Pramac (engl. bow, fr. proue, avant, nem. Bug, Vorschiff, rus. nos, ital. prua) je prednji dio broda i drugih plovila. U širem smislu dio od početka paralelnog srednjaka prema naprijed. Pramac je najistureniji dio broda krajnje suprotan krmi.[1][2]

Tipovi pramaca

Razvoj uredi

   
Tipičan pramac modernog broda
Nakošeni pramac USS Zumwalta

Pramac se kroz historiju znatno mijenjao. Tokom starog vijeka pramac je bio savijen unatrag, a pod vodom je nosio kljun (rostrum) radi mogućnosti udara u neprijateljski brod (npr. trirema). U srednjem vijeku galije su imale dugo rilo (kljun) preko koga se polazilo na juriš. Veliki jedrenjaci su imali prvo zaobljen i otvoren, a poslije zatvoren pramac. U doba brzih trgovačkih jedrenjaka razvio se tzv. kliperski pramac koji su prihvatile i jahte.[1][2]

Sredinom 19. vijeka ratni parni brodovi gradili su se opet sa kljunom, jer se smatralo da će parni pogon omogućiti udar kljunom u borbenim djelovanjima. Trgovački brodovi imali su ravan okomit pramac. U novije vrijeme razvio se „bublasti“ pramac s proširenom „bublom“ ispod vodene linije radi smanjenja otpora. Sada je pramac iznad vode, kos, nagnut naprijed i gore proširen i zaobljen. Takav oblik daje više prostora na pramačnoj palubi za vitla i privezne radove, smanjuje posrtanje broda, jer se uranjanjem povećava uzgon i koči poniranje pramca. Ledolomci imaju pod vodom kos i oštar pramac, tako da se brod uzdigne na led i težinom lomi ledeno polje ispred sebe.[1][2] Kod nekih najmodernijih ratnih brodova poput američkog razarača USS Zumwalta (izgrađen 2010-ih), pramac je izrazito nakošen unatrag i oštar, s ciljem da siječe valove umjesto da prelazi preko njih.[3]

Veze uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 1,2 Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.
  2. 2,0 2,1 2,2 Grupa autora, Mala enciklopedija Prosveta, Prosveta, Beograd, 1959.
  3. „DDG-1000 Zumwalt / DD(X) Multi-Mission Surface Combatant”. Global Security. 1. 9. 2008..