Rimska inženjerija

Ovaj članak je dio serije:

Oružane snage Drevnog Rima
800. pne. – 476. n.e.

Strukturna historija
Rimska vojska (Tipovi jedinica i činovi, legije,
pomoćne snage, Generali, Limitanei, Comitatenses)
Rimska mornarica (Flote, Admirali)
Historija pohoda
Popis ratova i bitaka
Odlikovanja i kazne
Tehnološka historija
Vojno inženjerstvo (castra,
Opsadne sprave, Lukovi, Ceste/putevi)
Osobna oprema
Politička historija
Strategija i taktika
Pješadijske taktike
Granice i fortifikacije (limes,
Hadrijanov zid)

Drevni Rim je, više nego ijedna druga antička država, primjenjivao i razvio inženjerijske vještine u svojim oružanim snagama. One su se smatrale prilično važnim, odnosno čak se i od običnih vojnika tražilo da po potrebi služe kao inženjerci, o čemu svjedoči da je svaki rimski legionar uz mač (gladius) i koplje (pilum) kao standardni dio opreme imao lopatu.

Rimske su legije još od svojih početaka imale posebne jedinice, zvane fabri, sastavljene od zanatlija, a čiji je zadatak bilo obavljanje inženjerijskih poslova. Na čelu takvih jedinica je bio poseban oficir po imenu praefectus fabrum.

Kasnije rimske legije su također imale posebne inženjerijske jedinice zvane architecti, a koje su bile sastavljene od immunes - vojnika koji su, iz ovih ili onih razloga, bili pošteđeni redovnih vojničkih dužnosti. Njima su se, po potrebi, pridruživali obični vojnici. Najčešći posao rimskih inženjeraca je bila gradnja poljska fortifikacije, odnosno utvrđenih logora na maršu. Rimski inženjerci i vojnici su bili toliko izvježbani da su, u slučaju neprijateljskog napada, mogli podići logor za nekoliko sati.

Osim gradnje fortifikacija, rimski su inženjerci bili vješti i u gradnji mostova, ali i u korištenju raznih opsadnih sprava.

Osim vojnim poslovima, rimski su se inženjerci koristili u civilne svrhe, odnosno kao stručna radna snaga za gradnju cesta, akvadukata, kopanje kanala i gradnju drugih vidova rimske civilne infrastrukture.


Eksterni linkovi uredi