Kyansittha (burmanski: ကျန်စစ်သား, izgovor: [tɕàɴsɪʔθá]; također Kyanzittha; 1040/1041 – 1112/1113) bio je kralj Burme (Mianmar) iz Paganske dinastije koji je vladao od 1084. do 1112/1113. godine, a koji se smatra jednim od najvećih burmanskih vladara. Nastavio je društvene, ekonomske i kulturne reforme započete od strane njegovog oca, kralja Anawrahte. Pagan je tokom njegove 28-godišnje vladavine postao međunarodnso priznata sila, a značajno su se razvili burmanski jezik i kultura.

Kyansittha
ကျန်စစ်သား
Vladavina 1084–1112/1113
Prethodnik Sawlu
Nasljednik Alaungsithu
Suprug/a Apeyadana
Thanbula
Khin Tan
Manisanda
Potomstvo Shwe Einthi
Yazakumar
Kuća Pagan
Otac Anawrahta
Majka Pyinsa Kalayani
Rođen/a 1040 ili 1041
Payeimma, Sagaing
Umro/la 1112 or 1113
Pagan
Religija Theravada budizam

Kyansittha je na početku života bio stekao popularnost kao vojskovođa, zahvaljući vođenju Anawrahtinih vojnih pohoda kojima je stvoreno Pagansko Carstvo. Usprkos toga je dva puta bio poslan u progonstvo - 1070-ih i 1080-ih, i to zbog ljubavne veze sa kraljicom Manisanda. Kyansittha je na pagansko prijestolje stupio 1084. godine poslije gušenja monskog ustanka u kome je poginuo kralj Sawlu.

Usprkos toga, njegova vladavina je uglavnom bila mirna. Kao veliki poklonik Mon kulture, nastojao je steći podršku monskog stanovnika na jugu države, te je podsticao korištenje monskog jezika i kulture na svom dvoru. Upravo je njegovo vrijeme je sinteza dotadašnjih burmanskih, Mon, Pyu i budističkih ubičaja stekla zreli oblik koji predstavlja prepoznatljivu burmansku kulturu. Burmansko pismo se počelo koristiti uz Pyu, mon i Pali. Miroljubivi Pagan se obogatio kroz poljoprivredu i trgovinu, te je tada otpočela gradnja masivnih pagoda. Kyansittha je dovršio Anawrahtinu pagodu Shwezigon te je sagradio Hram Ananda, koji se smatra krunskim dostignućem njegove vladavine. Pagan je također postao središte budističkih učenja. Theravada budizam je nastavio napreodvati, iako je još uvijek bio u sjeni ari, nahayana i hinduističkih običaja. Pagan se kao velika sila priznat od Kmerskog Carstva u Jugoistočnoj Aziji, odnosno kao nezavisna država o kineske dinastije Song i indijske dinastije Čola.

Kyansittha je zbog toga postao jedan od najpoznatijih vladara burmanske historije, a njegov život i dostignuća dan-danas inspiriraju burmansku književnost, ples i kinematografiju.

Literatura uredi

  • Cœdès, George (1966). The making of South East Asia. University of California Press. 
  • Harvey, G. E. (1925). History of Burma: From the Earliest Times to 10 March 1824. London: Frank Cass & Co. Ltd. 
  • Htin Aung, Maung (1967). A History of Burma. New York and London: Cambridge University Press. 
  • Htin Aung, Maung (1970). Burmese History before 1287: A Defence of the Chronicles. Oxford: The Asoka Society. 
  • Kala, U (1720) (Burmese). Maha Yazawin Gyi. 1–3 (2006, 4th printing izd.). Yangon: Ya-Pyei Publishing. 
  • Lieberman, Victor B. (2003). Strange Parallels: Southeast Asia in Global Context, c. 800–1830, volume 1, Integration on the Mainland. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-80496-7. 
  • Royal Historical Commission of Burma (1832) (Burmese). Hmannan Yazawin. 1–3 (2003 izd.). Yangon: Ministry of Information, Myanmar. 
  • Tarling, Nicholas (1999). The Cambridge History of Southeast Asia: Early Times to c. 1500. ISBN 0-521-66369-5, 9780521663694. 
  • Taw, Sein Ko; Blagden, C.O. (1911). „Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland”. The Journal of the Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland (Royal Asiatic Society of Great Britain and Ireland). JSTOR 25189843. 
  • Than Tun (1964) (Burmese). Studies in Burmese History. 1. Yangon: Maha Dagon. 
Kyansittha
Rođen/a: 1041 Umro/la: 1112/1113
Kraljevske titule
Prethodi:
Sawlu
kralj Burme
1084–1112/1113
Slijedi:
Alaungsithu