Župa Sana bila je jedna od srednjovjekovna bosanska župa, a nalazila se u slivu rijeke Sane, u okviru Donjih Kraja.

Istorija

uredi

Najstariji srednjovjekovni dokument u kojem se pominji ovi krajevi je povelja ugarskog kralja Bele IV (1235.-1270.), od 20. jula 1244. godine. Pored Usore i Soli, pominje se i ovo područje, za vladavine Mateja Ninoslava. U ovoj povelji pominju se župe Sanska, Dubička, Mrenska i Vrbaska. One su činile zemlju Donji Kraji, srednjovjekovne Bosne. Donji Kraji su u početku obuhvatali područje južnije od Sanskog Mosta, da bi se kasnije proširili na sjever, na područje srednjeg toga rijeke Sane. Tako se 1258. godine pominje sanski župan (knez) Mihailo, koji je 15. marta 1264. godine prodao zemlju "krala" opatiji topuskoj. Prema jednom dokumentu od 30. marta 1304. godine, Donji Kraji su bili naseljeni patarenima zbog čega je došlo do sukoba između bana Mladena Šubića i Hrvatina Stjepanića. Sana je u imala svoj crkveni distrikt koji je bio vezan za zagrebačku biskupiju (1334. godine). U gradu Sani je 1328. godine izdata povelja. Kralj Ostoja (1398-1404/1412-1418), kao i vojvoda Hrvoje Vukčić, došli su u Sanu 1404. godine. Kao jedan od svjedoka povelje vojvode Hrvoja iz 1412. godine pominje se i Gašpar Dijanišević iz Sane.

U ratovima bosanskog kralja i vlastele protiv ugarskog kralja Sigismunda (1387-1437), župa Sana pada pod ugarsku vlast 1413. godine. On ju je osvojio od Hrvoja Vukčića i dodelio ju je na upravu blagajskim knezovima. Protiv Hrvoja je ustala i ostala bosanska vlastela te je on potražio pomoć Turaka Osmanlija. Sigismundova vojska poražena je teško 1415. godine u bici kod Doboja. Turci su iduće godine doprli do Stona i Hrasna u Hercegovini.

Župa Sana ostala je u Sigismundovim rukama. Ugarski kralj spominje se u jednoj povelji iz 1425. godine. Knez Sane, Juraj Mišljenović, spominje se u povelji od 12. avgusta 1434. godine. Sana je u narednom periodu bila poprište borbi Ugarsko-turskih ratova da bi 1499. godine konačno ušla u sastav Osmanskog carstva. Kamengrad postaje jedno od glavnih turskih uporišta. Kamengrad je postao sedište nahije koja je obuhvatala veliki deo sanske župe. Nakon ukidanja Bihaćkog sandžaka i reorganizacije Bosanskog pašaluka, Kamengrad postaje sedište novog kadiluka. Takav status imali su i Banja Luka, Jajce, Bihać i drugi veliki gradovi. Postojale su dve nahije Sana o čemu svedoče dva turska deftera. Kasnije je formirana Sanska kapetanija.[1][2]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. Vego M. (1964): Naselja bosanske srednjovjekovne države, Svjetlost, Sarajevo.
  2. Ćirković S. (1964): Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.