Razgovor:Bošnjaci

Dodaj raspravu
Aktivne rasprave
Ovo je stranica za razgovor za raspravu o poboljšanjima na članku Bošnjaci.
Rad na člancima


Ljudi, ovo lici na farsu. Pa nije dat ni jedan dokaz da su razlicite verzije termina 'Bosnian, Bosniac, Bosniak...' na engleskom, nemackom ili kom vec jeziku, imale pre 200-300 godina znacenje koje smo im mi dali u poslednjem stolecu. Dakle, ako se u tim knjigama ili spisima koji su navedeni, ne spominje jasna razlika izmedju 'Bosniak' i 'inhabitants of Bosnia' onda sve ovo u veyi istorije termina treba brisati, ili ga staviti u drugaciji kontekst. Pozz, Miki.

Recenzija člankaUredi

Ova Wikipedija ne bi trebala biti platforma putem koje se odašilju ideološki obilježene poruke i predstavljaju kao neutralne činjenice. Predočavati kao znanstvenu istinu diskurs koji nacionalistički političari nesmetano šire proteklih četvrt stoljeća je i opasno, bez obzira koliko takvi političari uvjerili ljude u istinitost vlastite naracije o naciji. Naša Wikipedija ne smije biti prosjek stavova laika o nekoj temi, nego mora biti znanstveno točna. Nažalost, mnoštvo stvari napisanih u članku "Bošnjaci" pokazuju da je riječ o pristranom članku koji ne bi smio biti na Wikipediji, a kamoli da se predlaže za "izabrani članak".

Preuzimanje s engleske Wikipedije nije samo za sebe garancija objektivnosti jer ima s naših prostora zanesenjaka koji su si zamislili da im je moto života misionirati svijetu "istinu" o vlastitoj naciji. Čini se da je jedan takav korisnik opsjednut člankom Bosniaks na en-wp jer zadnje dvije godine se bavi samo tim člankom, stotine prerađivanja je napravio, više od svih drugih korisnika zajedno. Isto je i kad se gleda količina MB koje je unio taj korisnik koji se potpisuje nickom Norrskensstämmor. I na hr-wp se pokušalo implementirati ovaj članak, ali tamo je kompletno odbačen jer se na bošnjački nacionalizam gleda kao na konkurenciju hrvatskom nacionalizmu koji se preferira na toj Wikipediji.

Znanstveno je neutemeljeno predočavati kao da bošnjačka nacija (isto važi i za hrvatsku i za srpsku) postoji mnogo stoljeća unazad. A upravo to se čini u ovom članku kad se govori o: "odnosima sa svojim susjedima Srbima i Hrvatima kroz vijekove". Takav laički pristup pada u vodu kad se zna da je prva nacija na evropskom kontinentu napravljena tek u 18. stoljeću (francuska nacija). Tek kasnije su konstruirane druge nacije, npr. njemačka i talijanska u 19. stoljeću. Tada započinje pravljenje hrvatske nacije i srpske nacije, a završava se između dva svjetska rata. Makedonska i bošnjačka nacija se kreiraju u 20. stoljeću. Zašto naši nacionalizmi inzistiraju na stoljetnom postojanju vlastite nacije? Zato što time sugeriraju da je nacija zadana takva kakva je od davnina pa time sugeriraju prirodnost postojanja u sadašnjosti. Ta priča im treba da bi pravili koheziju vlastite grupe. U članku se kaže da se htjelo sredinom 19. stoljeća "očuvanje ujedinjene bošnjačke nacije (naroda)" kao da je već tada postojao taj narod/nacija, što je netočno.

