Júlia Zsolnay ud. Sikorski (15. veljače 1856. - 2. travnja 1950.) je bila mađarska i slikarica i primijenjena umjetnica u mediju keramike koja je radila za Tvornicu keramike Zsolnay, utemeljenu od njezina oca Vilmosa u Pečuhu, 1868.

Uz svoju stariju sestru Teréz i Armina Kleina, bila je najproduktivniji i najvažniji umjetnik te tvornice u doba njezina naglog razvoja i svjetskog uspjeha koncem 19. i početkom 20. st.[1]

Životopis uredi

 
Vaze Julije Zsolnay, 1882., Zbirka Gyugyi, Pečuh

Za razliku od sestre Teréz, koja se većinom inspirirala motivima narodne umjetnosti, Júlia je imala ekstravagantniji ukus i vrela na kojima se napajala njezina umjetnost. U početku su to bili japanski i tursko-perzijski motivi, dok je njezin suprug Tádé Sikorsky još ekstravagantnije osmišljao vaze u španjolsko-maurskom stilu, kao i perforirane posude dvostrukih stjenki koje imaju kineske uzore.[2] Po želji oca Vilmosa, 1878. je osmislila amblem obitelji s 5 shematski prikazanih pečujskih crkava, koji se odonda u pravilu koristio kao žig kvalitete keramika iz njihove obiteljske tvornice.[3] Koncem 1880-tih Júlijin keramički izraz dosiže vrhunac u raznolikim dekorativnim posudama – vrčevima, nastalim po uzoru na antičke forme s ručkom u obliku zmije.[4] Pratila je tokove suvremene likovne i primijenjene umjetnosti, a zajedno sa sestrom Teréz posjetila je slavnog slikara i primijenjenog umjetnika Hansa Makarta u njegovom bečkom atelieru.[5]

Prema broju reprodukcija u izložbenim katalozima i monografijama Tvornice Zsolnay, može se zaključiti da je u doba najvećeg uspona te tvrtke upravo Julia bila njezin najplodniji umjetnik.[6]

Júlia nije bila tradicionalist, te je bile prva u obitelji koja se odvojila od obiteljskog biznisa i posvema se posvetila klasičnom slikarstvu, živeći i dalje u obiteljskoj kući, ali ne radeći više za tvornicu. Slikarstvu je bila odana i nakon rođenja djece, sve do duboke starosti.

U svojim sedamdesetim godinama, iznova se uključila u proizvodnju obiteljske tvornice, dekorirajući japanskim i kineskim cvjetnim šarama velike zdjele.[7]

Literatura uredi

  • Hars 1989 – Eva Hars: Signature umjetnika i zaštitni znakovi tvornice Zsolnay, u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 118-126
  • Kovács 1989 - Orsolya Kovács: Ármin Klein, umjetnik - projektant tvornice Zsolnay (1855 - 1883), u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 33-37
  • Romváry 1989 - Ferenc Romváry: Keramika Zsolnay, u: Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989., str. 16-22
  • Zsolnay 1989 - Keramika Zsolnay, katalog izložbe, Zagreb, 1989.
  • W.hu/Zsolnay family 2023

Bilješke uredi

  1. Romváry 1989, 18; Kovács 1989, 34
  2. Romváry 1989, 18-19
  3. Hars 1989, 124
  4. Romváry 1989, 19
  5. Kovács 1989, 35
  6. Zsolnay 1989
  7. Romváry 1989, 22