Samospoznaja je ideja koja se susreće u filozofiji, psihologiji i misticizmu. U filozofiji, samospoznaja često znači spoznaju svoje prave prirode.

Mnogi filozofi od antike do savremenog doba su savetovali da treba poznati sebe.

Indijska filozofijaUredi

Samospoznaja je jedna od okosnica indijske filozofije i religije. U značenju duhovnog buđenja, samospoznaja je tipično indijski koncept. Postoji više sanskritskih reči koje se odnose na samospoznaju:

  • atmabodha (ātmabodha) - samosvest
  • atmagjana (ātmajñāna) - znanje o sopstvu
  • atmasidhi (ātmasiddhi) - samoostvarenje
  • atmavada (ātmavāda) - učenje o sopstvu

Starogrčka filozofijaUredi

Spoznaj sebe (gr. gnoti seauton) je čuveni natpis koji je stajao na ulazu drevnog proročišta u Delfima. Ova izreka se pripisuje nekolicini starih grčkih mudraca.

Prema Plotinu, samospoznaja je spoznaja vlastitog iskona.[1]

  „Ko je spoznao samoga sebe, znaće i za svoje odakle.“
(Plotin, Eneade VI, 9, 7. 33-34)

HrišćanstvoUredi

Hrišćanski oci pod poznajom podrazumevaju svest o sopstvenoj prolaznosti i ništavnosti izvan Boga.

  „Najbolje poznaje sebe onaj ko za sebe misli da je ništa.“

KrišnamurtiUredi

  „Ako želim razumjeti nekoga, ne mogu ga osuđivati: moram ga motriti, proučiti. Moram voljeti samu stvar koju proučavam. Ako želite razumjeti dijete, morate ga voljeti i ne koriti ga. Morate se igrati sa njime, motriti njegove kretnje, njegove idiosinkrazije, načine ponašanja; ali ako ga samo korite, odbijate ili krivite, tu nema razumijevanja djeteta. Slično, da bi razumjeo ono što jeste, čovjek mora motriti ono što misli, osjeća i čini u svakome trenu.[2]
(Krišnamurti)

Savremeni indijski filozof Krišnamurti je govorio da je put za upoznavanje sebe motrenje svojih misli, osećanja i reakcija u svakom trenutku. On ističe da se samoposmatranje ne može vršiti u izolaciji, manastiru ili sličnom, već isključivo posmatrajući svoje reakcije u odnosu sa drugim ljudima.[3] Poznaja je vidjeti što jeste, ne što biste željeli biti. Ono što jeste nije ideal i nije statično, već ono što činite, mislite i osjećate iz trena u tren. Da bismo to vidjeli potrebna je svjesnost, veoma budan, hitar um. No, ako počnemo osuđivati što jeste, ako počnemo kriviti ili odbijati, tada nećemo razumjeti njegov pokret.[4]

ReferenceUredi

  1. Franci Zore, Granice filozofijske spoznaje u Plotinovu i Pletonovu platonizmu, Pristupljeno 24. 4. 2013.
  2. J. Krišnamurti, Duh i sloboda, Beograd 1987., str. 20.-21, 33.-34., 40.-41.
  3. The danger of disorder | J. Krishnamurti
  4. J. Krišnamurti, Duh i sloboda, Beograd 1987., str. 20.-21, 33.-34., 40.-41.

Vidi jošUredi