Otvori glavni meni
Nobel prize medal.svg Abdus Salam
محمد عبد السلام
Abdus Salam 1987.jpg
Rođenje 29. siječnja 1926.
Pakistan Jhang, Pakistan
(tada Britanski Raj)
Smrt 21. studenog 1996.
Ujedinjeno Kraljevstvo Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo
Narodnost Pakistanac
Polje fizika
Akademski mentor Nicholas Kemmer
Istaknuti studenti Riazuddin
Walter Gilbert
et al.
Poznat po Elektroslaba teorija
Pati-Salamov model
Velika ujedinjena teorija
et al.
Istaknute nagrade Hughesova medalja (1964)
Nobel prize medal.svg Nobelova nagrada za fiziku (1979)
Copleyjeva medalja (1990)
et al.

Mohammad Abdus Salam[1][2] (urdu: محمد عبد السلام; izgovor [əbd̪ʊs səlɑm]; Jhang, 29. siječnja 1926.Oxford, 21. studenog 1996.) je bio pakistanski teorijski fizičar, najpoznatiji po tome što je 1979. godine podijelio Nobelovu nagradu za fiziku s američkim naučnicima Sheldonom Glashowom i Stevenom Weinbergom za svoj rad na teoriji elektroslabe sile.[3] Kada mu je uručena nagrada, Salam je postao prvi Pakistanac i prvi musliman koji je dobio Nobelovu nagradu, a danas je, uz Anwara Sadata, tek drugi musliman s tom nagradom.[4]

Rođen je 1926. godine u tadašnjem Britanskom Raju, a nakon školovanja u Ujedinjenom Kraljevtvu, od 1960. do 1974. godine je bio jedan od glavnih vladinih savjetnika za nauku. Na toj je funkciji Salam igrao važnu i utjecajnu ulogu u razvitku pakistanske naučne infrastrukture.[4][5] Osim što je na globalnoj razini dao trajan doprinos teorijskoj i fizici elementarnih čestica, Salam je zaslužan za promociju i razvoj naučnih istraživanja visokog kalibra u svojoj matičnoj zemlji.[5] Bio je osnivač i prvi voditelj Istraživačke komisije za svemir i gornju atmosferu (SUPARCO) te glavni odgovorni za osnivanje Grupe za teorijsku fiziku pri Pakistanskoj komisiji za atomsku energiju (PAEC).[6] Kao naučni savjetnik, Salam je imao integralnu ulogu u pakistanskom programu iskorištavanja nuklearne energije u civilne svrhe, dok njegova uloga u pakistanskom programu razvoja atomske bombe iz 1972. godine ostaje ambivalentna[7] – s jedne strane je, u početnom razdoblju, bio snažan zagovornik tog oružja, samo da bi kasnije povukao podršku, ali je zadržao veze s čelnim ljudima koji su sudjelovali u samom projektu. U svakom slučaju, Salama se danas smatra "naučnim ocem"[2] pakistanskog nuklearnog programa.[8][9][10] Godine 1974. je napustio zemlju u znak protesta zbog odluke pakistanskog parlamenta da se pokret Ahmadiyya, kojemu je Salam pripadao, proglasi neislamskim. Godine 1998., nakon uspješnih nuklearnih testiranja, Pakistan je izdao komemorativnu poštansku markicu sa Salamovim likom, koja je bila dio serije "Pakistanski naučnici".[11]

Što se njegova naučnog rada tiče, najznačajniji doprinosi su mu Pati-Salamov model, magnetizirani foton, vektorski mezon, velika ujedinjena teorija, rad na supersimetriji i, naravno, elektroslaba teorija, koja mu je 1979. godine donijela Nobela.[3] Svoj doprinos dao je i kvantnoj teoriji polja, ali i razvoju Katedre za matematiku pri Carskom koledžu u Londonu. Zajedno sa svojim studentom, Riazuddinom, Salam je ostavio traga na modernoj teoriji o neutrinima, neutronskim zvijezdama i crnim rupama, a značajan je bio i njegov rad na modernizaciji kvantne mehanike i kvantne teorije polja. Kao predavač i promotor znanosti, Salam je poznat kao otac matematičke i teorijske fizike u Pakistanu, što je realizirao dok je bio glavni naučni savjetnik pakistanskog predsjednika.[5][12]

Preminuo je 1996. godine u Oxfordu od posljedica od rijetkog neurološkog poremećaja znanog kao Steele-Richardson-Olszewskijev sindrom.[13] Znanosti je doprinosio gotovo do svoje smrti,[14] a nakon iste, njegovo je tijelo konačno vraćeno u matičnu zemlju, gdje mu je počast na sprovodu odalo gotovo 30,000 ljudi.