Jedan podnaslov u članku čak glasi “Preporod”. Taj izraz se koristio namjerno u Zagrebu u 19. stoljeću da bi se sugeriralo da je nacija od davnina, samo je bila uspavana, a sad se ponovo rađa, preporađa, da bi se zamaglilo da se tek tada prvi put pravi nacija i da nema nečeg takvog u prošlosti. Netočno se kaže da je u 19. st: "bilo vrijeme istovremenog ponovnog 'buđenja' srpskog i hrvatskog nacionalizma". Ne radi se o nečem ponovnom, nego se nacionalni pokret tek onda prvi put kreirao. Posezanje za izrazom "preporod" ili "ponovno buđenje" je propaganda nacionalističkih pokreta i ne treba ga biti u članku. U znanosti se netočan nacionalistički pristup, koji je ujedno i laički, naziva “primordijalistički”, a znanstveno utemeljen pristup stvaranju nacija “konstruktivistički”.

Netočno se kaže da Bošnjake karakterizira "pripadnosti islamu od 15. vijeka i 16. vijeka, općom kulturom, te bosanskim jezikom." Takvom tvrdnjom se projicira da su u ta davna stoljeća postojali Bošnjaci, čak prije Francuza. Podmeće se i da su govorili nekakvim zasebnim jezikom, a to ni danas nije istina. Isto se sugerira kad se kaže da je prije šest stoljeća "srpski, hrvatski i bosanski su postali jedni od diplomatskih jezika". Pa nisu to tada bili strani jezici (kao što nisu ni danas), a niti su tada postojali ti narodi koji danas postoje.

U poglavlju o jeziku se iznosi niz netočnih tvrdnji. Lažno se tvrdi da "Bošnjaci govore bosanski jezik, južnoslavenski jezik zapadne južnoslavenske podgrupe.". Bošnjaci govore bosanskom standardnom varijantom koja je jedna od četiri ravnopravne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika, kojim govore i Bošnjacima susjedne nacije. Stoga se ne radi o međusobno razumljivim jezicima, kako se u članku tvrdi, jer to reći bi bila nebuloza: evo, mi svi se sasvim razumijemo i zato se ne radi o množini jezika, nego o zajedničkom jeziku. U nastavku se netočno kaže da "Standardni bosanski se smatra dosta sličnim srpskohrvatskom jeziku". Time se izrekla velika laž. Kao da postoji neki srpskohrvatski koji se razlikuje od bosanskog standarda. Međutim, srpskohrvatski se uvijek ostvaruje u nekoj od svoje četiri varijante. Nije srpskohrvatski mješavina svojih varijanti, kao što ni engleski nije mješavina, nego se ostvaruje ili u britanskoj standardnoj varijanti, ili u američkoj, ili u kanadskoj, ili u australijskoj. Postojećom tvrdnjom u članku se negira ova Wikipedija na srpskohrvatskom jeziku kao da ona isključuje pisanje na bosanskoj varijanti, a analogno tome i na drugim nacionalnim varijantama. Kaže se time ujedno i da je srpskohrvatski neki izumrli jezik. I sve to je napisano ni manje ni više nego na srpskohrvatskoj Wikipediji, u kojoj je lijepo rečeno u drugom članku da je bosanski "standardizirana varijanta srpskohrvatskog jezika". Na Pijaci je već sve objašnjeno i postignut je koncenzus o imenu ove Wikipedije.

