Zapadno Čalukja Carstvo

Zapadno Čalukja Casrstvo (Chalukya, kannada:ಪಶ್ಚಿಮ ಚಾಲುಕ್ಯ ಸಾಮ್ರಾಜ್ಯ paśchima chālukya sāmrājya) je bila država, odnosno dinastija koja je vladala najvećim dijelom zapadnog Dekana u Južnoj Indiji između 10. i 12. vijeka. Dinastija se ponekad naziva i Kalyani Chalukya prema svom sjedištu Kalyani, današnjem Basavakalyanu indijskoj državi Karnataka; odnosno kao Kasnija Chalukya zbog svoje nominalne/teoretske povezanosti sa dinastijom Chalukya iz Badamija u 6. vijeku. Dinastija se zove Zapadna Čalukja kako bi se razlikovala od svojih suvremenika iz različite, ali slično imenovane dinastije Istočna Čalukja iz Vengija. Prije uspona Zapadnih Čalukja je najveći dio Dekana i Centralne Indije bio pod vlašću carstva Rashtrakuta sa sjedištem u Manyakheti. Godine 973. je, uvidjevši kako je carstvo Rashratkuta u metežu nakon uspješne invazije i zauzimanja prijestolnice od strane dinastije Paramara iz Malwa, Tailapa II, vazalni dinastije Rashtrakuta sa sjedištem u oblasti Bijapur digao ustanak, porazio svoje sizerene i proglasio grad Manyakheta sjedištem nezavisne države. Dinastija je brzo proširila svoj moć, uticaj i teritoriju tako da je carstvo pod Somesvarom I sjedište premjestilo u Kalyani.

ಪಶ್ಚಿಮ ಚಾಲುಕ್ಯ ಸಾಮ್ರಾಜ್ಯ
Zapadno Čalukja Carstvo
Carstvo
(vazal dinastije Rashtrakuta do 973)
?
973–1189 ?
 
?
 
?
Položaj Zapadnog Čalukja Carstva
Položaj Zapadnog Čalukja Carstva
Raspon Zapadnog Čalukja Carstva godine 1121.
Glavni grad Manyakheta, Basavakalyan
Jezik/ci kannada
Religija hinduizam
Vlast monarhija
kralj
 - 957 – 997 Tailapa II
 - 1184 – 1189 Somesvara IV
Historija
 - najraniji spomen 957
 - Uspostava
 - Prestanak

Preko sto godina su se Zapadne Čalukje u mnogim ratovima žestoko borili s drugim moćnim južnoindijskim carstvom - dinastijom Čola iz Tanjorea - nastojeći steći kontrolu nad plodnom oblašću Vengi. Za vrijeme tih sukoba je dinastija Istočna Čalukja iz Vengija, usprkos dalekih rodbinskih veza sa Zapadnim Čalukjama, preko braka stupilo u savez sa Čolama, što je zakompliciralo sukob. Za vrijeme vladavine Vikramadityje VI krajem 11. i početkom 12. vijeka Zapadne Čalukje su imale uspjeha u borbi protiv Čola te stekle teritorijalni vrhunac, osvojivši najveći dio Dekana.[1][2][3][4] Prostrane oblasti između rijeke Narmada na sjeveru i rijeke Kaveri na jugu su došle pod nadzor Čalukji. U tom periodu su druge vladajuće porodice Dekana - Hoysale, Seuna Yadave od Devagirija, dinastioja Kakatiya i Južni Kalachuri - bili vazali Zapadnih Čalukja; oni će steći nezavisnot i preuzeti njihovo mjesto kada je moć Zapadnih Čalukja opala krajem 12. vijeka.

Zapadni Čalukje su poznati po tome što su stvorili vlastiti stil arhitekture, koji predstavlja prijelaz stila ranije dinastije Čalukje i kasnijeg carstva Hoysala. Najveći dio tih spomenika je smješten u distriktima blizu rijeke Tungabhadra River u centralnoj Karnataki. Najpoznatiji primjeri su Hram Kasivisvesvara u Lakkundiju, hram Mallikarjuna u Kuruvattiki, hram Kallesvara u Bagaliju i hram Mahadeva u Itagiju. Taj period je bio važan za razvoj umjetnosti Južne Indije, posebno stoga što su kraljevi Zapadnih Čalukji ohrabrivali književnost na kannada jeziku i sanskritu.

