Teréz Zsolnay ud. Mattyasovzky (21. svibnja 1854. - 16. svibnja 1944.) je bila mađarska primijenjena umjetnica u mediju keramike koja je radila za Tvornicu keramike Zsolnay, utemeljenu od njezina oca Vilmosa u Pečuhu, 1868.

Teréz Zsolnay

Uz svoju mlađu sestru Juliju i Armina Kleina, bila je najznačajniji umjetnik te tvornice u doba njezina naglog rasta i svjetskog uspjeha koncem 19. i početkom 20. st. [1]

Životopis uredi

Teréz je svoj likovni izraz temeljila na mađarskim narodnim motivima, te je u tu svrhu skupila kolekciju narodne umjetnosti koja je brojala više od 10.000 predmeta. U svojim memoarima spominje i da je uz skupljanje narodnog blaga iz okolice Pečuha, imala prilike proučiti i najtipičnije motive ostalih dijelova Mađarske, zahvaljujući susretljivosti tadašnjeg direktora Mađarskog narodnog muzeja, koji joj je stavio na raspolaganje mnoštvo predmeta.[2]

Uz to je pozorno pratila tokove suvremene primijenjene umjetnosti o čem svjedoče njezini memoari u kojima spominje spise Jakoba von Falkea, direktora Muzeja primjenjene umjetnosti u Beču, koji se oslanjao na ideje Gottfrieda Sempera.[3]

Štoviše, zajedno sa sestrom Juliom u Beču je posjetila tada slavnog slikara i primijenjenog umjetnika Hansa Makarta u njegovom atelieru.[4]

Među izvorima je koristila i knjigu Josta Ammana s 122 drvoreza ženske odjeće, izdanu 1586. godine.[5]

Njezin suprug Jakab Mattyasovzky je bio geolog koji je obilazio Mađarsku, te je bio od velike pomoći svojem tastu Vilmosu u pronalaženju najvrsnijih ležišta gline potrebne za izradu fine keramike.

Život je u velikoj mjeri posvetila obitelji, a u svojoj 70. godini je počela pisati memoarsku Povijest tvornice Zsolnay koju je pisala 20 godina, na gotovo 2500 stranica teksta na njemačkom jeziku. Povijest je napisala za svoju obitelj i stoga dijelom svjesno subjektivno, no unatoč tome, djelo je zbog njegove iznimne vrijednosti na mađarski prevela njezina kći Margit Mattcaovszky Zsolnay, te ga je izdala renomirana izdavačka kuća Corvina 1974. godine.[6]

U svojoj 76. godini sastavila je katalog pečata tvornice Zsolnay korištenih od početka proizvodnje sve do tog vremena.[7]

Već je imala preko 70 godina kada se ponovno uključila u rad tvornice, oslikavajući na vazama egipatske, figuralne i geometrijske motive (tzv. Tutankamonov niz). [8]

Pokopana je, zajedno s ostalim članovima svoje obitelji u obiteljskom mauzoleju u Pečuhu.

Literatura uredi

  • Hars 1989a – Eva Hars: Dokumentacija o djelatnosti tvornice Zsolnay, u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 115-116
  • Hars 1989b – Eva Hars: Signature umjetnika i zaštitni znakovi tvornice Zsolnay, u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 118-126
  • Romváry 1989 - Ferenc Romváry: Keramika Zsolnay, u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 16-22
  • Kovács 1989 - Orsolya Kovács: Ármin Klein, umjetnik - projektant tvornice Zsolnay (1855 - 1883), u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 33-37

Vanjske poveznice uredi

Bilješke uredi

  1. Romváry 1989, 18; Kovács 1989, 34
  2. Kovács 1989, 33
  3. Kovács 1989, 33
  4. Kovács 1989, 35
  5. Kovács 1989, 36
  6. Hars 1989a, 116
  7. Hars 1989b, 124
  8. Romváry 1989, 22