Korištenje naziva "bosanski jezik" u predstandardizacijskom periodu, dakle prije kraja 19. stoljeća, nema težinu kad se govori o standardnom jeziku. Prije standardizacije su se pojavljivali i razni drugi lokalni nazivi poput slavonski jezik, dalmatinski, ilirski, slovinski. Ovako se hoće sugerirati nekakav povijesni kontinuitet prije postojanja standardnog jezika i prije nastanka moderne lingvistike koja mu je u 19. st. dala i znanstveno ime. I imitira se ista metoda za kojom posežu i hrvatski i srpski nacionalisti takmičeći se koji naziv je drevniji, a to je znanstveno irelevantno za ime standardnog jezika. Zamjera se, nadalje, nazivu "srpskohrvatski jezik" što nema i bosansku komponentu pa ga se zato u članku naziva "kontraverznim". Takvim shvaćanjem se pokazuje da se netočno poistovjećuje jezik i nacija, a to je nedopustivo danas u 21. stoljeću. Nemamo njemačko-austrijsko-švicarski jezik, namamo britansko-američko-australijski jezik, a svejedno se radi o zasebnim nacijama. Većina nacija u svijetu govori jezik kojim govori i neka druga nacija. A u članku bi ispalo da su nazivi njemački jezik i engleski jezik kontraverzni jer se po logici domaćih nacionalista svaka nacija mora vidjeti u imenu jezika. Zanimljivo je da se u članku ne predlaže navođenje i crnogorske komponente. Međutim, nabrajanjem svih nacija koje govore zajednički jezik izgubili smo postojanje naziva kojim se kaže da se radi o zajedničkom jeziku, jer nabrajanje više nije naziv nego popis različitih jezika, a to ne odgovara realnom stanju stvari. Zato se u lingvistici koristi kao naziv najčešće jednodijelni naziv, obično po najpoznatijoj grupi koja govori neki jezik, ili, rjeđe, dvodijelni naziv kojim se imenuju rubovi područja jezika u koji je uključeno i ono što je između tih rubova, kao na primjer indoevropski u koji je uključen i armenski i perzijski koji se nalaze između Indije i Evrope. Takvih dvodijelnih naziva jezika ima na svim kontinentima. A nabrajanje tri ili više oznaka više nije naziv, niti se nazivom trebaju svi nabrajati. Nećemo valjda poistovjećivati naciju i jezik po bolesnoj logici Adolfa Hitlera koji je anektirao Austriju, jer ih je proglasio Nijemcima zato što govore istim jezikom. Austrijanci zbog toga nakon rata sedam godina nisu u školama jezik nazivali njemačkim, nego "jezik nastave", kako je pisalo i u svjedodžbama iz onog vremena. Ali nakon toga je ponovo postalo normalno imenovati jezik njemačkim. A kod nas je prošlo trostruko više vremena od rata, a i dalje se nacija i jezik neosnovano poistovjećuju. Korisnik ove Wikipedije koji je napravio preko 90 posto članka "Bošnjaci" je upravo danas na svojoj korisničkoj stranici napisao:

  • "Ovaj korisnik ne podržava naziv jezika "srpsko-hrvatski" jer ne ubraja Bosance."

Zamislimo nekog Austrijanca koji bi na njemačkoj Wikipediji napisao: "Ovaj korisnik ne podržava naziv jezika "njemački" jer ne ubraja Austrijance". Očito takva osoba krivo poistovjećuje naciju i jezik kad očekuje nužnost nacionalne oznake u nazivu jezika. Takva osoba je očito promašila stoljeće u kojem živi i nema dodira sa znanošću i s realnošću u svijetu.

Navijački prema jednoj religiji se u članku kaže "islamizacija bosanskog stanovništva nije bila rezultat nasilnih metoda konverzije, već je, velikom većinom, ona bila mirna i dobrovoljna", dok Muslimani u Slavoniji "koji su ostali su prisilno konvertirani na katoličanstvo" - za ovo posljednje nije u članku navedena referencirana potvrda.

Poglavlje "Genetika" je preopširno i time sugerira kao da je bošnjački kolektiv nešto genetski kompaktno, a genetski se ne razlikuje od drugih naroda s kojima živi, a u principu ni od drugih Evropejaca. Predrasuda je da je nacija grupa ljudi povezana zajedničkim porijeklom. To je mit koji je znanost odbacila.

