Đorđe Puljevski
Đorđija Puljevski[α 1] (Galičnik, 1817. – Sofija, 1893.), makedonski pisac, leksikograf, povjesničar i vojskovođa. Puljevski je autor prve pečaćene makedonske gramatike i autor jednog od prvih rječnika na makedonskom jeziku.
| Ѓорѓија Пулевски | |
|---|---|
 Portret Georgija Polevskog | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 1817._cropped.png){kind=small} Galičnik (današnja S. Makedonija) |
| Smrt | 13. 2. 1893. (dob: 76) Sofija (Kneževina Bugarska) |
| Nacionalnost | Makedonac/Bugarin |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | vojnik, revolucionar i pisac |
| Opus | |
| Književni pravac | romantizam |
| Jezik | makedonski |
| Znamenita djela | |
| |
| Potpis | |
.svg){kind=small} | |
On je prvi autor koji je javno izrazio ideju o makedonskoj naciji odvojenoj od bugarske, kao i o zasebnom makedonskom jeziku.[1] U Bugarskoj ga se smatra Bugarinom i ranim pristašom makedonizma.[2][3]
Život uredi
Rane godine uredi
Rođen je u selu Galičnik u mijačkom kraju[4], školovan za klesara, bio je zidar pečalbar[5] – odnosno migrantski radnik – u Dunavskim kneževinama (današnoj Rumunjskoj). Prema narodnim predajama, u mladosti je hajdukovao na području Golog Brda, počevši borbu za slobodu svoga naroda, te zatim sudjelujući u raznim oslobodilačkim ratovima i ustancima ostalih balkanskih naroda u drugoj polovici 19. stoljeća. Kroz vrijeme postat će samouk pisac o temama koje se odnose na makedonski kulturu.
Dobrovoljac u borbama uredi
Vjerujući da se bori za domovinu, Puljevski se najprije kao dragovoljac uključio u oslobodilačke akcije u događajima 1862-1863. kada se kao vodnik pontonske čete borio protiv turske posade u Beogradu. Potom je nakon izbijanja srpsko-turskog rata u junu 1876. ponovno stupio u srpsku vojsku kao dobrovoljac. Rusko-turski rat počeo je sljedeće godine i Puljevski je ponovno sa svojom četom bio u redovima prethodnice ruske vojske prilikom oslobađanja Bugarske. Jedrenskim primirjem i Sanstefanskim predugovorom obustavljena je okupacija Makedonije. Ali iduće godine (1878) Puljevski ponovno aktivno sudjeluje kao vojvoda u Kresnenskom ustanku, stavljajući se izravno u funkciju borbe za slobodu makedonskog naroda.
Borac za makedonski jezik uredi
Ništa manje važno nije njegovo kulturno-nacionalno djelovanje kao leksikografa, gramatičara, pjesnika, folklorista, etnografa i povjesničara. Njegovo prvo objavljeno djelo bio je Rječnik četiriju jezika, objavljen u Beogradu 1873. Zapravo je dvojezični, jer u rubrici srpski jezik daje leksičku građu iz dva bliska, ali ipak različita jezika: makedonskog i srpskog. Druga objavljena knjiga Pulevskog je Rječnik triju jezika, također objavljen u Beogradu 1875. godine. Ovo djelo je posebno važno zbog jasne koncepcije i otvoreno iznesene ideje o domovini Makedoniji, makedonskom narodu i makedonskom jeziku kao posebnom u slavenskom svijetu.
U Bugarskoj uredi
Nakon neuspjeha makedonskog Kresnskog ustanka i njegovog odlaska u Sofiju, Puljevski je 1879. zasebno objavio prvu makedonsku domoljubno-političku pjesmu Samovila Makedonska, u kojoj spominje Filipa Makedonskog i Aleksandra Makedonskog kao pretke današnjih Makedonaca, tristo godina prije Krista. Odražava ideologiju makedonskih sudionika Makedonskog (Kresnenskog) ustanka. Tada je objavio i prvu zasebnu zbirku pjesama na makedonskom jeziku u makedonskoj književnoj povijesti Makedonska pjesmarica u dvije knjižice. Zbirka pjesama sadrži tri osobne i više narodnih pjesama.
