Wikipedija

Husein-Ali Montazeri

Husein-Ali Montazeri Nadžafabadi (perzijski حسینعلی منتظری, Nadžafabad, 1922.[1] – Kom, 19. 12. 2009.) bio je znameniti iranski ajatolah, islamski teolog, aktivist za ljudska prava i islamsku demokraciju, te politički disident. Godine 1979. bio je jedan od vođa Iranske revolucije te je bio potencijalni nasljednik vrhovnog vođe Ruholaha Homeinija, ali se kasnije razišao sa njim te je 1980-ih počeo kritizirati iranski politički sustav zbog sputavanja slobode građana. Kao posljedica disidentskog govora, dio posljednjih godina života proveo je u kućnom pritvoru u Komu, ali je ostao utjecajan u Iranu i to posebice u krugovima reformista.[2]

Ali Hamenei i Montazeri

Biografija uredi

Montazeri je bio učitelj na teološkoj školi gdje je sa Homeinijem prosvjedovao protiv Reze Pahlavija. Nakon što je Homeini otišao u egzil, Montazeri je proveo četiri godine u zatvoru, od 1974. do 1978. godine.[3] Nakon revolucije, Montazeri je podupirao teokraciju, ali nije zagovarao apsolutnu vlast već je predlagao da vjerske vođe djeluju samo kao savjetnici i konzultanti.[4][5][6]

Godine 1987. započeo je disidentski stav pozivom da se legaliziraju političke stranke. Potom je pozvao na „otvorenu procjenu promašaja revolucije” te na prestanak pokušaja izvoza iste u druge države jer bi Iran trebao biti primjer, a ne silom tjerati druge da ga slijede. Homeini ga je potom javno kritizirao te je pozvao posebnu skupštinu stručnjaka kako bi se raspravljalo o njegovim stavovima. Nakon masovnih smaknuća političkih zatvorenika tijekom ljeta 1988., Montazeri je pozvao na otvorenu politiku te kritizirao politički sustav:

Nijekanje ljudskih prava, nepravda i zanemarivanje pravih vrijednosti revolucije zadali su ozbiljne udarce revoluciji. Prije nego se dogodi bilo kakva rekonstrukcija, mora se dogoditi ideološka rekonstrukcija... To je nešto što ljudi očekuju od vođe.[7]

Nakon što je Homeini proglasio fatvu protiv Salmana Rushdija, Montazeri je ponovno opomenuo vjerskog vođu: „Ljudi u svijetu dobivaju dojam da je naš posao u Iranu jedino ubijati ljude.”[8] 1989., Montazerijeva titula je ukinuta, sva objavljivanja njegovih govora u časopisima ili nekakve reference na njega su zaustavljene dok su njegove slike odstranjene iz iranskih ureda i džamija. Njegovi tjelohranitelji su također ukinuti.

 
Fotografija Montazerija 1967. u zatvoru

Novi ajatolah Ali Hamenei također nije bio pošteđen kritika Montazarija, zbog čega je 1997. stavljen pod kućni pritvor, pod izgovorom da ga se štiti od fanatika. U toj nezavidnoj situaciji je bio sve do 2003. kada je pritvor ukinut.[9][10]

Kritiziranje Ahmadinežada uredi

Montazeri je 2007. kritizirao i iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinežada zbog „agresivnog pristupa”:

„S neprijateljem se mora postupati sa mudrošću, a ne sa provokacijama... Njegove provokacije samo stvaraju probleme za našu državu.”[11]

Montazeri ga je kritizirao i 2009., nakon predsjedničkih izbora koji su izazvali prosvjede, izjavivši: „Nitko pametan ne može vjerovati da su rezultati izbora ispravni.”[12]

O pravima žena uredi

Montazaeri je potvrdio da bi muškarci i žene morali imati ista ljudska prava, no zagovarao je da prava žena moraju ostati u okvirima fikha.

Smrt uredi

Umro je 19. 12. 2009. od zatajenja srca, u dobi od 87 godina. Brojne njegove pristaše okupili su se na njegovom sprovodu koji je pojačao iranske prosvjede te godine. Vrhovni vođa Irana Ali Hamenei izrazio je sućut zbog Montazerijeve smrti i nazvao ga „rječitim pravnikom i značajnim stručnjakom”[13].

Izvori uredi

  1. ↑ Christopher de Bellaigui (27 June 2002). „Who Rules Iran?”. The New York Review of Books. 
  2. ↑ Slackman, Michael (Nov. 21, 2009). „Cleric Wields Religion to Challenge Iran’s Theocracy”. New York Times. Pristupljeno 2009-12-21. 
  3. ↑ Mackey, Sandra (1998). The Iranians: Persia, Islam and the Soul of a Nation. New York: Plume Book. str. 353. ISBN 0-452-27563-6. 
  4. ↑ Dabashi, Hamid (2006). Theology of Discontent: The Ideological Foundation of the Islamic Revolution in Iran. New Brunswick, NJ: Transaction Publishers. str. 424–5. ISBN 1412805163. 
  5. ↑ „Middle East | Profile: Iran's dissident Ayatollah”. BBC News. 2003-01-30. Pristupljeno 2009-12-20. 
  6. ↑ „Interview With Grand Ayatollah Hossein-ali Montazeri”. Iran-press-service.com. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-06. Pristupljeno 2009-12-20. 
  7. ↑ Moin, Baqer (2000). Khomeini: Life of the Ayatollah. Thomas Dunne Books. Str. 279
  8. ↑ Wright, Robin B. (2000). The last great revolution: turmoil and transformation in Iran. New York: A. A. Knopf. str. 20. ISBN 0375406395. 
  9. ↑ „Iran releases dissident cleric”. BBC News. 30 January 2003. Pristupljeno 2007-06-08. 
  10. ↑ „Dissident Ayatollah Demands Iran's Rulers Be Elected”. Associated Press. FOX News. 2003-09-17. Pristupljeno 2007-06-08. 
  11. ↑ „Top dissident cleric slams Ahmadinejad”. Associated Press. USA TODAY. 22 January 2007. Pristupljeno 8 June 2007. 
  12. ↑ "Warren P. Strobel and Jonathan S. Landay, Iran's Senior Ayatollah Slams Election, McClatchy Newspapers June 16, 2009. „?”. Arhivirano iz originala na datum 2009-06-20. 
  13. ↑ „Leader offers condolences over Ayat. Montazeri's death”. PressTV. 20. prosinca 2009.. Pristupljeno 16. kolovoza 2011. [mrtav link]

Vanjske veze uredi

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Husein-Ali_Montazeri&oldid=41750455