Teodor Kavaljoti
Teodor Kavaoljoti (grčki: Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης, rumunski: Teodor Kavalioti, 1718 – 11. kolovoza 1789)[1]) bio je grčki pravoslavni svećenik, učitelj i sudionik grčkog prosvjetiteljstva.[2] Poznat je po tome što je sastavio jedan aromunsko-grčko-albanski rječnik.[3]
| Teodor Kavaljoti | |
|---|---|
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης, Teodor Kavalioti 1718. Moskopolje ili Kavala |
| Smrt | 11. kolovoza 1789. Moskopolje |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | voditelj Nove akademije u Moskopolju, Filozof, Svećenik |
Mladost
urediTeodor Anastasije Kavaljoti rođen je u Kavali ili u Moskopolju, gdje je proveo veći dio svog života. Bio je aromunskog porijekla,[4] a sebe je smatrao Grkom.[5] Kavaljoti je školu pohađao u Moskopolju, a kasnije je nastavio više studije matematičkih i filozofskih znanosti na koledžu Maroutseios u Janjini (1732-1734), koji je vodio Evgenije Vulgaris.[6]
Djelo
urediKavaljoti se vratio u Moskopolje i tamo, 1743. godine, bio imenovan učiteljem na Novoj akademiji (grčki: Νέα Ακαδημία, Nea Akadimia).[7] Godine 1750. naslijedio je svog bivšeg učitelja Sevastosa Leontiadisa i postao upravitelj Nove akademije, i na tom se položaju zadržao više od 20 godina (1748–1769).[8] Njegova su djela, napisana na grčkom jeziku: Logika (1749, neobjavljeno), Fizika (1752, neobjavljeno), Gramatika novogrčkog jezika (1760), Metafizika (1767), Protopeiria (1770). Ta su djela široko korištena, a ručno izrađene kopije pronađene su čak u rumunjskom gradu Jašiju. Nakon razorenja Moskopolja 1769. godine, vjerojatno je otišao u Tokaj u Mađarskoj, ali se vratio 1773. godine.[8]
Godine 1770. u Veneciji, u tiskari Antonija Bortolija, objavio je školski udžbenik pod nazivom Protopeiria (Početnica).[9] Protopeiria je udžbenik od 104 stranice koji je na stranicama 15–59 sadržavao trojezični rječnik s 1.170 grčkih, аromunskih i albanskih riječi.[10] Ovo je djelo imalo za cilj helenizaciju kršćanskih zajednica na Balkanu koje nisu govorile grčki.[11][12] Taj je rječnik 1774. godine ponovno objavio švedski[13] profesor Johann Thunmann, koji je predavao na Sveučilištu Halle-Wittenberg. Thunmann je riječima na grčkom, aromunskom i albanskom jeziku dodao latinski prijevod.[14]
Osim Evgenija Vulgarisa, na Kavaljotija su utjecali i radovi Vikentija Damodosa, Metodija Antrakitesa, Renéa Descartesa i srednjovjekovnih skolastika.[15]
Kavaljoti nije uspio obnoviti uništenu Novu akademiju.[16] Tijekom posljednjih mjeseci svjedočio je novom valu uništavanja svog rodnog mjesta, u lipnju 1789. godine, od strane lokalnih muslimanskih gospodara. Kavaljoti je umro 11. kolovoza 1789. u dobi od 71 godine.[17]
Uzorak s prve stranice Rječnika
uredi| Ῥωμαίϊκα (romejski – novogrčki) | Βλάχικα (vlaški – aromunski) | Ἀλβανίτικα (albanski) | Srpskohrvatski prijevod |
|---|---|---|---|
| Ἀββᾶς | Ηγούμενου (Igumenu) | Ηγκουμέν (Igumen) | Opat |
| Ἀγαλια | Ανάργα (Anarga) | Γκαντάλε (Ngadalë) | Lagano |
| Ἀγαπῶ | Βόη (Voe) | Ντούα (Dua) | Volim |
| Ἄγγελος | Άγγελου (Aghelu) | Έγγελ (Engjëll) | Anđeo |
| Ἀγγεῖον | Βάσου (Vasu) | Ένᾳ (Enë) | Posuda |
| Ἀγγίσρι | Γκρέπου (Grepu) | Γκρέπ (Grep) | Udica |
| Ἀγελάδα | Βάκᾳ (Vaca) | Λιόπᾳ (Lopë) | Krava |
| Ἅγιος | Σᾴμτου (Santu) | Σσιέντ (Shenjt) | Svetac |
| Ἀγκάθι | Σκίνου (Schinu) | Γκιέπ (Gjemb) | Trn |
| Ἀγκάλη | Μπράτζᾳ (Mbrata) | Πουσστίμ (Pushtim) | Zagrljaj |
| Ἀγκοῦρι | Καϛραβέτζου (Castravetu) | Κραϛαβέτζ (Kastravec) | Krastavac |
| Ἀγκῶνας | Κότου (Cotu) | Μπᾳλλίουλ (Bërryl) | Lakat |
| Ἀγνάντια | Καρσσί (Carsi) | Κουντρέ (Kundër) | Nasuprot |
Djela
uredi- Εἰσαγωγὴ εἰς τὰ ὀκτω μέρη τοῦ λόγου. Ἐν Μοσχοπόλει 1760 καὶ Ἑνετίῃσι 1774.
