Trojanke (Seneka)
Trojanke (latinski: Troades) jest fabula crepidata (rimska tragedija s temom iz grčke mitologije) od oko 1179 stihova, koju je napisao Lucije Anej Seneka. U toj su drami spojeni temeljni motivi Euripidovih Trojanki i Hekabe (žrtvovanje Poliksene), no Seneka se izgleda koristio i nekom danas izgubljenom Sofoklovom tragedijom.[1]
| Trojanke | |
|---|---|
 Žrtvovanje Poliksene (Giovanni Francesco Romanelli, 17. vijek) | |
| Autor(i) | Lucije Anej Seneka |
| Originalni naslov | Troades |
| Država | Stari Rim |
| Jezik | latinski |
| Žanr(ovi) | tragedija |
Lica
uredi- Hekuba, trojanska kraljica, supruga Prijamova
- Kor Trojanki
- Taltibije, grčki glasnik
- Agamemnon, mikenski kralj
- Kalhant, grčki prorok
- Helena Trojanska, "lijepa Helena"
- Pir, sin Ahilejev
- Andromaha, supruga Hektorova
- "starac"
- Odisej, grčki junak
- Astijanakt, sin Andromahe i Hektora
- "glasnik"
- Poliksena, kći Hekube i Prijama (nijema uloga)
Zaplet
urediNakon razorenja Troje, Grke, koji razmišljajući o povratku u svoju rodnu zemlju, zahvate nepovoljni vjetrovi. Sjena Ahilejeva, koja se pojavljuje u noći, odbija im dopustiti da otplove, osim ako Poliksena ne bude žrtvovana njegovim Manima, budući da je sam Ahilej bio ubijen zbog svoje namjere da se oženi Poliksenom. Agamemnon, i sam zaljubljen u nju, ne dopušta da se Poliksena žrtvuje, pri čemu dolazi do svađe između njega i Pira. Grci se savjetuju s prorokom Kalhantom, koji presuđuje da se Poliksena mora žrtvovati i da se istodobno ubije Astijanakt, koga je njegova majka bila sakrila, a Odisej ga je pronašao.[2] Odisej ga baca sa Skejskih vrata (jedne od kapija Troje). Pir tada žrtvuje Poliksenu, koja su odvedeli do groba njegova oca, Ahileja; tamo ju je otrpatila Helena, odjevenu u mladenačku odjeću i uz sve obrede i ceremonije koji se odnose na brak, a koji su uredno provedeni.[3]
Prvi čin
urediHekuba sa korom Trojanki jadikuje zbog uništenja njihove zemlje i smrti Hektora i Prijama.[4] Sudbina Troje, kaže kraljica, primjer je promjenjivosti ljudske sudbine: nisu pomogli ni moćni saveznici, Prijama je ubio Ahilejev sin Pir, a trojanske žene postale su plijen pobjednika. Kor pjeva tužbalicu za Prijamom i Hektorom, koji se smatra sretnim jer je izbjegao grčki jaram.[5]
Drugi čin
urediGlasnik Taltibije izvješćuje da se pojavio Ahilejev duh i da zamjera Grcima zbog njihove nezahvalnosti te zahtijeva da Poliksena, s kojom se namjeravao oženiti te je zbog toga bio ubijen, bude žrtvovana kod njegovog groba, kako bi se umilostivili podzemna božanstva; u protivnom, Grci neće dobiti povoljan vjetar da otplove od Troje.[6]
Agamemnon i Pir, Ahilejev sin, sukobljavaju se oko toga treba li žrtvovati Poliksenu. Poziva se prorok Kalhant, koji presuđuje da Poliksenu treba žrtvovati te da i Astijanakta treba baciti s jedne trojanske kule.[6] Pir se, naime, snažno zalagao za žrtvovanje Poliksene, a Agamemnon ga je upozoravao na to s umjerenošću podnosi sudbinu.[5]
Kor Trojanki, zarobljenica, poriče da se Ahilejev duh uopće ukazao, budući da duša zauvijek umire zajedno s tijelom.[6]
