Anawrahta
Anawrahta Minsaw (burmanski: အနော်ရထာ မင်းစော, izgovor: [ʔənɔ̀jətʰà mɪ́ɴ sɔ́]; 1015–1078) bio je osnivač Paganskog Carstva, a također se smatra i ocem današnje burmanske nacije. Anawrahta je malu kneževinu na području Gornje Burme pretvorio u veliku državu koja se smatra jezgrom današnje Burme (Mjanmar).[1][2] Pisana, odnosno pouzdanim izvorima potvrđena historija Burme počinje upravo s njegovim stupanjem na prijestolje Pagana godine 1044.
Anawrahta အနော်ရထာ | |
---|---|
Vladavina | 16. decembar 1044 – 23. mart 1078 |
Prethodnik | Sokkate |
nasljednik | Sawlu |
Suprug/a | Pyinsa Kalayani Saw Mon Hla Manisanda |
Potomstvo | Sawlu Kyansittha |
Puno ime | Min Saw Maha Yaza Thiri Aniruddha Dewa |
Kuća | Pagan |
Otac | Kunhsaw Kyaunghpyu |
Majka | Myaunk Pyinthe |
Rođen/a | mart 1015. Pagan |
Umro/la | 23. 3. 1078. (dob: 63)[n 1] Pagan |
Religija | Theravada budizam preobraćen od ari budizma |
Anawrahta je po prvi put u historiji uspio ujediniti oblasti doline Iravadija, a rubna područja kao Shan države i Arakan (Sjeverni Rakhine) stavio pod pagansko sizerenstvo. Uspješno je zaustavio prodor Kmerskog Carstva duž Tenasserumske obale i u dolinu Gornjeg Menama, nakon čega je Pagan postala jedna od dvije velike države na području Indokine.
Anawrahta se isticao strogom disciplinom, te je uveo niz značajnih društvenih, religijskih i ekonomskih reformi koje će imati dalekosežne posljedice na dalji tok burmanske historije. Njegove društvene i religijske reforme su predstavljale temelj današnje burmanske kulture. Masovnom gradnjom brana je dotle sušno i neplodno tlo oko Pagana učinio jednim od glavnih izvora riže za Gornju Burmu, učinivši je ekonomskim temeljem za dominaciju nad okolonim područjem koja će potrajati vijekovima. Uveo je i strogi administrativni sistem koji će primjenjivati svi paganski kraljevi sve do pada dinastije 1287. Uspjeh i održavanje paganske dominacije nad dolinom Iravadi je stvorilo temelj za razvoj burmanskog jezika i kulture, i dominaciju burmanske etničke grupe nad Gornjom Burmom.
Anawrahtina vladavina je imala posljedice i izvan granica današnje Burme. Njegovo prihvaćanje theravada budizma i zaustavljanje Kmersko Carstva, koje je tada bilo hinduistička država, omogućila je toj budističkoj školi, dotle potiskivanoj u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, uporište u kome se oporavila. Zahvaljujući njemu se theravada budizam preporodio i na Cejlonu, odakle oriiginalno potiče. Uspjeh paganske dinastije je omogućio uspon theravada budizma u područjima Lan Na (sjeverni Tajland), Sijamu (centralni Tajland), Lan Xang (Laos) i samom Kmerskom Carstvu (Kambodža) u 13. i 14. vijeku.
Anawrahta se smatra jednim od najvažnijih vladara burmanske historije. Kao takav je postao predmetom brojnih legendi, burmanskog folklora i omiljena referenca i lik burmanske popularne kulture.
Napomene
uredi- ↑ (Maha Yazawin Vol. 1 2006: 180) u fusnotama navodi da je umro na dan Thingyan Akya Nei, koji se obično slavi tri dana prije burmanske Nove godine. Ako je kralj umro godine 439. ME prema Zata (Maha Yazawin Vol. 1 2006: 347), točan datum smrti bi trebao biti 23. mart 1078. godine, odnosno 7. "vošćenje" Staog Tagua 439 ME. Nova godina 440 ME je prema gregorijanskom kalendaru bila 26. mart 1078 per (Eade 1989: 83).
Izvori
urediLiteratura
uredi- Aung-Thwin, Michael (1985). Pagan: The Origins of Modern Burma. Honolulu: University of Hawai'i Press. ISBN 0-8248-0960-2.
- Aung-Thwin, Michael A. (2005). The Mists of Rāmañña: The Legend that was Lower Burma (illustrated izd.). Honolulu: University of Hawai'i Press. ISBN 0824828860, 9780824828868.
- Eade, J.C.. Southeast Asian Ephemeris: Solar and Planetary Positions, A.D. 638–2000. Cornell University Press. ISBN 0-87727-704-4.
- Hall, D.G.E. (1960). Burma (3rd izd.). Hutchinson University Library. ISBN 978-1-4067-3503-1.
- Harvey, G. E. (1925). History of Burma: From the Earliest Times to 10 March 1824. London: Frank Cass & Co. Ltd.
- Htin Aung, Maung (1967). A History of Burma. New York and London: Cambridge University Press.
- Kala, U (1720) (Burmese). Maha Yazawin Gyi. 1–3 (2006, 4th printing izd.). Yangon: Ya-Pyei Publishing.
- Kyaw Thet (1962) (Burmese). History of Burma. Yangon: Yangon University Press.
- Lieberman, Victor B. (2003). Strange Parallels: Southeast Asia in Global Context, c. 800–1830, volume 1, Integration on the Mainland. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80496-7.
- Myint-U, Thant (2006). The River of Lost Footsteps—Histories of Burma. Farrar, Straus and Giroux. ISBN 978-0-374-16342-6.
- Pe Maung Tin; G.H. Luce (1923). The Glass Palace Chronicle of the Kings of Burma (1960 izd.). Rangoon University Press.
- Phayre, Lt. Gen. Sir Arthur P. (1883). History of Burma (1967 izd.). London: Susil Gupta.
- Ricklefs, M.C.; Bruce McFarland Lockhart, Albert Lau, Portia Reyes, Maitrii Aung-Thwin, Bruce Lockhart (2010). A New History of Southeast Asia. Palgrave Macmillan. str. 544. ISBN 978-0230212145.
- Royal Historical Commission of Burma (1832) (Burmese). Hmannan Yazawin. 1–3 (2003 izd.). Yangon: Ministry of Information, Myanmar.
- Sandamala Linkara, Ashin (1931) (Burmese). Rakhine Yazawinthit Kyan. 1–2 (1997 izd.). Yangon: Tetlan Sarpay.
- South, Ashley (2003). Mon nationalism and civil war in Burma: the golden sheldrake. Routledge. ISBN 978-0-7007-1609-8.
- Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Early Times to c. 1500. ISBN 978-0-521-66369-4.
Anawrahta Rođen/a: mart 1015 Umro/la: 23. mart 1078
| ||
Kraljevske titule | ||
---|---|---|
Prethodi: Sokkate |
kralj Burme 1044–1078 |
Slijedi: Sawlu |