Predsjedničke republike sa punim predsjedničkim sistemom.
  Parlamentarne republike sa izvršnim predsjednišvom biranim u parlamentu
  Parlamentarna republika sa ceremonijalnim predsjednikom, gdje premijer predstavlja izvršnu vlast.
  Ustavne monarhije u kojima izvršnu vlast pripada monarhu, a obično je vrši premijer.
  Ustavne monarhije, koje imaju odvojenog šefa vlade ali kraljevska porodica drži političku moć

Predsjednički sistem ili sistem predsjedničke vlade je ustavno-politički sistem organizacije vlasti u kome je načelno oštro izvršena dioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, te je svaka samostalna u području koje joj je ustavom dodjeljeno. Us­pos­tav­ljen je Ustavom SAD iz 1787., kao pr­vi ob­lik us­tav­ne predsjedničke vla­de u svi­je­tu.[1] U predsjedničkom sistemu predsjedniku države povjerena je izvršna vlast, a parlamentu zakonodavna vlast, čime je u jednoj osobi kumulirana atribucija šefa države i premijera. Predsjednik države načelno ne može uticati na položaj i rad parlamenta, međutim on to može činiti posredno ili neposredno (preko predstavnika svoje stranke u parlamentu ili „poruka naciji“).[2]

Američki model snažno je uticao na njegovo uvođenje u mnogobrojnim državama, bez obzira na to kakva su načela, okolnosti i politički razlozi uslovili takvo opredjeljenje. U većini zemalja tzv. Trećeg svijeta takav ustavni okvir poslužio je kao osnova za razvoj predsjedničkog sistema, u kome je ostvarena gotovo potpuna dominacija državnog poglavara u sistemu organizacije vlasti. Smjena vrha vlasti u tim državama vojnim ili državnim udarom nije neuobičajna.

Sadržaj/Садржај

Vidite jošUredi / Уреди

ReferenceUredi / Уреди

  1. Sundquist, James (1992). Constitutional Reform and Effective Government. Brookings Institution Press. str. 11. 
  2. Nelson, Dana D. (2008). Bad for Democracy: How the Presidency Undermines the Power of the People. Minneapolis, Minnesota: University of Minnesota Press. str. 248. ISBN 978-0-8166-5677-6. https://books.google.com/books?id=qgAWphms5oMC&pg=PA223&lpg=PA223&dq=Dana+Nelson+vanderbilt%3F+%22bad+for+democracy%22#v=onepage&q=&f=false. 

LiteraturaUredi / Уреди

  • Lowell Barrington (2012). Comparative Politics: Structures and Choices. Cengage Learning. str. 169–. ISBN 1-111-34193-1. http://books.google.com/books?id=yLLuWYL8gTsC&pg=PA169. 
  • Peter Filzmaier, Fritz Plasser: Politik auf amerikanisch. Wahlen und politischer Wettbewerb in den USA. Wien, Manz 2005, ISBN 3-214-08330-9.
  • Peter Filzmaier, Fritz Plasser: Die amerikanische Demokratie. Das Regierungssystem und der politische Wettbewerb. Manz, Wien 1997, ISBN 3-214-05971-8.
  • Wolfgang Jäger/Christoph M. Haas/Wolfgang Welz (Hrsg.): Regierungssystem der USA: Lehr- und Handbuch. 3. Aufl., Oldenbourg, München 2007, ISBN 978-3-486-58438-7.
  • Heinrich-W. Krumwiede, Detlef Nolte: Die Rolle der Parlamente in den Präsidialdemokratie Lateinamerikas. Institut für Iberoamerika-Kunde, Hamburg 2000, ISBN 3-926446-65-X.
  • Judith Schultz: Präsidielle Demokratien in Lateinamerika. Eine Untersuchung der präsidiellen Regierungssysteme von Costa Rica und Venezuela. Vervuert, Frankfurt am Main 2000, ISBN 3-89354-251-5.
  • Jorge Carpizo McGregor: Das mexikanische Präsidialsystem. Eberhard, München 1987, ISBN 3-926777-01-X.
  • Juan J. Linz: The failure of presidential democracy. The Johns Hopkins University Press, Baltimore 1994, ISBN 0-8018-4784-2.
  • Nicholas Wahl (Hrsg.): La France présidentielle. L’influence du suffrage universel sur la vie politique. Presses de la Fondation Nationale des Sciences Politiques, Paris 1995, ISBN 2-7246-0658-2.
  • Reinhold Zippelius, Allgemeine Staatslehre, § 42. 16. Auflage, C.H. Beck, München, 2010, ISBN 978-3-406-60342-6

Vanjske vezeUredi / Уреди