Zeynep Hatun
Gospa Zeynep ili Zeynep Hatun (Amasya, oko 1420 – 1474.) bila je turska pjesnikinja.
Zeynep Hatun | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | oko 1420. Amasya |
Smrt | 1474. Amasya |
Opus | |
Književni pravac | divanska književnost |
Jezik | Osmanski turski |
Znamenita djela | |
Život uredi
Rođena je u Amasyji, kao kćer kadije uz kojeg je dobila dobro obrazovanje[1]. Njeno pravo ime je vjerojatno bilo Zeynü'n Nisa[2]. Poznavala je arapski i perzijski jezik, zanimala je se muzikom i skladala je pjesme. Živjela je u isto vrijeme kada je Mihri Hatun bila u službi şehzade Ahmeda, sin sultana Bajazida i princ Amasyje, te su zajedno pisale ode i hvalospjeve. Njezino ime se kod mnogih autora veže uz Mihri Hatun i postoje šale i razgovori o poeziji između njih dviju. Aşık Çelebi kaže da je Zeyneb poslije udaje (kadiji İshak Fehmi Efendiji[2]) prestala nastupati u pjesničkim skupovima[1], i u posljednjem periodu svog života napustila poeziju i usamila se[2], te da je Mihrî, koja se nije udavala, nastavila te književne nastupe. Međutim Latifi tvrdi da se ni Zejneb Hatun nije udavala. Njezine pjesme su bile poznate suvremenicima i često pohvaljene. U skoro svim biografijama o njoj se nalazi gazel Keşf it nikaabunı yiri göğü münevver it. Napisala je jedan divan koji je poklonila sultanu Mehmedu II.[1][2]
Keşf it nikaabunı yiri göğü münevver it |
Biografska tradicija prenosi da je umrla 1474.[1] godine u Amasyji.
Djela uredi
Njezino pjesništvo se pridržava motivu divanske poezije te sa jednostavnim i iskrenim izrazom nastavlja ljubavna shvaćanja koja su do tada izražavali samo muški pjesnici[2]. U nekim pjesmama ona ističe kako želi da njene želje budu časne i da bude mudra poput skromnog čovjeka, jer će samo tako biti prihvaćena kao pjesnikinja[2]. Ona smatra da su želje većine žena pohlepne, specifične ženske vrijednosti (mekoća, suosjećanje) vidi kao slabost i duhovni nedostatak i stoga želi se riješiti poniznog ženskog položaja[2].
Bilješke uredi
Izvori uredi
Bibliografija uredi
- (tr) TDV İslâm Ansiklopedisi. Türkiye Diyanet Vakfı İslâm Araştırmaları Merkezi. 1988–2013. s. v. Hakan Aksoy, Zeyneb Hatun