Zbirka makedonskih narodnih pjesama bila je vrlo pozitivno prihvaćena među makedonskim emigrantima u Bugarskoj. Konstantin Vezenkov bio je oduševljen domoljubljem svog poznanika Đorđija Pulevskog izraženim u njegovim izvornim pjesmama o Filipu i Aleksandru Makedonskom, pa je odlučio neke od njih objaviti u listu „Marica”. Sljedeće 1880. godine izlazi Slognica rečovska, prva objavljena gramatika makedonskog jezika. Puljevski je pokušao stvoriti temeljne norme u makedonskom književnom jeziku, spajajući srednjomakedonski dijalekt sa slavenskom pisanom tradicijom u Makedoniji, stvarajući vrlo zanimljiv leksikon i posuđujući riječi iz drugih slavenskih jezika, ali uvijek izrazito makedoniziranih.
Slavomakedonska literaturna družina uredi
U sklopu djelovanja Pulevskog među makedonskim iseljenicima u Sofiji je i osnivanje Slavomakedonskog književnog društva 1888. pod njegovim predsjedanjem. Ima poseban značaj kao prva makedonska književna udruga uopće i samo je još jedan dokaz njezina domoljubnog kulturnog djelovanja i nacionalno-političkog usmjerenja.
No, posebno mjesto u predstavljanju Pulevskoga djela zauzima njegova slavensko-makedonska opća povijest, koja je završila 1892. godine neposredno prije njegove smrti. Ovo njegovo kapitalno djelo u cijelosti su objavili Makedonska akademija i Fondacija Trifun Kostovski 2003. godine, a dio, tj. Car Veliki Aleksandrov objavio je Institut za nacionalnu povijest 2005. godine. u Makedoniji pod naslovom Makedonska Aleksandrida, a oba izdanja uredili su akademik Blaže Ristovski i Biljana Josifovska.
Djelo koje je objavljeno na izvornom pisanom jeziku - mijačkom govoru iz Galičnika i pokriva život Aleksandra Velikog od njegova rođenja, pohode u Egipat i Indiju do njegove smrti. Ne treba zanemariti ni njegov opsežni rukopis pod naslovom Jezik, dovršen također u Sofiji, koji je poseban priručnik za učenje makedonskog jezika.
Djela uredi
Galerija uredi
.jpg)
Bilješke uredi
- ↑ Đorđija Puljevski (Ѓорѓија Пулевски) ili Đorđ Puljevski (Ѓорѓи Пулевски).
- ↑ Rječnik četiriju jezika: I. Srpsko-Albanski. II. Arbanski-Arnautski. III. Turski. IV. Grčki. (mk) Речникъ отъ четири језика: I. Српско-Албански. II. Арбански-Арнаутски. III. Турски. IV. Грчки. Djelo se u tekstovima naziva i Rječnik četrojezičnosti ili dvojezičnik.
- ↑ Rječnik triju jezika: makedonski arbanski i turski. (mk) Речник од три језика: македонски арбански и турски.
- ↑ (mk) Самовила Македонска.
- ↑ (mk) Макєдонска пєснарка отъ Георгьа Пульєвски.
- ↑ (mk) Слогница речовска.
- ↑ (mk) Славјанско-маќедонска општа историја.
Izvori uredi
- ↑ Friedman 1975
- ↑ (bg) Bakalov, Georgi (2007). Военна история на българите от древността до наши дни. Izdatel TRUD Publishers. ISBN 954-621-235-0., str. 335.
- ↑ (bg) Crnušanov, Kosta (1992). Македонизмът и съпротивата на Македония срещу него. Sofija: Univ. izd. Sv. Kliment Ohridski., str. 40–42.
- ↑ Koneski 1990: str. 129
- ↑ Vražinovski 2002: str. 463
Bibliografija uredi
- (en) Daskalov, Rumen; Marinov, Tchavdar (2013). Entangled Histories of the Balkans: Volume One: National Ideologies and Language Policies. Leiden/Boston: BRILL. ISBN 978-90-04-25076-5.
- (en) Friedman, Victor A. (1975). „Macedonian language and nationalism during the 19th and early 20th centuries”. Balcanistica 2: 83–98. Arhivirano iz originala na datum 2006-09-15. Pristupljeno 2023-03-21.
- (mk) Koneski, Blaže; Baševski, Dimitar (1990). Ликови и теми. Култура. ISBN 978-86-317-0013-1.
- Vražinovski, Tanas (2002). Речник на народната митологија на Македонците. Matica makedonska. str. 463. ISBN 9789989483042.