Teodor Kavaljoti

Teodor Kavaoljoti (grčki: Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης, rumunski: Teodor Kavalioti, 1718 – 11. kolovoza 1789)[1]) bio je grčki pravoslavni svećenik, učitelj i sudionik grčkog prosvjetiteljstva.[2] Poznat je po tome što je sastavio jedan aromunsko-grčko-albanski rječnik.[3]

Teodor Kavaljoti
Biografske informacije
RođenjeΘεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης, Teodor Kavalioti
1718.
Moskopolje ili Kavala
Smrt11. kolovoza 1789.
Moskopolje
Obrazovanje
Zanimanjevoditelj Nove akademije u Moskopolju,
Filozof,
Svećenik
Naslovnica djela Protopeiria, tiskanog u Veneciji, 1770.

Mladost uredi

Teodor Anastasije Kavaljoti rođen je u Kavali ili u Moskopolju, gdje je proveo veći dio svog života. Bio je aromunskog porijekla,[4] a sebe je smatrao Grkom.[5] Kavaljoti je školu pohađao u Moskopolju, a kasnije je nastavio više studije matematičkih i filozofskih znanosti na koledžu Maroutseios u Janjini (1732-1734), koji je vodio Evgenije Vulgaris.[6]

Djelo uredi

Kavaljoti se vratio u Moskopolje i tamo, 1743. godine, bio imenovan učiteljem na Novoj akademiji (grčki: Νέα Ακαδημία, Nea Akadimia).[7] Godine 1750. naslijedio je svog bivšeg učitelja Sevastosa Leontiadisa i postao upravitelj Nove akademije, i na tom se položaju zadržao više od 20 godina (1748–1769).[8] Njegova su djela, napisana na grčkom jeziku: Logika (1749, neobjavljeno), Fizika (1752, neobjavljeno), Gramatika novogrčkog jezika (1760), Metafizika (1767), Protopeiria (1770). Ta su djela široko korištena, a ručno izrađene kopije pronađene su čak u rumunjskom gradu Jašiju. Nakon razorenja Moskopolja 1769. godine, vjerojatno je otišao u Tokaj u Mađarskoj, ali se vratio 1773. godine.[8]

Godine 1770. u Veneciji, u tiskari Antonija Bortolija, objavio je školski udžbenik pod nazivom Protopeiria (Početnica).[9] Protopeiria je udžbenik od 104 stranice koji je na stranicama 15–59 sadržavao trojezični rječnik s 1.170 grčkih, аromunskih i albanskih riječi.[10] Ovo je djelo imalo za cilj helenizaciju kršćanskih zajednica na Balkanu koje nisu govorile grčki.[11][12] Taj je rječnik 1774. godine ponovno objavio švedski[13] profesor Johann Thunmann, koji je predavao na Sveučilištu Halle-Wittenberg. Thunmann je riječima na grčkom, aromunskom i albanskom jeziku dodao latinski prijevod.[14]

Osim Evgenija Vulgarisa, na Kavaljotija su utjecali i radovi Vikentija Damodosa, Metodija Antrakitesa, Renéa Descartesa i srednjovjekovnih skolastika.[15]

Kavaljoti nije uspio obnoviti uništenu Novu akademiju.[16] Tijekom posljednjih mjeseci svjedočio je novom valu uništavanja svog rodnog mjesta, u lipnju 1789. godine, od strane lokalnih muslimanskih gospodara. Kavaljoti je umro 11. kolovoza 1789. u dobi od 71 godine.[17]

Uzorak s prve stranice Rječnika uredi

Ῥωμαίϊκα (romejski – novogrčki) Βλάχικα (vlaški – aromunski) Ἀλβανίτικα (albanski) Srpskohrvatski prijevod
Ἀββᾶς Ηγούμενου (Igumenu) Ηγκουμέν (Igumen) Opat
Ἀγαλια Ανάργα (Anarga) Γκαντάλε (Ngadalë) Lagano
Ἀγαπῶ Βόη (Voe) Ντούα (Dua) Volim
Ἄγγελος Άγγελου (Aghelu) Έγγελ (Engjëll) Anđeo
Ἀγγεῖον Βάσου (Vasu) Ένᾳ (Enë) Posuda
Ἀγγίσρι Γκρέπου (Grepu) Γκρέπ (Grep) Udica
Ἀγελάδα Βάκᾳ (Vaca) Λιόπᾳ (Lopë) Krava
Ἅγιος Σᾴμτου (Santu) Σσιέντ (Shenjt) Svetac
Ἀγκάθι Σκίνου (Schinu) Γκιέπ (Gjemb) Trn
Ἀγκάλη Μπράτζᾳ (Mbrata) Πουσστίμ (Pushtim) Zagrljaj
Ἀγκοῦρι Καϛραβέτζου (Castravetu) Κραϛαβέτζ (Kastravec) Krastavac
Ἀγκῶνας Κότου (Cotu) Μπᾳλλίουλ (Bërryl) Lakat
Ἀγνάντια Καρσσί (Carsi) Κουντρέ (Kundër) Nasuprot