- Ἔπη πρὸς τὸν ἐξαρχικῶν ἐν Μοσχοπόλει ἐπιδημήσαντα Ἰωαννίκιον Χαλκηδόνος ἐν ἔτει 1750 Μαΐου 2.
- Πρωτοπειρία. (Početnica) Ἑνετίῃσιν, 1770. Παρὰ Ἀντωνίῳ τῷ Βόρτολι. Superiorum permissu. Ac privilegio.
Reference
uredi- ↑ The Codex of Saint John Prodromos' monastery, Moschopolis: 1789, Αὐγούστου 11 ἡμέρα ϐ ἐπλέρωσεν τὸ κοινὸν ὁ ἱεροδιδάσκαλος Πρωτοπαπᾶς Θεόδωρος Ἀναστασίου Καβαλλιώτης - Αἰωνία τοῦ ἡ μνήμη. (str. 29.)
- ↑ Asterios I. Koukoudēs. The Vlachs: Metropolis and Diaspora. Zitros, 2003, ISBN 978-960-7760-86-9, str. 335.
- ↑ Lloshi, str. 275.
- ↑ Lloshi, Xhevat (2008). Rreth Alfabetit te shqipes. Logos. str. 273–276. ISBN 978-9989582684. Pristupljeno 1. 6. 2010.
- ↑ Thede Kahl, Γλώσσα και στόχοι του πρώιμου αρμανικού, γραπτού λόγου (1731-1813), p. 71 (njmački izvornik: Sprache und Intention der ersten aromunischen Textdokumente, 1731-1809), u: Για την ταυτότητα των Βλάχων: εθνοπολιτισμικές προσεγγίσεις μιας βαλκανικής πραγματικότητας, Βιβλιόραμα (2009)
- ↑ Dieter Kremer: Actes du XVIIIe Congrès International de Linguistique et de Philologie Romanes; 1989, str 122 [1].
- ↑ Tassos A. Mikropoulos. Elevating and Safeguarding Culture Using Tools of the Information Society: Dusty traces of the Muslim culture. Earthlab. ISBN 978-960-233-187-3, p. 316.
- ↑ 8,0 8,1 Κεκρίδης (1988), p. 283
- ↑ Greece and the Balkans: identities, perceptions and cultural encounters since the Enlightenment; ed. by Tziovas, Dimitris. [2]
- ↑ Lloshi, str. 282.
- ↑ Friedman A. Victor. After 170 years of Balkan linguistics. Wither the Millennium? Arhivirano 2016-03-03 na Wayback Machine-u University of Chicago, str. 2: "...s obzirom da je namjera ovih usporednih rječnika bila helenizacija balkanskih kršćana koji nisu govorili grčki..."
- ↑ Horst Förster, Horst Fassel. Kulturdialog und akzeptierte Vielfalt?: Rumänien und rumänische Sprachgebiete nach 1918. Franz Steiner Verlag, 1999. ISBN 978-3-7995-2508-4.
- ↑ „Johann Thunmann: On the History and Language of the Albanians and Vlachs”. R. Elsie. Arhivirano iz originala na datum 17. 6. 2010.
- ↑ Lloshi, str. 290-292 i str. 317.
- ↑ Ευστάθιος, Κεκριδής (1989). „Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης (1718; 1789). Ο Διδάσκαλος του Γένους”. Aristotelov univerzitet u Solunu. Pristupljeno 11. 9. 2010.
- ↑ Kekridis (1989), str. 66.
- ↑ Kekridis (1989), str. 68.
Literatura
uredi- Hetzer, Armin; Roman, Viorel S. (February 1983), Albania, Walter De Gruyter Inc, ISBN 978-3-598-21133-1
- Κεκριδής Ευστάθιος (1989), „Θεόδωρος Αναστασίου Καβαλλιώτης (1718; 1789). Ο Διδάσκαλος του Γένους”, Aristotelov univerzitet u Solunu, pristupljeno 2010-09-11
- Lloshi, Xhevat (2008), Rreth Alfabetit te Shqipes, Logos, ISBN 9789989582684