Govori se u članku o vršenju "etničkog čišćenja i genocida u BiH, a koje su izvršili Srbi i Hrvati u BiH", i nastavlja se u istom stilu: "Tokom rata Bošnjaci su bili predmet etničkog čišćenja i genocida izvršenih od strane bosanskih Hrvata i bosanskih Srba, a naročito Srba." Ove rečenice su neprihvatljive jer optužuju nacionalne kolektive za zločine, a ne pojedince i ideologe koji su poticali zločine. Među bosanskim Hrvatima i Srbima ima i onih koji nisu odobravali zločine i čak su aktivno pomagali Bošnjacima da ne stradaju u ratu. Znači li to da zato što oni nisu činili i poticali genocid mi njih izbacujemo iz hrvatskog ili srpskog nacionalnog korpusa? S kojim pravom to činimo?

Fotografija kako bošnjački civil leži na cesti i u njega je uperen pištolj u rukama osobe srpske nacionalnosti izaziva najezdu negativnih emocija jer se zna da će Bošnjak nekoliko sekundi kasnije biti mrtav, a mi to ne možemo spriječiti. Takvoj "šok" fotografiji nije mjesto u članku koji treba hladno i trezveno iznositi činjenice. Pored mržnje prema nacijama koje su u tekstu optužene za etničko čišćenje i genocid, fotografija ističe postojanje neprijatelja, patnje i žrtve, što sve koristi bošnjačkim nacionalističkim političarima. Tako da tom fotografijom idemo na ruku jednom nacionalizmu umjesto da budemo maksimalno neutralni bez poticanja emocija.

Ovo je bilo samo nekoliko ilustracija pristranosti i netočnosti članka, koji stoga nikako nije uzorit. Čak i da je napisan potpuno drugačije, principijelno ne bi bilo mudro proglašavati izabranim člankom neki članak o Hrvatima, Srbima, Bošnjacima ili Crnogorcima zbog međunacionalnih tenzija koje sa sobom povlače te teme.--Argo (razgovor) 17:42, 26 mart-ожујак 2015 (CET)

Potpisujem. Maria Sieglinda von Nudeldorf (razgovor) 11:47, 29 mart-ожујак 2015 (CEST)
Odgovor

Čim postoji država ili polis (grad-država) koja ima ime, onda možemo govoriti o naciji (to su dakle ljudi koji pripadaju toj državi). Vezano za postojanost bosanske/bošnjačke nacije govore izvori dati u članku koji su neutralni (nije ih nijedan B/S/H pisao). Slavenske nacije su imale imena prilikom dolaska na ove prostore. Od Osmanlija se na kartama može vidjeti položaj Bosne, Hrvatske i Srbije, tako da priča da tek od 19. vijeka dolazi pojam nacije od Francuza pada u vodu iliti "ne pije vode". Vezano za jezik, slažem se da su istovjetni bosanski, srpski i hrvatski (i montenegrinski), tj. da su varijante jednog jezika, ali se i dalje ne slažem sa imenom S-H, pa sam stavio malo drugačiju formulaciju koja je dosta bolja nego prethodna. Bosanskim jezikom je pisana i povelja Kulina bana, a znamo kad je to bilo. Jezik je živa materija, pa ne mora biti današnji isti kao onaj iz npr. 10. vijeka, što očito pojedinima smeta u nakani. Jezik je definiran svakako imenom, pa smatrali ga varijantom ili zasebnim jezikom, to nije na nama, jer bosanski je prepoznatljiv u svijetu kao jezik. Što se konsenzusa tiče, ja tada nisam bio na ovoj wikipediji (niti na bosanskoj također), pa me nije briga za ono što ste se ranije dogovarali. Konsenzus nije jednom da se donese, to se vremenom donosi i mijenja, kako vrijeme protiče. Vezano za moju poruku na mojoj stranici, i dalje stojim iza nje. Njemački ima jedno ime, engleski ima jedno ime, ne kaže se englesko-irski ili njemačko-austrijski. Prije bih prihvatio jedno ime, npr. samo srpski itd. Ali ne, šta bi onda bilo sa Hrvatima, ko bi njih snosio itd. A Bošnje su mirne, neka njih. Sporna slika je uklonjena, jer se slažem sa konstatacijom da šalje iako istinitu, istovremeno i užasnu sliku. Neka bude onda! Ovi navodi koji optužuju sve Srbe i Hrvate sam uklonio, jer smatram i sam da nisu svi umiješani. Nadam se da sam u velikoj mjeri doprinio boljem kvalitetu članka.