ReferenceUredi

  1. Fraser, Gordon (2008). Cosmic Anger. Oxford University Press. str. 249. ISBN 978-0-19-920846-3.  Salam je 1974. godine svom imenu dodao "Mohammad", što je bio odgovor na dekrete usmjerene protiv pokreta Ahmadiyya; iz istog razloga je pustio bradu.
  2. 2,0 2,1 Rizvi, Murtaza (21 November 2011). "Salaam Abdus Salam". The Dawn Newspapers. Arhivirano iz originala 17 February 2012. https://web.archive.org/web/20120217182735/http://www.dawn.com/2011/11/21/salaam-abdus-salam.html. "Mohammad Abdus Salam (1926–1996) was his full name, which may add to the knowledge of those who wish he was either not Ahmadi or Pakistani. He was the guiding spirit and founder of Pakistan's atomic bomb programme, as well as Pakistan Atomic Energy Commission and Space and Upper Atmosphere Research Commission (SUPARCO)." 
  3. 3,0 3,1 "1979 Nobel Prize in Physics". Nobel Prize. Archived from the original on 7 July 2014.  Unknown parameter |df= ignored (help)
  4. 4,0 4,1 (Ghani 1982, pp. i–xi)
  5. 5,0 5,1 5,2 Riazuddin (21 November 1998). "Physics in Pakistan". ICTP. http://portal.ictp.it/pio/words/newsletter/backissues/News_94/features_Pakistan.html/?searchterm=Riazuddin. pristupljeno 23 August 2016. 
  6. (Rahman 1998, pp. 75–76)
  7. Abbot, Sebastian (9 July 2012). "Pakistan shuns physicist linked to "God Particle"". Yahoo! News, 9 July 2012. Yahoo! News Services. p. 1. Pristupljeno 9 July 2012. In the 1960s and early 1970s, Salam wielded significant influence in Pakistan as the chief scientific adviser to the president, helping to set up the country's space agency and the institute for nuclear science and technology. Salam also assisted in the early stages of Pakistan's effort to build a nuclear bomb, which it eventually tested in 1998 
  8. Our Correspondents. "Scientists asked to emulate Dr Salam's achievements". 7 October 2004. Dawn News International, Archive 2004. http://archives.dawn.com/2004/10/07/nat13.htm. pristupljeno 22 January 2012. 
  9. (Rahman 1998, pp. 10–101)
  10. "Re-engineering Pakistan and Physics from Pakistan Conference:MQM Stays loyal with Pakistan Armed Forces". Jang News Group. Jang Media Cell and MQM Science and Technology Wing. 2011. http://jang.com.pk/jang/jun2011-daily/10-06-2011/main2.htm. pristupljeno 11 June 2011. "Professor Muhammad Abdus Salam and Dr. Abdul Qadeer Khan, and other prominent scientists, have made Pakistan, a nuclear power. All of these scientists were poor or Muhajir (migrants from India), says Altaf Hussain." 
  11. Philately (21 November 1998). "Scientists of Pakistan". Pakistan Post Office Department. Arhivirano iz originala 20 February 2008. http://www.pakpost.gov.pk/philately/stamps98/scientists_of_pakistan.html. pristupljeno 18 February 2008. 
  12. Abdus Salam, As I Know him: Riazuddin, NCP
  13. Browne, Malcolm W. (21 November 1996). "Abdus Salam Is Dead at 70; Physicist Shared Nobel Prize". The New York Times. 
  14. "Abdus Salam -Biography". Nobel Prize Committee. 

LiteraturaUredi

Vanjske povezniceUredi