Murano
Murano je otok u Venecijanskoj laguni, poput Venecije i on je skup od sedam otoka (arhipelag) povezanih mostovima. Leži u sjevernom dijelu lagune i svjetski je slavan po proizvodnji stakla, osobito lustera. Nekoć je Murano bio nezavisna gradska komuna, ali je vremenom postao samo dio puno veće Venecije.
Murano | |
|---|---|
 | |
  Murano | |
| Koordinate: 45°27′30″N 12°21′12″E / 45.4583°N 12.3533°E | |
| Država |  Italija |
| Površina | |
| • Ukupno | 1,17 km² |
| Stanovništvo | 4.683 |
| • Gustina | 4.003/km² |
Historija uredi
Murano je naseljen još za rimskih vremena, u 6. vijeku tu su se naselili stanovnici iz obližnjeg rimskih gradova Altina i Oderza. Isprva se otok razvio kao ribarska luka i sjedište proizvodnje soli, no kasnije je postao i trgovište preko svoje luke koju je pak kontrolirao obližnji otok Sant Erasmo. U 11. vijeku stanovništvo otoka stalo je opadati zbog masovnog iseljavanja u venecijanski kvart i otok Dorsoduro. Murano je ispočetka poput Venecije imao svoje Veliko vijeće koje je upravljalo komunom, ali od 13. vijeka gradom upravlja venecijanski podesta. Za razliku od drugih otoka u laguni, Murano je kovao svoj vlastiti novac.
Godine 1291. svi proizvođači stakla natjerani su da se presele iz Venecije u Murano, zbog opasnosti od požara.[1]. Nakon toga, nekoliko sljedećih vjekova otpočela je velika proizvodnja i izvoz predmeta od stakla, ispočetka su to bile staklene perle i zrcala, a kasnije predmeti od aventurin stakla (izumljeno u Muranu). Otok je ubrzo postao sjedište staklarstva srednjovjekovne Evrope, naročito su postali slavni lusteri iz Murana. Od 18. vijeka počela je opadati proizvodnja stakla jer su se u međuvremenu razvili i drugi centri staklarstva po Evropi (Češka), stoga Murano više nije imao monopol na znanje. No unatoč tome, staklarstvo je ostala najznačajnija privredna grana na otoku. U 15. vijeku otok je postao popularna ladanjska destinacija za Venecijance koji su podigli brojne ljetnikovce na otoku, no vremenom je interes za Murano kao ladanjsko mjesto splasnuo. Otok je bio poznat po svojim voćnjacima i povrtnjacima sve do 19. vijeka kada je izgrađeno puno stambenih kuća na tim površinama.
Znamenitosti Murana su Crkva sv. Marije i sv. Donata (poznata po svojem bizantskom mozaiku iz 12. vijeka i relikviji u kojoj su navodno kosti zmaja kojeg je ubio sv. Donat), Crkva sv. Petra Mučenika s kapelom porodice Ballarin iz 1503. godine, te Palazzo da Mula. U gradu postoje brojne radionice za proizvodnju stakla, neke rade još od srednjeg vijeka. Većina ih je otvorena za javnost. Murano dakako ima i Muzej stakla, smješten u velikoj palači Giustinian.
Historija proizvodnje stakla uredi
Murano je došao na glas kao centar proizvodnje stakla, nakon što je Venecije 1291. odlučila preseliti sve radionice za proizvodnju stakla na taj tada udaljeni otok u laguni jer su u to vrijeme izbijali česti neželjeni požari u pretežno drvenoj Veneciji. Ubrzo je ceh staklara stekao ugled najcjenjenijih građana na otoku. Od 14. vijeka staklari iz Murana mogli su nositi mač (poput plemića), imali su i imunitet od kaznenih progona poput plemića, a njihove kćeri mogle su se udavati u najbolje plemićke kuće u Veneciji. S druge pak strane, dobili su i neku vrst kazne, nisu smjeli napuštati Murano pod nikakvim uvjetima. Na taj način Mletačka republika željela je zaštititi tajnu proizvodnje stakla, što je u to doba bila izuzetno skupa i cijenjena roba. Ipak, vremenom su mnogi staklari iz Murana, uz cijenu gubitka života i imovine otišli iz Murana u duge gradove po Italiji, pa naposlijetku i u druge države poput Engleske i Nizozemske.
Staklari iz Murana ipak su držali monopol na proizvodnju kvalitetnih staklarskih proizvoda čak nekoliko vjekova jer se jedino u Muranu znalo i proizvodilo kristalno staklo, kao i mnogi drugi staklarski proizvodi: emajlirano staklo (smalto), staklo sa zlatnim nitima (aventurin), višebojno staklo (millefiori), mliječno staklo (lattimo), te brojne imitacije dragog kamenja napravljenog od stakla. U Muranu se i danas istim tradicionalnim metodama proizvode brojni stakleni proizvodi, od predmeta suvremene umjetnosti i dizajna, do nakita, lustera i figurica za svačiji ukus. Neke od muranskih manufaktura su najpoznatiji svjetski proizvođači stakla, a to su Venini, Barovier & toso i Seguso. Najstarija manufaktura za proizvodnju stakla u Muranu koja radi i danas je Pauly & C. - Compagnia Venezia Murano, osnovana 1866. godine.
Izvori uredi
- ↑ Lucartha Kohler Glass: An Artist's Medium ISBN 978-0873416047, str. 12
Eksterni linkovi uredi
- Staklarski konzorcij Murano Arhivirano 2009-02-21 na Wayback Machine-u