Takt (fr. mesure, engl. bar, ital. misura, nem. Takt)[1] je najmanji metrički određen deo kompozicije koji se nalazi između dve taktice.

Takt - najmanja grupa metričkih jedinica koja se nalazi između dve taktice.

Početak takta je uvek naglašen. To je teški taktov deo i zove se teza. Za njim sledi laki, nenaglašeni deo takta, zove se arza.

Zbirna vrednost nota i pauza svakog takta mora uvek odgovarati vrsti takta. Recimo, 4/4 takt znači da u svakom taktu zbirno mora biti četiri četvrtine note.

Taktica, završnica i repeticija uredi

  • Taktovi se odvajaju jedan od drugog uspravnom taktnom crtom koja se zove još taktica[2] i koje povećavaju preglednost  
  • Završetci delova kompozicije označavaju se dvema paralelnim i uspravnim crtama jednake debljine[2]  
  • Sam kraj kompozicije ili završetak nekog njenog dela beleži se paralelnom tanjom i debljom crtom, tzv. završnicom[2]  
  • Ako želimo da ponovimo neki takt ili grupu taktova, upisujemo početnu repeticiju[2]  
  • Ako želimo da označimo kraj takta ili grupe taktova koji treba da se ponove, upisujemo završnu repeticiju[2]  

Vrste taktova uredi

U muzici postoje mnoge vrste taktova. Oni se beleže razlomkom, bez razlomačke crte. Gornji broj razlomka - brojilac - govori koliko ima taktovih delova, dok donji broj - imenilac - govori na koliko je jednakih delova podeljen takt. On imenuje, tj. određuje jedinicu brojanja. Na primer:

  • Dvo-četvrtinski takt beležimo ovako:[2]  . Brojilac kaže: takt ima dva dela, a imenilac: četvrtina je jedinica brojanja.
  • Tro-četvrtinski takt beležimo ovako:[2]  . Brojilac kaže: takt ima tri dela, a imenilac: četvrtina je jedinica brojanja.
  • Četvero-osminski takt beležimo ovako:[2]  . Brojilac kaže: takt ima četiri dela, a imenilac: osmina je jedinica brojanja.
  • Dvo-polovinski takt beležimo ovako:[2]  . Brojilac kaže: takt ima dva dela, a imenilac: polovina je jedinica brojanja.

Još neki načini pisanja vrste takta uredi

  • U novije vreme se vrsta takta piše i ovako: brojilac - brojem, a imenilac - umesto broja upiše se odgovarajuća notna vrednost.

Na primer, dvočetvrtinski takt   se i ovako beleži:  

  • Četvoročetvrtinski takt  , sem cifarskim simbolom, može da se označi i znakom[2]  

Gde i kada se se upisuju vrste taktova uredi

Vrsta takta se upisuje na samom početku muzičkog dela, odmah iza ključa[2] i predznaka[2]. Moguće je da u toku kompozicije dođe do promene takta[2]. To se čini upisivanjem novog željenog razlomka.

Kakav takt može da bude uredi

Takt može da bude:

  1. Jednostavan (prost) - ima samo 1 naglašen taktov deo (teza) i 1 ili 2 nenaglašena (arza). Tu spadaju svi dvodelni i trodelni taktovi.
  2. Složen - obrazuje se kombinovanjem više jednostavanih taktova u jedan, te, samim tim, ima više naglašenih i nenaglašenih taktovih delova.

Vidi još uredi

Reference uredi