Djela uredi

  • Εἰσαγωγὴ εἰς τὰ ὀκτω μέρη τοῦ λόγου. Ἐν Μοσχοπόλει 1760 καὶ Ἑνετίῃσι 1774.
  • Ἔπη πρὸς τὸν ἐξαρχικῶν ἐν Μοσχοπόλει ἐπιδημήσαντα Ἰωαννίκιον Χαλκηδόνος ἐν ἔτει 1750 Μαΐου 2.
  • Πρωτοπειρία. (Početnica) Ἑνετίῃσιν, 1770. Παρὰ Ἀντωνίῳ τῷ Βόρτολι. Superiorum permissu. Ac privilegio.

Reference uredi

  1. The Codex of Saint John Prodromos' monastery, Moschopolis: 1789, Αὐγούστου 11 ἡμέρα ϐ ἐπλέρωσεν τὸ κοινὸν ὁ ἱεροδιδάσκαλος Πρωτοπαπᾶς Θεόδωρος Ἀναστασίου Καβαλλιώτης - Αἰωνία τοῦ ἡ μνήμη. (str. 29.)
  2. Asterios I. Koukoudēs. The Vlachs: Metropolis and Diaspora. Zitros, 2003, ISBN 978-960-7760-86-9, str. 335.
  3. Lloshi, str. 275.
  4. Lloshi, Xhevat (2008). Rreth Alfabetit te shqipes. Logos. str. 273–276. ISBN 978-9989582684. Pristupljeno 1. 6. 2010. 
  5. Thede Kahl, Γλώσσα και στόχοι του πρώιμου αρμανικού, γραπτού λόγου (1731-1813), p. 71 (njmački izvornik: Sprache und Intention der ersten aromunischen Textdokumente, 1731-1809), u: Για την ταυτότητα των Βλάχων: εθνοπολιτισμικές προσεγγίσεις μιας βαλκανικής πραγματικότητας, Βιβλιόραμα (2009)
  6. Dieter Kremer: Actes du XVIIIe Congrès International de Linguistique et de Philologie Romanes; 1989, str 122 [1].
  7. Tassos A. Mikropoulos. Elevating and Safeguarding Culture Using Tools of the Information Society: Dusty traces of the Muslim culture. Earthlab. ISBN 978-960-233-187-3, p. 316.
  8. 8,0 8,1 Κεκρίδης (1988), p. 283
  9. Greece and the Balkans: identities, perceptions and cultural encounters since the Enlightenment; ed. by Tziovas, Dimitris. [2]
  10. Lloshi, str. 282.
  11. Friedman A. Victor. After 170 years of Balkan linguistics. Wither the Millennium? Arhivirano 2016-03-03 na Wayback Machine-u University of Chicago, str. 2: "...s obzirom da je namjera ovih usporednih rječnika bila helenizacija balkanskih kršćana koji nisu govorili grčki..."
  12. Horst Förster, Horst Fassel. Kulturdialog und akzeptierte Vielfalt?: Rumänien und rumänische Sprachgebiete nach 1918. Franz Steiner Verlag, 1999. ISBN 978-3-7995-2508-4.
  13. „Johann Thunmann: On the History and Language of the Albanians and Vlachs”. R. Elsie. Arhivirano iz originala na datum 17. 6. 2010. 
  14. Lloshi, str. 290-292 i str. 317.
  15. Ευστάθιος, Κεκριδής (1989). „Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης (1718; 1789). Ο Διδάσκαλος του Γένους”. Aristotelov univerzitet u Solunu. Pristupljeno 11. 9. 2010. 
  16. Kekridis (1989), str. 66.
  17. Kekridis (1989), str. 68.

Literatura uredi