Hvala na recenziji i nemoj(te) šta zamjeriti. Ako imate kakvih još primjedbi, samo javite! --Munjanes (razgovor) 18:56, 30 mart-ожујак 2015 (CEST)

Ove promjene su samo prvi korak u pravom smjeru. Teza da "jezik je definiran svakako imenom" je u lingvistici neprihvatljiva. Istraživači su utvrdili da u većini jezika u svijetu izvorno uopće nije postojalo ime za taj jezik. A jezik svejedno postoji. To dokazuje da jezik čini more raznih riječi u njemu i gramatička svojstva, a ne naziv. Kad i postoji ime, ono je samo jedna od mnoštva riječi tog jezika i ništa više. Po pravilu su lingvisti davali u 19. stoljeću imena jezicima koji nisu imali ime jer su ga govornici nazivali "naš jezik" pa to nije bilo praktično lingvistima, ili su ga laici nazivali različitim lokalnim nazivima koji, ako bi se prenijeli u znanost, sugerirali bi krivo da se radi o nekoliko različitih jezika.
U vezi tematiziranja starosti nacija u Evropi vidim opasno zastranjenje naspram znanstveno verificiranih činjenica koje su standard u modernoj znanosti. Netočno je reći da "priča da tek od 19. vijeka dolazi pojam nacije od Francuza pada u vodu". I netočno je reći "slavenske nacije su imale imena prilikom dolaska na ove prostore". Slavene prilikom dolaska na Balkan nisu činile nacije. Mnogo stoljeća kasnije su konstruirane prve nacije u Evropi. Lokalna imena slavenskih doseljenika nemaju liniju koja je vodila do današnjih nacija, nego su neka od tih imena proizvoljno samo uzeta za ime novih nacija, koje su ciljano konstruirane kao nešto novo što prije nije postojalo, pri čemu su korišteni razni narativi i bajke da bi što više ljudi uvjerili da su ista nacija. Molim te, nemoj prenositi u Wikipediju laička shvaćanja o povijesti nacija.--Argo (razgovor) 21:47, 30 mart-ожујак 2015 (CEST)
Laička znanja-- Ti mi reci. Nek je srpsko-hrvatski postojao odvajkada. Gurate ga ovdje kao da nije nastao tek u 19. vijeku. --Munjanes (razgovor) 00:00, 31 mart-ожујак 2015 (CEST)
Munjo, ono što pišeš o naciji doista jesu laička shvaćanja. Baci oko na to što je nacija, što je nacionalizam (primordijalistička nasuprot modernističkoj interpretaciji), a što izgradnja nacije (N. B. predložak: etnicitet § identitet i etnogeneza). Izvrtanje tuđih teza nije korak k rješenju problema (v. Kako se ne slagati i Deset zapovijedi racionalne debate). Svima bi u cilju trebao biti objektivan, neutralan i izvorima potkrijepljen članak. Sve drugo je loš enciklopedijski rad. Nadam se da to nije nikomu cilj. --Conquistador (razgovor) 00:52, 31. marta 2015. (CET)
C, a zašto mi ne bi pomogao izmijeniti ovaj članak ako već imaš viziju kako to uraditi? --Munjanes (razgovor) 01:14, 31 mart-ожујак 2015 (CEST)
Munjo, učinio bih to vrlo rado, ali tema je zaista preopsežna da bih se sada mogao posvetiti samo njoj. Prestrog sam prema sebi da bih to učinio samo tako, onako navrat-nanos. Stoga radije biram da se ne dotičem članka konkretno, već samo dajem naznake kakav bi članak morao biti, tj. koje bi minimalne uvjete morao zadovoljiti. S druge strane, planiram se baviti na ovoj wikipediji onim aspektom enciklopedijskog rada koji će upravo olakšavati urednicima da sastave dobar enciklopedijski članak, ali i pomoći ostalima da (pr)ocijene tuđi rad. Kao što gledati nije ni izdaleka što i vidjeti, tako i čitati nije ni izdaleka što i razumjeti. --Conquistador (razgovor) 01:34, 31. marta 2015. (CET)
