge škole, ulice i trgovi u gradovima i selima diljem Hrvatske danas nose imena po Antunu Radiću. Godine 1995. ustanovljen je Red Danice hrvatske, odlikovanje Republike Hrvatske koje se dijeli na sedam jednako vrijednih odlikovanja od kojih je sedmo Red Red Danice hrvatske s likom Antuna Radića a dodjeljuje se hrvatskim i stranim državljanima za osobite zasluge za prosvjetu.[9]

DjelaUredi

  • Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena., Knj. 2., uredio Ante Radić, Zagreb, 1897.
  • "Život" t.j. Smrt hrvatskoga preporoda?, Zagreb, 1899.
  • Hrvati i Magjari ili Hrvatska politika i "Riečka rezolucija". Napisali Ante Radić i Stjepan Radić, Zagreb, 1905.
  • Matica Hrvatska, Zagreb, 1906.
  • Što je i što hoće Hrvatska pučka seljačka stranka. Napisali Dr. Ante Radić i Stjepan Radić, Zagreb, 1908.

PosmrtnoUredi

  • Osnova za sabiranje i proučavanje gradje o narodnom životu, Zagreb, 1929.
  • Sabrana djela dra Antuna Radića, knj. I-XIX, Zagreb, 1936.-1939.
  • Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu, Zagreb, 1997. (predgovor: Andre Mohorovičić)

LiteraturaUredi

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 HKZ WI: Etnografski i književni rad Antuna Radića, preuzeto 15. listopada 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Matica hrvatska: Antun Radić, preuzeto 15. listopada 2011.
  3. HRT: Antun Radić, preuzeto 15 listopada 2011.
  4. Proleksis enciklopedija: Radić, Antun, preuzeto 28. lipnja 2013.
  5. Ivo Banac, Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika, Durieux, Zagreb, 1995., ISBN 953-188-048-4, str. 197.
  6. Gradska groblja Zagreb - R, preuzeto 28. lipnja 2013.
  7. goethe.de: Političko djelovanje Stjepana Radića kao posljedica etnoloških istraživanja Antuna Radića, preuzeto 15. listopada 2011.
  8. 8,0 8,1 DAR, Biografija: Antun Radić, hrv. etnolog, političar i publicist, preuzeto 15. listopada 2011.
  9. Narodne novine: Odluka o proglašenju Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske, preuzeto 15. listopada 2011.

Vanjske povezniceUredi