Hren
Hren ili ren (Armoracia rusticana, sin. Cochlearia armoracia), višegodišnja biljka iz porodice krstašica (Brassicaceae).
Hren | |
---|---|
![]() | |
Cvjetovi hrena | |
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | Plantae |
Divizija: | Magnoliophyta |
Razred: | Magnoliopsida |
Podrazred: | Brassicales |
Red: | Brassicales |
Porodica: | Brassicaceae |
Rod: | Armoracia |
Vrsta: | Armoracia rusticana |
Karakteristike Uredi
Hren je grmasta biljka do 1,2 m visoka. Stabljika je 30 do 40 cm duga i do 6 cm široka. Cvjetne latice hrena su križno raspoređene. Korijen stabljike je bijele boje i koristi se kao povrće ili začin. Rezan ili riban, zbog enzima koje sadrži, širi jak miris, koji izaziva suze. Upotrebljava se samo svjež korijen, no jestivo je i mlado lišće. Može se dugo sačuvati u podrumu zakopan u vlažan pijesak. Hren samonikao raste uz rijeke i jezera, te na vlažnim livadama i zapuštenim površinama.
Rasprostranjenost Uredi
Prapostojbina hrena je istočna i južna Evropa (ime je slavenskog porijekla), gdje se danas može naći u divljoj formi. Odatle se raširio po Evropi. Japanski hren, vasabi, je po aromi sličan evropskom, ali se zelenom bojom razlikuje od njega.
Upotreba Uredi
Prvobitno je hren služio kao ljekovita biljka. U srednjem vijeku koristili su ga protiv trovanja, bolova u uhu, groznice itd. Danas se koristi da bi se poboljšala otpornost organizma i u zaštiti od prehlade. Pospješuje isto tako krvotok, olakšava iskašljavanje, liječi od gripe i infekcije mokraćovoda. Kod vanjske upotrebe primjenjuje se kao oblog kod reume, zglobobolje, uboda insekata, išijasa i bolova nerava. Kod glavobolje treba udisati miris naribanog hrena. Pomaže kod teškoća probave. Sadrži antibakterijske i antikarcinogene tvari, kojih ima i bijeli luk (allicin, sinigrin). Hren nije podoban za osobe sa bubrežnim, želučanim i teškoćama štitnjače. Kao začin služi se najčešće nariban, kao dodatak kuhanom mesu ili kao dodatak umacima. Kao lek se može koristiti u vidu sirupa, kuvan u vodi ili belom vinu, kao čaj.[1]
Hemijski sastav Uredi
Zbog svoje ljekovitosti bio je poznat još u antičko doba. Sadrži vitamine C, B1, B2 i B6, kalijum, kalcijum, magnezijum, željezo i fosfor. Djeluje antibakterijski.
U hemijskom sastavu ima sinigrin, koji se raspada na alil-izo-sulfocijanid, glikozu i kalijum-hidrogensulfat. Sadrži i šećer, asparagin, glutamin i dr. Hren je omiljen narodni lijek i zdrav začin. Djelovanje mu je slično gorušici, koja se koristi za izradu senfa.
Narodno vjerovanje Uredi
Hrenu se oduvijek pripisivala ljekovita moć, pa su ga zbog toga narezanog na kolutove i nanizanog na konac stavljali djeci oko vrata, kao amajliju. Kriška hrena u novčaniku, po vjerovanju, čini da on nikada nije prazan.
Galerija Uredi
-
Lišće i cvjetovi hrena.
-
Korijeni hrena.
-
Presjek stabljike hrena.