Iz ove rečenice "Nek je srpsko-hrvatski postojao odvajkada. Gurate ga ovdje kao da nije nastao tek u 19. vijeku." se vidi kriva percepcija teme. Naravno da se o srpskohrvatskom može govoriti tek od 19. stoljeća. To je eksplicitno gore već rečeno jer tada je standardiziran. Prije 19. stoljeća nije postojao ni njemački jezik ni talijanski jezik jer tek tada su standardizirani. To ne znači da su prije toga ljudi bili nijemi. I prije, u predstandardizacijskom razdoblju, su govorili, ali raznim dijalektima i lokalnim govorima. Uvođenjem jednog jezika za nadregionalni putem standardizacije dobili smo suvremene jezike. Predlažem za čitanje članak standardni jezik da bi se znalo o čemu govorimo.
Tvrdnjom "bosanski je prepoznatljiv u svijetu kao jezik" se kaže da prepoznatljivost, dakle postojanje određenih razlika već znači da se radi o jeziku. Međutim, i austrijska standardna varijanta njemačkog je prepoznatljiva jer ima razlika naspram standardne varijante koja se govori u Njemačkoj. Isto je i s američkom varijantom engleskog naspram britanske varijante engleskog. U oba uspoređivana slučaja su razlike čak veće nego u našem slučaju. To znači da postojanje razlika nije automatski dokaz da se radi o zasebnom jeziku. Inače bismo negirali postojanje engleskog ili njemačkog jezika, a tako daleko u egzibicionizam, pretpostavljam, nećemo ići.
Kad se kaže "Njemački ima jedno ime, engleski ima jedno ime, ne kaže se englesko-irski ili njemačko-austrijski. Prije bih prihvatio jedno ime, npr. samo srpski itd. Ali ne, šta bi onda bilo sa Hrvatima, ko bi njih snosio itd. A Bošnje su mirne, neka njih.", vidi se da se nije pročitalo objašnjenje ni ovdje ni na Pijaci kad se o tome razgovaralo, nego se ponavlja laički pristup temi. Spomenuti navod nije konstruktivni prilog, nego poticanje da se ponavlja ono što je već ranije obrazloženo, a ponavljati se nećemo. Niti ćemo posezati za strategijom "tko više puta ponovi, taj je u pravu". Navest ću ovdje za ilistraciju još par primjera dvodijelnih naziva jezika: Dalibor Brozović u svojoj knjizi (2005, str. 68) navodi kao dvodijelni naziv i karačajevskobalkarski jezik, i dodaje da također "Karačajevci i Balkarci geografski su razdvojeni". U svjetskoj lingvistici poznati su i drugi primjeri dvodijelnih naziva jezika sastavljeni od imena etnosa kao u slučaju srpskohrvatskoga. Bernhard Gröschel u svojoj knjizi (2009, str. 30) nabraja neke od njih: afarosahoški jezik, achêoguayakijski jezik, damaraonamaski jezik, arifamaominafiaski jezik. Dvodijelno imenovanih jezika ima na svim kontinentima, npr. burjatomongolski jezik (Azija), jugambehobundžalunski jezik (Australija), nilskonubijski jezik (Afrika), pasamakodijskomalisetski jezik (Amerika). I srpskohrvatski jezik u Evropi je primjer dvodijelnog imenovanja.--Argo (razgovor) 17:27, 31 mart-ожујак 2015 (CEST)
Citati znanstvenika

Navest ću objašnjenja nekih problematičnih teza iz članka tako što ću citirati u nastavku zaključke iz znanstvene literature na stranim jezicima. Na osnovu te literature sam napisao recenziju.