Napomene

uredi
  1. Sastri 1955, p175
  2. Kamath 2001, p105
  3. Chopra 2003, p139, part1
  4. Sen 1999, p387

Izvori

uredi

Knjige

  • Chopra, P.N.; Ravindran, T.K.; Subrahmanian, N (2003) [2003]. History of South India (Ancient, Medieval and Modern) Part 1. New Delhi: Chand Publications. ISBN 978-81-219-0153-6. 
  • Cousens, Henry (1996) [1926]. The Chalukyan Architecture of Kanarese Districts. New Delhi: Archaeological Survey of India. OCLC 37526233. 
  • Davison-Jenkins, Dominic J. (2001). „Hydraulic works”. u: John M. Fritz and George Michell (editors). New Light on Hampi : Recent Research at Vijayanagara. Mumbai: MARG. ISBN 978-81-85026-53-4. 
  • Foekema, Gerard (1996). A Complete Guide To Hoysala Temples. New Delhi: Abhinav. ISBN 81-7017-345-0. 
  • Hardy, Adam (1995) [1995]. Indian Temple Architecture: Form and Transformation-The Karnata Dravida Tradition 7th to 13th Centuries. Abhinav Publications. ISBN 978-81-7017-312-0. 
  • Houben, Jan E.M. (1996) [1996]. Ideology and Status of Sanskrit: Contributions to the History of the Sanskrit language. Brill. ISBN 90-04-10613-8. 
  • Kamath, Suryanath U. (2001) [1980]. A concise history of Karnataka : from pre-historic times to the present. Bangalore: Jupiter books. LCCN 8095179. OCLC 7796041. 
  • Mack, Alexandra (2001). „The temple district of Vitthalapura”. u: John M. Fritz and George Michell (editors). New Light on Hampi : Recent Research at Vijayanagara. Mumbai: MARG. ISBN 978-81-85026-53-4. 
  • Moraes, George M. (1990) [1931]. The Kadamba Kula, A History of Ancient and Medieval Karnataka. New Delhi, Madras: Asian Educational Services. ISBN 978-81-206-0595-4. 
  • Narasimhacharya, R (1988) [1988]. History of Kannada Literature. New Delhi: Penguin Books. ISBN 978-81-206-0303-5. 
  • Pollock, Sheldon (2006) [2006]. The Language of the Gods in the World of Men: Sanskrit, Culture, and Power in Premodern India. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-24500-6. 
  • Rice, E.P. (1982) [1921]. Kannada Literature. New Delhi: Asian Educational Services. ISBN 978-81-206-0063-8. 
  • Sastri, Nilakanta K.A. (2002) [1955]. A history of South India from prehistoric times to the fall of Vijayanagar. New Delhi: Indian Branch, Oxford University Press. ISBN 978-0-19-560686-7. 
  • Sen, Sailendra Nath (1999) [1999]. Ancient Indian History and Civilization. New Age Publishers. ISBN 81-224-1198-3. 
  • Thapar, Romila (2003) [2003]. The Penguin History of Early India. New Delhi: Penguin Books. ISBN 978-0-14-302989-2. 

Web

Klasična Indija
Kronologija: Sjeverozapadna Indija Sjeverna Indija Južna Indija Sjeveroistočna Indija

 6. vijek pne.
 5. vijek pne.
 4. vijek pne.

 3. vijek pne.
 2. vijek pne.

 1. vijek pne.
 1. vijek n.e.


 2. vijek
 3. vijek
 4. vijek
 5. vijek
 6. vijek
 7. vijek
 8. vijek
 9. vijek
10. vijek
11th century

(Perzijska vladavina)
(Grčka osvajanja)






(Islamska osvajanja)

(Islamsko Carstvo)