Pset je jedna od 11 najstarijih srednjovjekovnih županija Primorske Hrvatske. Prvi je spominje vizantijski car Konstantin VII. Porfirogenet u svome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom), iz 10. stoljeća.

Teorija Vjekoslava KlaićaUredi

Teorija se zasniva na dokumentu sa kraja XII stoljeća. Prema spisu crkvenog sabora u Splitu iz 1185. godine, koji je pronašao Franjo Rački, župa Pset je pripadala u crkvenom pogledu Kninskoj biskupiji. Obuhvatala je Petrovačko i Bravsko polje. Na zapadu se prostirala do Plješivice i rijeke Une, na istoku do rijeke |Sane, a na jugu negdje oko Drvara i rijeke Unca.

Prvi poznati župan koji je upravljao župom Pset u kraljevo ime bio je Dionizije koji se spominje u jednom spisu iz 1266. godine. Od 1276.-1280. župu drže Babonići, a zatim knezovi Blagajski. U to vrijeme prostrana župa dijelila se na dvije manje comitatus župe, Veliki i Mali Pset, svaka sa sjedištem u kraljevskom gradu. Gdje su se nalazila ta dva kraljevska grada u župi Pset nije ni do danas poznato. Potkraj XIII. stoljeća krajevima do preko Vrbasa vladaju knezovi Šubići od Bribira.

Teorija Tibora ŽivkovićaUredi

Ovaj historičar je analizirao granice između Hrvatske i Srbije u vrijeme Cara Porfigeneta. Području od Grahovskog polja na jugoistoku do dolina Unca i Une na sjeverozapadu je neuobičajeno velik teritorij za jednu srednjovjekovnu župu. Župu Pesenta smješta kod Knina, pozivajući se i na isti dokument iz 1185. godine, povezanim za crkvenu organizaciju Splitske nadbiskupije: Tiniensis episcopus habeat sedem suam in Tenin et habeat has parochias: Tenin campum, Verchreca, Pset.[1]

XIV i XV stoljećeUredi

Prema raznim, uglavnom sudskim, dokumentima iz 14. i 15. stoljeća poznato je nekoliko plemenitaških rodova koji su imali svoje posjede u župi Pset, a bili su iz plemena Kolunić. U plemenu Kolunić bilo je više zadruga ili hiža - porodica. Iz 15. stoljeća, pored 11 poznatih kuća, najpoznatija je zadruga ili hiža Mišljenovića od Kolunića, čiji je predak poznat iz jedne povelje 1325. godine. Drugi poznati plemenitaški rod (hiža) u 15. stoljeću u župi Pset bili su Perušići. Blagajnik kralja Vladislava II zabilježio je 1495. godine da je isplatio određenu sumu novca Gašparu Perušiću za očuvanje njegovog grada Bjelaja (u originalu Belay). Ostaci tvđave su nacionalni spomenik BiH. [2]

Treći poznati rod bili su Oršići iz Drinića koji su osnovali naselje Slavetići kod Karlovca po kojem su se i oni prozvali.

O životu iz tih vremena svjedoče ostaci srednjovjekovne crkve Sv. Đurđa (Panađur) koju neki datiraju u 14. stoljeće, a neki istoričari možda i u 12. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. [3]

Navedene najpoznatije porodice iz plemena Kolunića, kao i druge, manje poznate, počele su se preseljavati sa svojih posjeda u Psetu dalje na zapad i sjever, po padu Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, a sve jača preseljenja uslijedila su iza [[Krbavska bitka[[]]Krbavske bitke]] 1495. godine.

Oršići iz Pseta su osnovali naselje Slavetići kod Karlovca po kojem su se i oni prozvali. Perušići su osnovali današnje naselje istog imena u Lici. Neke porodice su zadržale rodovska imena a neke su se u novom zavičaju zvale plemenskim imenom Kolunić. Poznat je i Martin Rota-Kolunić, bakrorezac iz 16. stoljeća, rođen u Šibeniku. Stara imena naselja na teritoriji ove nekada srednjovjekovne župe koja i danas postoje: Očijevo, Kolunić, Cvijetnić, Smoljana, Bjelaj i Drinić.

LiteraturaUredi

  • Vjekoslav Klaić, Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, n.s. Sv. XV, Zagreb, 1928., 1-12.
  • Nada Miletić, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, br. 11.17, 159., Izdavač Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988. - Crkvina (Panađur), Kolunić,

ReferenceUredi

  1. "Tibor Živković O počecima Bosne u ranom srednjem vijeku". AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE GODIŠNJAK JAHRBUCH KNJIGA / 39 Sarajevo 2010. http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2039.pdf. Pristupljeno 9. 2. 2016. 
  2. "Stari grad Bjelaj". kons.gov.ba. http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2914. Pristupljeno 13. 12. 2016. 
  3. "Panađur". kons.gov.ba. http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2915. Pristupljeno 13. 12. 2016.