Treći čin
urediHektorova supruga, koja se uzbunila zbog vizije koja joj je došla u snu, sakriva sina u grobnicu njegova oca. Mudri Odisej otkriva gdje se Astijanakt skriva i izvlači ga kako bi bio predan smrti.[7] Naime, kad je Odisej pitao Andromahu gdje joj je sin, ona prvo odgovara da ne zna, a potom da on "leži među mrtvima" (stih 603). Odisej ubrzo shvaća da je Astijanakt živ i zapovijeda da se razori Hektorov grob.[8]
Andromaha naizmjenično baca kletve i prijetnje i upućuje molbe Odiseju, ali uzalud.[9]
Kor Trojanki pjeva o tome kako će biti raseljene po raznim dijelovima Grčke, mudući da su dodijeljene pobjedničkim Grcima kao dio plijena: neke će otići u Spartu, druge u Mikenu, neke na Itaku.[10]
Četvrti čin
urediHelena je dobila zadatak da prevari Poliksenu, uvjeravajući je da će biti udana za Pira.[11] Helena raspravlja o planu: kako će se provesti žrtvovanje podzemnim božanstvima i Ahilejevim Manima, uz propisane svadbene ceremonije; u kakvu odjeću treba obući Poliksenu, koja se treba žrtvovati pod lažnim dojmom da se radi o svadbenom ritualnu; koju će ulogu odigrati Helena, da bi mogla namamiti Poliksenu uz ispraznu nadu da će se udati za Pira.[12] Kad Andromaha napadne Helenu, Helena trvdi da je njena nesreća veća, budući da je predmet omraze obje strane u ratu, a potom odbacuje pretvaranje i otkriva istinu; no, njezina je sudbina ipak manje vrijedna žaljenja od subine zarobljenica, budući da je Andromaha dodijeljena Piru, Kasandra Agamemnonu, a Hekuba Odiseju.[11]
Kor Trojanki (preuzimajući temu iz jedne Helenine primjedbe, stih 916, da - kad nismo sami u patnji - oslobađamo se velikog dijela zla koje proistječe iz patnje) nalazi utjehuu tome da ovu nesreću dijele mnogi; "kao da je bijednicima sudjelovanje u tuzi neka utjeha", a zatim skreće pozornost na to da će dotična utjeha izgubiti svoju djelotvornost kad trojanske žene budu raseljenje po čitavoj Grčkoj.[13]
Peti čin
urediGlasnik obavještava majke, Hekubu i Andromahu, da je Astijanakt bačen s kule, a Poliksena ubijena na Ahilejevom grobu.[14] Astijanakta je Odisej odveo za ruku na kulu, a onda se dječak sam bacio; Polksena, pak, u trenutku kad se lažno vjenčanje pretvorilo u žrtvovanje, prkosila je dušmaninu. Kad se glasnikov izvještaj završio, Grci se počinju vraćati kući.[11]
Reference
uredi- ↑ Budimir & Flašar 1991, str. 461
- ↑ Miller, Frank Justus (1917). Seneca. Tragedies. Loeb Classical Library: Harvard University Press.
- ↑ Bradshaw 1903, str. 331
- ↑ Bradshaw 1903, str. 331, 335
- ↑ 5,0 5,1 Paduano 2011, str. 234
- ↑ 6,0 6,1 6,2 Bradshaw 1903, str. 340
- ↑ Bradshaw 1903, str. 355
- ↑ Paduano 2011, str. 234-235
- ↑ Bradshaw 1903, str. 373
- ↑ Bradshaw 1903, str. 379
- ↑ 11,0 11,1 11,2 Paduano 2011, str. 235
- ↑ Bradshaw 1903, str. 381
- ↑ Bradshaw 1903, str. 390
- ↑ Bradshaw 1903, str. 393
Literatura
uredi- Bradshaw, Watson (1903). The ten tragedies of Seneca. London: S. Sonnenschein & Co..
- Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga.
- Paduano, Guido (2011). Antičko pozorište. Beograd: Clio.