Etničko čišćenje Gruzijaca u Abhaziji

Etničko čišćenje Gruzijaca u Abhaziji, u Gruziji nazivano i Genocid nad Gruzijcima u Abhaziji[1] (gruz. ქართველთა გენოციდი აფხაზეთში) - odnosi se na etničko čišćenje, pokolje, i masovno protjerivanje na tisuće etničkih Gruzijaca koji žive u Abhaziji tijekom gruzijsko-abhaškog rata 1992. - 1993.[2][3][4][5][6][7][8][9][10][11] , te 1998. od strane abhaških separatista i njihovih saveznika. Osim Gruzijaca, ubijani su i Armenci, Grci, Rusi i neistomišljenici Abhazi[12]. Otprilike 200 000 do 250 000 gruzijskih civila postalo su izbjeglice i prognanici[13]. Etnička čišćenja i masakri nad Gruzijcima službeno su priznati konvencijama Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) 1994., 1996. i ponovno 1997. tijekom summita u Budimpešti, Lisabonu i Istanbulu, na kojim su osuđeni "počinitelji ratnih zločina počinjenih tijekom sukoba". Generalna skupština Ujedinjenih naroda 15. svibnja 2008. usvojila je (s 14 glasova za, 11 protiv i 105 suzdržanih) rezoluciju A/RES/62/249 u kojoj se "Naglašava važnost očuvanja imovinskih prava izbjeglica i interno raseljenih osoba iz Abhazije, Gruzije, uključujući žrtve prijavljenog "etničkog čišćenja", i poziva sve države članice da odvrate osobe pod njihovom jurisdikcijom od stjecanja imovine na teritoriju Abhazije u Gruziji kršeći prava povratnika ". Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je niz rezolucija u kojima je apeliralo na prekid vatre[14].

Gruzijsko-abhaški rat i položaj Abhazije u sastavu Gruzije

Pozadina uredi

Prije rata 1992. godine, Gruzijci su činili gotovo polovicu stanovništva Abhazije, dok je Abhaza bila manje od petine. Nasuprot tome, 1926. godine, ova su dva naroda činila trećinu stanovništva, a ostatak Rusi, Armenci i Grci . Do 1989. godine broj Gruzijaca gotovo se učetverostručio, sa 67 494 na 239 872, Armenaca utrostručio, a broj etničkih Rusa povećao se šest puta.[15]

Abhazija je proglasila neovisnost od Gruzije 23. srpnja 1992., godinu dana nakon što je to učinila Gruzija (9. travnja 1991.). Da bi smanjili zapadni utjecaj u Gruziji, Rusi su poticali lokalne komuniste da traže odcjepljenje, a KGB je obučavao abhaške paravojne jedinice. U listopadu 1992. Abhazi su preuzeli kontrolu nad većim dijelom teritorija i potisnuli Gruzijce. Rusi su otvoreno pomogli Abhaziji, a apel Gruzijaca međunarodnoj zajednici ostao je bez odgovora. Iako je 27. rujna 1993. bilo zločina s obje strane, dogodio se možda najstravičniji masakr u tom ratu[16]. Nakon opsade, Suhumi, glavni grad Abhazije, s većinskim gruzijskim stanovništvom, pao je u ruke zajedničkih rusko-abhaških jedinica[17]. Pokolj je trajao dva tjedna. Grad je bio preplavljen mrtvim tijelima. Rusima su pomagali i čečenski borci, uključujući tada malo poznatog islamskog militanta Šamila Basajeva, kasnije jednog od istaknutih čečenskih vođa. Kozačke su jedinice počinile zločine i protiv Gruzijaca .

Ishod uredi

Oko 30 000 Gruzijaca je ubijeno, a 250 000 izbjeglica ne može se vratiti u Abhaziju[18]. Svojedobno je međunarodna zajednica koristila izraz "neprihvatljiva demografska promjena zbog rata" umjesto izraza etničko čišćenje. Do danas nitko nije odgovarao za zločine nad Gruzijcima. Abhazija je danas de facto ruski protektorat. Nijedna ga država ne priznaje, ali se smatra dijelom Gruzije.

Reference uredi

  1. Tamaz Nadareishvili, Conspiracy Against Georgia, Tbilisi, 2002
  2. Budapest Declaration and Geneva Declaration on Ethnic Cleansing of Georgians in Abkhazia between 1992 and 1993 adopted by the OSCE and recognized as ethnic cleansing in 1994 and 1999
  3. The Guns of August 2008, Russia's War in Georgia, Svante Cornell & Frederick Starr. str. 27
  4. Anatol Lieven, "Victorious Abkhazian Army Settles Old Scores in An Orgy of Looting, The Times, 4 October 1993
  5. In Georgia, Tales of Atrocities Lee Hockstander, International Herald Tribune, 22 October 1993
  6. The Human Rights Field Operation: Law, Theory and Practice, Abkhazia Case, Michael O'Flaherty
  7. The Politics of Religion in Russia and the New States of Eurasia, Michael Bourdeaux. str. 237–238
  8. Managing Conflict in the Former Soviet Union: Russian and American Perspectives, Alekseĭ Georgievich Arbatov. str. 388
  9. On Ruins of Empire: Ethnicity and Nationalism in the Former Soviet Union Georgiy I. Mirsky. str. 72
  10. Freedom in the World: The Annual Survey of Political Rights and Civil Liberties by Roger Kaplan. str. 564
  11. Small Nations and Great Powers: A Study of Ethnopolitical Conflict in the Caucasus. str. 174
  12. Conflict in the Caucasus: Georgia, Abkhazia, and the Russian Shadow by S. A. Chervonnaia and Svetlana Mikhailovna Chervonnaia, pp 12–13
  13. Abkhazia Today. Arhivirano 2007-05-10 na Wayback Machine-u The International Crisis Group. Europe Report N°176 – 15 September 2006. str. 23. Free registration needed to view full report
  14. Rezolucija OESS-a sa summita u Budimpešti (en.) Arhivirano 2017-10-17 na Wayback Machine-u, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, 1994-12-06
  15. Population censuses in Abkhazia: 1886, 1926, 1939, 1959, 1970, 1979, 1989, 2003
  16. Definition by: State Department, Country Reports on Human Rights Practices for 1993, February 1994
  17. Siege of Sukhumi Arhivirano 2013-08-13 na Wayback Machine-u, Time Magazine, 4.10.1993.
  18. „Abkhazia 'on verge of war'”. BBC News (BBC). 12. 10. 2001. Pristupljeno 2. svibnja 2021.