"Formiranje suvremene hrvatske nacije, koje je u pisanje povijesti ušlo pod krivim nazivom preporod, započelo je u toku 19. st.", a "završetak pravljenja nacije mora se datirati vjerojatno tek u razdoblje između dva svjetska rata" (Hösch/Nehring/Sundhaussen 2004: 391, 472).

"Sama ideja nacije je obmana ako se predočava kao nešto homogeno i vječno, kao ljudska potpunost u kojoj zajednički jezik i tradicija, zajedničke navike, oblici ponašanja, uvjerenja i vrijednosti čine jednu kolektivnu ličnost koja je jasno razgraničena od drugih naroda. U tom smislu ne postoje i nisu nikad postojale nacije" (Llosa 2000: 54-55).

Esencijalistički pristup naciji ili "primordijalni pristup potječe od samih nacionalista. Osnovna ideja pritom je da dotična nacija postoji već odavno i da se njena povijest može pratiti stoljećima unazad. Po tome je nacija već doživjela slavne epohe pune junaka i cvjetanja, što treba bodriti članove te nacije danas. Problem tog pristupa je što je on pozamašno u kontradikciji s činjenicama" (Breuilly 1999: 241).

S tim činjenicama, poznatim nepristranim povjesničarima, nacionalist nije u stanju suočiti se: "objektivnoj mladosti nacija s gledišta povjesničara stoji nasuprot subjektivna starost u očima nacionalista" (Anderson 1988: 14).

Proučavanja naroda iz prošlosti pokazuju "da između tih naroda i suvremenih nacija nema direktne ili čak determinističke veze" (Breuilly 1999: 242).

Kad se u članku kaže da "Bošnjaci su često posebni zbog svoje jedinstvene kulture" uputio bih na knjigu Norberta Mappesa-Niedieka (2005: 28-48, 70) koji opširno dokazuje da razgraničavanje na osnovi kulture neutemeljeno je kod Hrvata, Srba i Bošnjaka jer oni se ne razlikuju kulturno.

Tvrdnja o vlastitoj nacionalnoj kulturi i njenoj prirodnosti "je namjerna prevara od strane nacionalnih ’preporoditelja’, ’laž’, jer je koncepcija nacije koju je tek trebalo napraviti prikazana kao odavno postojeća iako do razdoblja ’izmišljanja’ nacionalne legitimacije od strane nacionalnih pokreta u 19. stoljeću nije nikad postojala. Mimo postojeće kulturne i društveno-političke stvarnosti propagiran je jedan koncept za sprovođenje vlastitih političkih ciljeva" (Zorić 2005: 12).

Pozivanje na kulturno jedinstvo ima funkciju da sugerira sliku nacije prema kojoj "nacija nije više grupa koja se manje-više dobrovoljno udružuje u okviru jednog političkog vodstva, nego se zamišlja kao zatvorena, ’prirodna’ cjelina, koja ima pravo na političku suverenost" (Zorić 2005: 37). Takvo gledište dominira danas u južnoslavenskim državama. Međutim, već unazad pola stoljeća je poznato da "predodžba o jedinstvu nacionalne kulture i o njenoj primjenjivosti kao kriterija za pojam nacije vodi u zabludu" (Lemberg 1964 II: 42-43).

Kad se ideologizira jezik i naziv jezika to je znak pomanjkanja nacionalnih veznih sredstava i traganja za njima: "Odsutnost zajedničkog etničkog i kulturnog identiteta kod novih nacija (koji bi vrijedio za čitavu naciju) vodi ka planiranju i kreiranju identiteta pomoću nacionalnih simbola" (Fishman iz Joseph 1987: 72).

