Talac (plural: taoci) je čovjek dan ili nasilno uzet kao zalog, da svojim životom garantira izvršenje određenih dogovora ili sporazuma.[1]

Talac
Taoci slika Jean-Paul Laurens iz 1896.
Taoci slika Jean-Paul Laurens iz 1896.
Taoci slika Jean-Paul Laurens iz 1896.

Historija uredi

Praksa uzimanja talaca je vrlo stara i koristila se kod osvajanja, predaje i primirja. Rimljani su često uzimali sinove porobljenih vladara i odgajali ih u Rimu, na taj su način utjecali na potencijalne buduće vladare da se upoznaju sa idejama Rimske civilizacije i prihvate ih kao svoje. Tako su osiguravali trajnu odanost porobljenih krajeva i pretvarali ih u saveznike.[2]

Britanci su tu praksu usvojili još početkom okupacije Indijskog potkontinenta, kao i Francuzi u njihovim odnosima sa zemljama Magreba. Taoci su zatvarani kao ratni zarobljenici sve dok se ne ispune ugovorne obaveze (takav je bio slučaj sa Jeanom II u vrijeme Stogodišnjeg rata) ili dok se ne isplati otkupnina (kao u slučaju Richarda I). U davna vremena bili bi sakaćeni ili osuđeni na smrt u slučaju izdaje ili neizvršenja preuzetih obećanja.[2]

Praksa uzimanja talaca kao osiguranja za provođenje mirovnih ugovora između civiliziranih država postala je zastarela u 18. vijeku. Posljednji slučaj desio se nakon sklapanja Aachenskog mira 1748., kad su dva britanska pera poslana u Kraljevinu Francusku kao taoci sve dok Britanija ne vrati Cape Breton Francuskoj.[2]

U suvremenim ratovima taoci se uzimaju kao mjera odmazde kako bi se osiguralo da neprijateljska strana poštuje ratno zakonodavstvo, kad je u pitanju liječenje zarobljenika, bolesnika i ranjenika. Četvrta ženevska konvencija iz 1949. zabranila je represalije nad ratnim zarobljenicima, a ljudi uzeti kao taoci imaju pravo da se sa njima postupa kao ratnim zarobljenicima. Suvremeno ratno zakonodavstvo ne tolerira kažnjavanje pojedinaca sa neprijateljske strane, zbog zločina koje su počinili neki drugi sa njihove strane. Još se rigoroznije odnosi prema praksi uzimanja talaca kako bi se osiguralo pridržavanje civilnog stanovništva okupatorskim propisima.[2]

Takvu praksu provodile su Sile Osovine za vrijeme Drugog svjetskog rata, pa su sudovi za ratne zločine osnovani nakon rata utvrdili da je pogubljenje talaca uzetih u te svrhe bio ratni zločin.[2]

U najnovije vrijeme uzimanjem taoca kao metodom borbe najviše se služe teroristi.[1]

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Talac (hrvatski). Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 22. 9. 2019. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Hostage, warfare (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 22. 9. 2019. 

Vanjske veze uredi