Zglob
Zglob (latinski: arthrosis, articulatio, junctura) predstavlja spoj dve ili više kostiju. Postoje dve vrste spojeva elemenata skeleta: sinartroze i diartroze.

Sinartroze (latinski: synarthroses) su kontinuirani spojevi kostiju, gde se između zglobnih elemenata nalazi potporno tkivo. U zavisnosti od vrste ovog tkiva, sinartroze se dele na vezivne i hrskavičave spojeve.
Diartroze (latinski: diarthroses) su spojevi kostiju, kod kojih postoji šupljina između zglobnih površina i tzv. zglobna čahura. Ova vrsta spoja se naziva takođe i sinovijalni zglob.
Svi zglobni elementi (osim hijalinske hrskavice) imaju inervaciju, drugim riječima, u njima se nalazi značajan broj živčanih završetaka koji provode, posebno, percepciju boli, stoga mogu postati izvor boli.[1]
Vezivni spojevi
urediVezivni spojevi (latinski: articulationes fibrosae) su vrsta zgloba, kod koga se između zglobnih elemenata nalazi tanki sloj vezivnog tkiva ili jake fibrozne veze. Postoje tri vrste ovog zgloba:
- šav,
- klinasti spoj i
- sindesmoza.
Šav (latinski: sutura) je fibrozni spoj između pljosnatih kostiju lobanje. Razlikuju se tri vrste šava: ravni šav (latinski: sutura plana) koji spaja jednostavne ravne ivice kostiju, zupčasti šav (latinski: sutura serrata) kod koga su zglobne ivice kostiju nazupčene i ljuskasti šav (latinski: sutura squamosa) gde su ivice kostiju veoma stanjene i u toku zglobljavanja preklapaju jedna drugu.
Klinasti spoj (latinski: gomphosis) je vrsta zgloba koji povezuje koren zuba sa čašicom (alveolom). Zub je poput klina usađen u šupljinu alveole i sa njom je povezan preko periodontalnih vlakana.
Sindesmoza (latinski: syndesmosis) se odlikuje prisustvom jakih ligamenata koji povezuju međusobno udaljene kosti. Sindesmoza može biti fibrozna i elastična.
Hrskavičavi spojevi
urediHrskavičavi spojevi (latinski: articulationes cartilagineae) su vrsta kontinuiranog zgloba, kod koga potporu čini hrskavičavo tkivo. Vremenom se broj ovakvih spojeva smanjuje, jer se hrskavica postupno zamenjuje koštanim tkivom. Razlikuju se primarni (sinhondroza) i sekundarni hrskavičavi spoj (simfiza).
Sinhondroza (latinski: synchondrosis) je tranzitorni (prolazni) spoj kostiju izgrađen od hijaline hrskavice, koja omogućava rast i razvoj skeleta. Vremenom se ona zamenjuje sinostozom, kada dođe do okoštavanja hrskavičavog tkiva.
Simfiza (latinski: symphysis je trajni spoj kostiju građen od fibrozne hrskavice.
Sinovijalni zglobovi
urediSinovijalni zglobovi (latinski: articulationes synoviales) se karakterišu prisustvom zglobnih površina kostiju, zglobne čahure, zglobne šupljine i određenog broja sporednih delova.
Glavni delovi
urediZglobne površine (latinski: facies articulares) su delovi kosti koji učestvuju u formiranju zgloba. Prekrivene su tankim slijem hijaline hrskavice (debljine 2–5 mm) koja ublažava pritisak i štiti zglob. Obično je jedna zglobna površina ispupčena (konveksna) a njoj analogna je udubljena (konkavna), tako da odgovaraju jedna drugoj.
Zglobna čahura (latinski: capsula articularis) je vezivna membrana koja povezuje zglobne elemente i hermetički zatvara zglobnu šupljinu. Njen spoljašnji sloj je fibrozna opna koja se pričvršćuje na pokosnicu, a unutrašnji sloj je sinovijalna opna. Sinovijalna opna je tanka, ružičasta i glatka, a građena je od rastresitog veziva sa prisutnim elastičnim vlaknima, krvnim sudovima i živcima. Ona luči zglobno mazivo (sinovijalnu tečnost) koja vlaži i podmazuje zglobne površine.
Zglobna šupljina (latinski: cavitas articularis) je pukotina lokalizovana između zglobnih površina, zatvorena zglobnom čahurom i ispunjena sinovijalnom tečnošću.
Sporedni delovi
urediZglobne veze (latinski: ligamenta) osiguravaju kontakt zglobnih površina i ograničavaju ili čak sprečavaju pokrete zgloba. Mogu biti ekstrakapsularne i intrakapsularne.
Zglobni kolut (latinski: discus articularis) je vezivno-hrskavičava pločica koja je postavljena između zglobnih površina i u potpunosti ih razdvaja. Ona omogućava zglobljavanje površina koje nisu podudarne, povećava broj kontakata i ublažava silu udaraca.
Meniskus (latinski: meniscus articularis) je takođe vezivno-hrskavičava tvorevina koja ima oblik srpa. Na njemu se razlikuju središnji deo i dva roga.
Zglobna usna (latinski: labrum articulare) prati ivicu konkavne (udubljene) zglobne površine i na taj način je produbljuje.
Masni jastučići (latinski: corpora adiposa) su prisutni kod nekih zglobova između fibrozne i sonovijalne opne zglobne čahure. Oni sprečavaju nastajanje vakuuma unutar zgloba u toku pokreta.
Zglobni mišići (latinski: musculi articulares) su vlakna susednih mišića koja se pripajaju na čahuri zgloba, a koja imaju ulogu da sprečavaju uklještenje čahure između zglobnih površina.
Inervacija i vaskularizacija
urediSinovijalni zglobovi su dobro snabdeveni krvnim sudovima koji se izdvajaju iz periartikularne arterijske mreže i završavaju u čahurama i zglobnim telima. Prati ih mreža venskih i limfnih sudova.
Nervna vlakna za zglobove potiču od živaca koji inervišu okolne mišiće, a mogu da budu senzitivna i vazomotorna. Prva prenose osećaj bola, a druga oživčavaju zglobne arterije.
Pokreti
urediPostoje četiri osnovne vrste pokreta sinovijalnih zglobova:
- klizanje ili translacija,
- ugaoni pokret ili angulacija (pregibanje, opružanje, odmicanje i primicanje),
- obrtanje ili rotacija (supinacija, pronacija, everzija, inverzija),
- kruženje ili cirkumdukcija (složeno kretanje).
Podela
urediU zavisnosti od broja kostiju koje ulaze u njihov sastav, zglobovi se dele na: proste (latinski: articulatio simplex) i složene zglobove (latinski: articulatio composita).
Prema obliku zglobnih površina i broju osovina oko kojih se mogu vršiti pokreti, oni se dele na:
- ravni zglob (latinski: articulatio plana),
- zglob šarke (latinski: ginglymus),
- točkasti zglob (latinski: articulatio trochoidea),
- bikondilarni zglob (latinski: articulatio bicondylaris),
- jajasti zglob (latinski: articulatio ellipsoidea),
- sedlasti zglob (latinski: articulatio sellaris),
- loptasti zglob (latinski: articulatio spheroidea) i
- zdelasti zglob (latinski: articulatio cotylica).
Literatura
urediMarija Mihalj, Danica Obradović: "Opšta anatomija", Novi Sad 2000. ISBN 978-86-489-0276-4