Silvanovo učenje

Apostol Sila, kome se pripisuje autorstvo.

Učenje Silvanovo je ranohrišćanski helenistički spis otkriven u okviru zbirke Nag Hamadi (kodeks VII,4). Silvanovo učenje jasno odražava eklektički duh drugog i ranog trećeg stoljeća.

Autor djela, poput ostalih obrazovanih kršćana, smatrao je odbacivanje poganske misli nužnim, no istovremeno preuzeima najbolje iz te misli, kako bi vjeru učinio jasnijom i uvjerljivijom. Spis je rijedak primjer kršćansko-helenističke mudrosne književnosti, pokazuje izuzetnu sin­tezu biblijskih ideja sa srednjo-platoničkim i kasno-stoičkim etičkim i teološkim konceptima. Cilj toga je helenističkom čitaocu pri­općiti mudrost Kristovu koja savjetuje suzdržan život i čovje­ku omogućava "postati nalik Bogu".[1]

NastanakUredi

Iz teksta doznajemo da je autor upućen u sve značajnije podjele starozavjetnih i novozavjetnih kanona. On, također, poznaje i razvoj crkvene doktrine o Kristovom "si­lasku u Pakao". Kristologija "Logosa" i "Mudrosti" iz teksta slična je kristologiji aleksandrijskih otaca, Klementa iz Aleksandrije i Origena. Na koncu, prisutne su i bliske paralele sa učenjem kasnog stoicizma (prije svega, Marka Aurelija) i srednjeg platonizma (naročito Albina). Zajedno, ti dokazi upućuju na kasno 2. do rano 3. stoljeće kao vrijeme nastanka djela.[1]

Teologija, kristologija, koz­mologija, antropologija i etika ovoga teksta upućuju na Aleksandriju kao najvjerojatnije mjesto nastanka.

AutorUredi

Što se autorstva Silvanova učenja tiče, poznato je nekoliko istaknutih ranih kršćana koji su nosili ime "Silvan", međutim, bilo zbog toga što su djelovali kasni­je, ili zbog toga što se njihovo učenje razlikuje od sadržaja ovoga traktata, ma­lo je vjerojatno da je ijedan od njih autor. Čini se da je posrijedi uobiča­jena metoda apokrifne književnosti, gdje su autori pripisivali svoja kasnija, anonimna djela istaknutim imenima iz novozavjetnog kanona. "Silas" ili "Silvan" bio je istaknuti član jeruzalemske crkve, suputnik Pavlov.[1]

SadržajUredi

 
Kodeksi zbirke Nag Hammadi, otkrivene u Egiptu 1945.

Silvan se u tekstu obaća jednom sagovorniku, kojeg naziva "sine moj". Njegovo učenje je namenjeno obrazovanom helenističkom čitaocu, kojem savetuje prihvatanje Hrista. Autor afirmiše etičke vrednosti i razum, ali govori protiv mnogoboštva i poručuje da je spas u Hristu.

Jer, onaj koji kaže, "Ja imam mnogo bogova", bezbožan je. [...] Prihvati Krista, koji te može osloboditi. [...] Živi sa Kristom, i on će te spasiti, jer on je istinsko svjetlo i sunce ži­vota.[2]

On savjetuje samosvladavanje i borbu protiv prizemnih strasti i nečistih mis­li koje neprijatelj, Sotona, potiče u čovjeku. Bog je čovjeku jedini prijatelj, jer je svi­jet varljivo mjesto puno bola i patnji. Silvan poručuje svom sagovorniku da prihvati Krista i odbaci smrt. Opisujući boga, Silvan kaže:

Bog je na svakome mjestu, a isto­ vremeno nije niti najednome mjestu. [...] Sve je u Bogu, no Bog nije ni u čemu.[3]

U sladu sa opštim filozofskim tonom, autor Hristov put opisuje kao put razuma:

Prosvijetli um svoj svjetlošću nebeskom, kako bi se njoj mogao vratiti. Ne odustaj od kucanja na vrata razuma, i koračaj ustrajno putem Kris­tovim.[4]

Silvan takođe parafrazira Isusovu izreku o kucanju i traženju u smislu duhovnog istraživanja i samospoznaje:

Kucaj na sebe kao na vrata, i idi u sebi kao ravnim pu­tem. Jer ako ideš tim putem, ne možeš zalutati.[5]

AnalizaUredi

Silvanova učenja su jedinstvena u celoj zbirci Nag Hamadi po tome što ne osporavaju pravovernu doktrinu.[6] Profesori Pil (M. L. Peel) i Zande (J. Zandee) smatraju da su Silvanova učenja očigledno »negnostička« (NHL 346), jer ne sadrže dualističnu teologiju, doketsku hristologiju, ni doktrinu da su samo neki spaseni »po prirodi«. Pejgels međutim smatra da ih treba uključiti u gnostičke spise zbog njihove premise da se božanski um, i po svoj prilici božanska priroda, otkriva u samom čoveku.[6]

IzvoriUredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Izvorni koptski tekstovi (Silvanovo Učenje, uvod: Malcolm L. Peel i Jan Zandee)
  2. Silvanovo učenje 96-98
  3. Silvanovo učenje 100
  4. Silvanovo učenje 103
  5. Silvanovo učenje 106.
  6. 6,0 6,1 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)

Vidi jošUredi

Vanjske vezeUredi