Oscar Arnulfo Romero y Galdámez (Ciudad Barrios, 15. kolovoza 1917. - San Salvador, 24. ožujka 1980.) je bio salvadorski katolički svećenik i biskup San Salvadora, čuven po borbi za prava siromašnih i potlačenih.

Oscar Arnulfo Romero y Galdámez

Rođen 15. kolovoza 1917.
Ciudad Barrios
Umro 24. ožujka 1980.
San Salvador
Zaređen 1942.
Sređivanje infokutija

Rana biografija uredi

Romero se rodio u mjestu Ciudad Barrios, a imao je šestero braće i sestara. Pohađao je javnu školu, koja je nudila samo prva tri razreda. Kad je to završio, do 12. ili 13. godine privatno ga je podučavala Anita Iglesias. U 13. godini ide u sjemenište u San Miguelu gdje ostaje 7 godina. Nakon toga ide u nacionalno sjemenište u San Salvadoru. Kasnije je upućen u Rim gdje je živeo u studentskom domu zajedno sa ostalim latinoameričkim sjemeništarcima. Na polovici prve godine studija teologije na Gregoriani umire mu otac. Kad je 1939. izbio Drugi svjetski rat, većina njegovih prijatelja otišla je kući, ali je on ostao u Europi. Završio je studije, postao dotor teologije, i zaređen je za svećenika 1942. godine. Ipak, u Italiji nije dugo ostao jer ga je biskup pozvao u domovinu kad je imao samo 26 godina.

Putovao je s prijateljem, posjetili su Kubu i Španjolsku, zadržani su nekoliko mjeseci u logoru, a onda poslani kući s Kube. Tamo je Oscar radio kao župnik, osnovao razne apostolske grupe, društvo liječenih alkoholičara, pomogao sagraditi i posvetiti katedralu u San Miguelu, gdje je služio preko 20 godina. Oscar Romero je bio poznat kao konzervativni biskup koji puno više energije polaže u održanje dobrih odnosa s vladajućom vojnom diktaturom nego u zalaganje za siromašne seljake koji su činili većinu salvadorske populacije.[1]

 
Óscar Romero (mural)

Biskup Romero uredi

Kad je postao biskup, kasnije i nadbiskup, doživeo je svoj preobražaj, i postao čuven po svojim propovedima na strani siromašnih i potlačenih. Stao je na stranu siromašne većine stanovništva koja je trpjela pod diktaturom desničarskog režima bogate manjine. Postao je vođa oporbe desničarskoj vladi koja se popela na vlast 1979.

Jao vama, licemjeri, koji se gromoglasno nazivate katolicima, a iznutra ste pravi zluradnici; vi ste Kaini i razapinjete Gospodina koji okolo hoda pod imenom Manuel, Luis, Chavela, pod imenom jednog jednostavnog zemljoradnika.[1]

Bio je prijatelj siromaha s kojima se često susretao. U jednoj svojoj propovijedi taj stav je izrekao ovako:

Istinsko kršćansko obraćenje danas mora razotkrivati socijalne mehanizme koji marginaliziraju radnika i seljaka. Zašto siromašni campesino može nešto zaraditi samo u vrijeme berbe kave, pamuka i šećerne trske? Zašto su ovom društvu potrebni seljaci bez posla, loše plaćeni radnici, ljudi bez pravedne plaće?[1]

Prekinuo je s daljnjom gradnjom katedrale u San Salvadoru, sve dok u zemlji ne budu uspostavljeni pravda i mir. "Kad prestanu ubijanja i gladni budu nasićeni, tada možemo nastaviti s gradnjom katedrale", govorio je.[1] Od salvadorskih vlasti, ostalih biskupa, nuncija, pa i američkog State Departmenta bio je lažno optuživan i sumnjičen u Vatikanu. Jedan je krajnje desni borbeni list predložio da Papa provede egzorcizam nad Romerom. Radio postaja koja je širom zemlje prenosila Romerove izuzetno slušane propovijedi bila je u više navrata sabotirana.[1]

"Crkvu se progoni zato što uistinu želi biti Crkva Isusa Krista. Dok naviješta spasenje na drugom svijetu, ne uranjajući sama u realne probleme ovoga svijeta, poštuje ju se i hvali – čak ju se obasipa privilegijama. Ali ako ostane vjerna svom poslanju i ukaže na grijeh koji toliki broj ljudi baca u bijedu, ako naviješta nadu u pravedniji i ljudskiji svijet, progoni ju se i kleveće, naziva ju se subverzivnom i komunističkom." ....

"Ovog sam tjedna dobio obavijest da sam na listi onih koji će sljedećih tjedana biti ubijeni. Želim, međutim, jasno reći da glas pravde nitko ne može ubiti."

Ubijen je 24. ožujka 1980. godine u bolničkoj kapelici. Ubijen je za služenja mise, a krv se priolila po oltaru. Zadnje riječi su mu bile: "Neka se Bog smiluje ubojicama". Njegovom pokopu prisustvovalo je 250.000 ljudi.

Nasleđe uredi

 
Komemoracija 27. godišnjice ubistva episkopa Romera, 2007. godine.

Kip mu je postavljen iznad Velikih Zapadnih vrata Westminsterske opatije u Londonu. Predstavlja jednog od 10 mučenika 20. stoljeća. U El Salvadoru ga zovu "San Romero". Bio je jedan od velikih latinoameričkih biskupa 20. stoljeća, koji su se poput njega i dom Heldera Camare snažno i odlučno zauzimali za prava obespravljenog naroda.

Nadbiskup Romero je danas omiljen među salvadorskim siromasima, no neki biskupi i salvadorske vlasti ga okrivljuju za politizaciju Crkve i uvođenje marksizma. Proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim opstruiraju oni kojima je za života smetao i koji su bili na drugoj strani, uz diktatorski režim. Njegov narod za koji je živio i umro već ga je neslužbeno kanonizirao i slavi ga kao mučenika.

Literatura uredi

  • Martin Maier: Oscar Romero - učitelj duhovnosti, KS, Zagreb 2005.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi