Alvise Vivarini

Alvise Vivarini
Alvise Vivarini
gotika - renesansa
	Sacra conversazione, Gallerie dell'Accademia oko 1480. (tempera na drvu 175×196 cm)
Biografske informacije
Rođenje	1442., Murano, Mletačka republika
Smrt	1505.
Opus
Polje	slikarstvo
Praksa	Južna Italija, Venecija, Veneto,
Znamenita djela
	Poliptih Duhovi
Influencija
	Od Andrea Mantegna, Lazzaro Bastiani, Antonello da Messina;

Alvise Vivarini (* Murano, 1442. - † Venecija oko 1505.^[1]), bio je venecijanski slikar na prijelazu gotike u renesansu, iz poznate porodice Vivarini uz Giovannija Bellinija najpoznatiji slikar grada na laguni.

Biografija uredi

Raspeće, 1469.-1471. (Museo Poldi Pezzoli -Milano)

Alvise je bio sin Antonija Vivarinija i nećak Bartolomea Vivarinija poznatih venecijanskih slikara, koji su vodili dobro uhodanu slikarsku bottegu u drugoj polovici 15. vijeka^[1]. Slikarstvu su ga učili otac i stric, njegovi rani radovi otkrivaju uticaj Giovannija Bellinija i Lazzara Bastianija, u svom kasnijem radu upoznao se sa padovanskim slikarstvom i djelom Mantegne i potpao pod njegov uticaj.

Alviseovo najranije djelo je oltarna pala Poklonstvo Kristu iz 1475. za samostan Montefiorentino (Marche). Između 1483. -1485. radio je u Južnoj Italiji, slikajući oltarne slike u Barletti (1483.) i Napulju (1485]]). Zajedno s Giovannijem Bellinijem je 1488., radio je na slikama (danas izgubljenima) za Duždevu palaču u Veneciji (Salone del Gran Consiglio)^[1]. Njegovo posljednje djelo je oltarna pala, za crkvu Santa Maria dei Frari u Veneciji koju je započeo slikati 1503., ali je umro pa ju je završio Marco Basaiti.^[1]

U odnosu na svog oca i strica, Alvise je najviše držao korak s vremenom, ugledavši se na ranorenesansne padovanske slikare Mantegnu i Messinu. On se najviše odlijepio od venecijanskog ukusa toga vremena, kao što to zorno pokazuje Portret nepoznatog muškarca iz 1497., (danas u National Gallery London) koji je strogo individualiziran pravi renesansni psihološki portret. Ipak njegove slike još nemaju prozračnost i mekoću sjena kao kod njegova uzora Antonella da Messina, već su ostale pomalo tvrde i ukočene.

Njegove slike, danas se čuvaju u brojnim muzejima širom svijeta; Bode Museum (Berlin), National Gallery of Art (Washington D.C.), National Gallery, London, Gallerie dell'Accademia (Venecija), Museo Poldi Pezzoli (Milano), Pinacoteca di Brera (Milano) i brojnim drugim.