Spironolakton (Aldakton, Novo-Spiroton, Aldaktazid, Spiraktin, Spiroton, Verospiron, Berlakton) je diuretik i antiandrogen. On se često pojednostaljeno naziva spiro.[6][7]

Spironolakton
(IUPAC) ime
7α-Acetiltio-3-okso-17α-pregn-4-en-21,17-karbolakton
ili
(1' S,2R,2' R,9' R,10' R,11' S,15' S)-9'-(acetilsulfanil)-2',15'-dimetilspiro[oksolan-2,14'-tetraciklo[8.7.0.02,7.011,15]heptadekan]-6'-en-5,5'-dion
Klinički podaci
Robne marke Aldakton
AHFS/Drugs.com Monografija
MedlinePlus a682627
Identifikatori
CAS broj 52-01-7
ATC kod C03DA01
PubChem[1][2] 5833
DrugBank APRD01234
ChemSpider[3] 5628
UNII 27O7W4T232 DaY
KEGG[4] D00443 DaY
ChEBI CHEBI:9241 DaY
ChEMBL[5] CHEMBL1393 DaY
Hemijski podaci
Formula C24H32O4S 
Mol. masa 416.574 g/mol
SMILES eMolekuli & PubHem
Sinonimi Aldakton
Spiroton
Spirolakton
Farmakokinetički podaci
Metabolizam Hepatički
Poluvreme eliminacije 1.3-2 h
Izlučivanje Urin, žuč
Farmakoinformacioni podaci
Trudnoća B3(AU) C(US)
Pravni status POM (UK) -only (SAD)
Način primene Oralno

Ovaj leki je sintetički 17-lakton. On je renalno kompetitivni antagonist aldosterona iz klase diuretika koji pošteđuju kalijum. On se prvenstveno koristi za lečenje zatajenja srca, ascita kod pacijenata sa oboljenjem jetre, niskoreninske hipertenzije, hipokalemije, sekundarnog hiperaldosteronizma (koji se javlja sa hepatičkom cirozom), i Konovog sindroma (primarnog hiperaldosteronizma). Sam spironolakton je slab diuretik jer deluje na distalni nefron (tubule za prikupljanje), gde se zapremina urina može samo neznatno promeniti. Međutim on se može kombinovati sa drugim diureticima da bi mu se povećala potentnost. Aproksimativno jedna osoba od stotine sa hipertenzijom ima povišene nivoe aldosterona. Kod tih osoba antihipertenzivno dejstvo spironolaktona može da nadmaši od kompleksne kombinacije drugih antihipertenziva.

Usled njegovog antiandrogenskog dejstva, on se takođe koristiti za lečenje hirsutizma. On nalazi primenu u lečenju gubitka kose i akni kod žena, i može se koristiti kao topički lek za tretman muške ćelavosti. On se često upotrebljava za tretiranje simptoma sindroma policističnih jajnika kao što su višak dlake na licu i akne. On može da bude deo terapije korekcije pola transžena.

Spironolakton redukuje telesnu produkciju testosterona i blokira testosteronske receptore, te kod muškaraca može da prouzrokuje ginekomastiju, impotencija, erektilnu disfunkciju, gubitak seksualnog nagona i druge poremećaje, kao što su gubitak mišićne mase, umor i fizička slabost, koji su generalno vezani za niske nivoe testosterona i hipogonadizam kod muškaraca. Iz tog razloga, muškarcima se tipično ne propisuje spironolakton za dugotrajnu upotrebu. Kalijumski suplementi se ne propisuju za upotrebu sa spironolaktonom jer bi to uzrokovalo hiperkalemiju, koja je potencijalno smrtonosna. Nivoi kalijuma se moraju oprezno pratiti kod muškaraca i žena tokom upotrebe spironolaktona, posebno tokom prvih dvanaest meseci i nakon povećanja doze.

Mehanizam dejstva uredi

Spironolakton inhibira dejstvo aldosterona putem kompeticije za intracelularne aldosteronske receptore u sistemu prikupljajućih kanala. Time se umanjuje reapsorpcija natrijuma i vode, dok se snižava sekrecija kalijuma. Spironolakton ima prilično spor početak dejstva. Potrebno je nekoliko dana da se razvije, isto tako njegovi efekti sporo iščezavaju. Razlog su steroidni putevi nakon transkripcije gena. Potrebno je nekoliko dana da bi došlo do promene genskih proizvoda (u ovom slučaju ENaC i ROMK kanali su umanjeni).

Sinteza uredi

 [8]

Reference uredi

  1. Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today 15 (23-24): 1052-7. DOI:10.1016/j.drudis.2010.10.003. PMID 20970519.  edit
  2. Evan E. Bolton, Yanli Wang, Paul A. Thiessen, Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry 4: 217-241. DOI:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. Hettne KM, Williams AJ, van Mulligen EM, Kleinjans J, Tkachenko V, Kors JA. (2010). „Automatic vs. manual curation of a multi-source chemical dictionary: the impact on text mining”. J Cheminform 2 (1): 3. DOI:10.1186/1758-2946-2-3. PMID 20331846.  edit
  4. Joanne Wixon, Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast 17 (1): 48–55. DOI:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  5. Gaulton A, Bellis LJ, Bento AP, Chambers J, Davies M, Hersey A, Light Y, McGlinchey S, Michalovich D, Al-Lazikani B, Overington JP. (2012). „ChEMBL: a large-scale bioactivity database for drug discovery”. Nucleic Acids Res 40 (Database issue): D1100-7. DOI:10.1093/nar/gkr777. PMID 21948594.  edit
  6. Hardman JG, Limbird LE, Gilman AG. (2001). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (10 izd.). New York: McGraw-Hill. DOI:10.1036/0071422803. ISBN 0-07-135469-7. 
  7. Pdr Staff (2009). PDR: Physicians Desk Reference 2010 (Physicians' Desk Reference (Pdr)). Rozelle, N.S.W: Thomson Reuters. ISBN 1-56363-748-0. 
  8. Cella John A., Tweit Robert C. (1959). „Steroidal Aldosterone Blockers. II”. Journal of Organic Chemistry 24 (8): 1109. DOI:10.1021/jo01090a019. 

Spoljašnje veze uredi

Šablon:Diuretici