Ubihi
Ubihi su bili narod koji je živio na zapadnom Kavkazu i govorio ubiški jezik. Putopisac Evlija Čelebija ih je spomenuo u svojoj knjizi 1667.[1]
| Ubihi | |||
|---|---|---|---|
 | |||
| Ukupna populacija | |||
|
0 | |||
| Regioni sa značajnim brojem pripadnika | |||
| |||
| Jezik/ci | |||
| turski, Hakuči adegejski | |||
| Religija | |||
| sunitski muslimani |
Ubihi su bili nomadi i vješti konjanici, te je njihov jezik imao vrlo fin vokabular koji je pokrivao putovanja i konje.
Stekli su značajnost 1864. nakon što je Rusko Carstvo u kavkaskom ratu izvršilo invaziju i osvojilo tu regiju Kavkaza u sklopu teritorijalnog ekspanzionizma. Adidži i Abhazi su ubijani i protjerani, dok je pokrenut masovni egzodus Čerkeza i Ubiha prema današnoj Turskoj. Točan broj Ubiha u tom razdoblju nije poznat, no prema procjenama je otišlo 95.000 Abhaza i Ubiha iz te regije.[2] Prema drugim procjenama, oko 50.000 Ubiha je protjerano iz Kavkaza. [3]
Kako bi izbjegli diskriminaciju u novoj zemlji, starješine Ubiha su ohrabrivali svoje ljude da se asimiliraju u tursku kulturu. Tako su napustili svoju nomadsku kulturu i tradiciju i postali farmeri. Ubiški jezik je masovno padao u zaborav. Posljednji govornik tog jezika, Tevfik Esenç, umro je 1992. sa 88 godina.[3]
Danas nema ljudi koji govore ubiškim kao materinskim jeizkom. Jedino šačica lingvista može komunicirati ubiškim.[4] Ubiški je bio vrlo specifičan jezik jer je imao 83 suglasnika.[3] Ubihi kao narod više ne postoje, nego samo njihovi potomci koji su se pomiješali sa Turcima. Walter Richmond primjećuje kako je jezik Ubiha izumro, kako nema više njihove kulture i kako jedino danas postoje potomci Ubiha pomiješani sa drugim narodima, dok je ta narod nestala, čime "slučaj Ubiha predstavlja najjači dokaz za optužnicu za genocid protiv ruske administracije".[5]
IzvoriUredi
- ↑ Narrative of travels in Europe, Asia, and Africa, in the seventeenth century (1834)
- ↑ The Current Digest of the Soviet Press, Opseg 30. American Association for the Advancement of Slavic Studies. 1978. str. 17. https://books.google.hr/books?id=0PZVAAAAYAAJ&q=ubykh+000&dq=ubykh+000&hl=hr&sa=X&redir_esc=y.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Paul Lewis (15.8. 1998). „Too Late to Say 'Extinct' In Ubykh, Eyak or Ona; Thousands of Languages Are Endangered”. New York Times. http://www.nytimes.com/1998/08/15/arts/too-late-say-extinct-ubykh-eyak-ona-thousands-languages-are-endangered.html.
- ↑ Walter Richmond. The Circassian Genocide. Rutgers University Press. str. 17. ISBN 0813560691, 9780813560694. https://books.google.hr/books?id=LHlwZwpA70cC&pg=PA130&dq=ubykh+genocide&hl=hr&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=ubykh%20genocide&f=false.
- ↑ Walter Richmond (2008). The Northwest Caucasus: Past, Present, Future. Routledge. str. 79. ISBN 1134002491, 9781134002498. https://books.google.hr/books?id=E6Z5AgAAQBAJ&pg=PA79&dq=ubykh+genocide&hl=hr&sa=X&ved=0CCIQ6AEwAWoVChMIsPGps5nHyAIVKP5yCh10_QHc#v=onepage&q=ubykh%20genocide&f=false.
Eksterni linkoviUredi
- In Memoriam: Ubykh LINGUIST List 4.437 (1993)