Mitovi održavaju u južnoslavenskim zemljama živom vjeru u "nacionalistički imperativ: ’jedna država, jedna kultura’" (Gellner 1999: 95-96).

Poznati primjer toga je razdoblje nacizma, kada "je nacistička misao bila ispunjena antiuniverzalnošću i retorikom razlika u kulturi" (Hutton 1999: 4).

Podupiru se "teze o rekonstruiranju starih kulturnih obilježja identiteta. Te tvrdnje nailaze na odjek prvenstveno kod onih čija znanja ne prelaze osnovno obrazovanje o povijesnim i jezičnim odnosima" (Riedel 2005: 63).

U prošlosti, u 19. stoljeću na južnoslavenskim prostorima "nisu postojale ni nacionalne države ni nacionalne kulture" (Reilly 2001: 8)

U etničkom principu vladavine "zahtjevi ne bivaju objektivno dokazivani, nego povijesno opravdavani. Mitovi o navodnoj etnogenezi vlastite nacije stiliziraju se u povijesne istine kako bi se vlastita etnička grupa stopila u sudbinski povezanu zajednicu i kako bi je okupili oko sebe. Na taj način je politički sistem do danas ukočen u etnokraciji" (Riedel 2007: 27).

Za svaki citat mogu navesti potpunu bibliografsku jedinicu.--Argo (razgovor) 17:27, 31 mart-ожујак 2015 (CEST)

Je li ti vidiš da nidokle nećemo doći raspravom ovdje. Ispravi na članku stavke za koje misliš da nisu uredu, pa ćemo vidjeti za dalje. Cilj je popraviti članak, a ne dokazivati ko je upravu. Očito da se moji stavovi neće (vjerovatno nikad) poklapati sa tvojima, niti moraju. --Munjanes (razgovor) 19:40, 31 mart-ожујак 2015 (CEST)

Umjesto da recenzirate članak "Bosniaks" sa en-wp i da kritikujete urednike, pozivam vas da sami editujete na tom članku te da sa relevantnim referensama pišete ili brišete šta vam je po volji. Moj cilj nije da ne budem objektivam, zato vas pozivam da se pridružite i da s tim u vezi dođemo do konzenzusa.Prethodni nepotpisani komentar napisao je korisnik Norrskensstämmor (razgovordoprinosi)

Vozdra! Slažem se. Međutim postoji ovdje par urednika koji blago rečeno žive u periodu prije 1990-tih i sa njima ne mereš argue. Titina škola. --Munja (razgovor) 23:57, 14 april-травањ 2015 (CEST)

Isto tako mene interesuje kako urednici srpskohrvatske wikipedije mogu držati lekcije nekome zbog "neobjektivnosti" kada u ovom članku samo postoji jedna jedina referensa? Na en-wp smo bar dodali svega 256 referensi u članku "Bosniaks". Pa vi sami zaključite. Uglavnom, mrsko mi je pročitati cijeli ovaj članak, jer od samog početka vidim da nije objektivan, a još manje vjerodostojan jer ne vidim ni jedan izvor u pasusu "Nastanak i povijesne mijene bošnjačkoga imena". Došao sam do te grandijozne gluposti gdje se kaže, citiram: "Izvorno ime «Bošnjanin» (u latinskim vrelima sing. «Bosnensis») [...] U početcima osmanske vladavine «Bošnjak» (turcizirano povijesno «Bošnjanin»), [...]". Sve to naravno bez izvora. S tim u vezi se ja pitam; da li su etnonimi 'Poljak' i 'Slovak' također turcizmi?

Kako god, kao što sam rekao ranije, pozivam vas sve da se pridružite editovanjem članka "Bosniaks" na en-wp i da tu uređujete članak, umjesto da nam pišete kojekakve recenzije. Niko vam ne brani. Bujrum!

Nazad na stranicu "Bošnjaci".