Fernando VII od Španije – razlika između verzija

| otac = [[KarloCarlos IV od Španije|Carlos IV.]], španjolski kralj

| majka = María[[Maria Luisa od Parme]]

'''Ferdinad VII.''' ([[španski jezik|španjolski]] '''Fernando VII'''), [[španija|španjolski]] kralj od [[1813]]. do [[1833]]. godine.

Rođen je u [[Madrid]]u (San Lorenzo de El Escorial), [[14. 10.|14. listopada]] [[1784]]., kao najstariji sin kralja [[KarloCarlos IV., kraljod ŠpanjolskeŠpanije|KarlaCarlosa IV.]]] i [[María Luisa od Parme|Maríe Luise od [[Parma|Parme]]. Na prijestolje je došao nakon pada [[Napoleon Bonaparte|Napoleonovog]] brata [[Josip I. Bonaparte|Josipa Bonapartea]] [[1813]]. godine, a vladao je sve do smrti. Umro je u Madridu, [[29. 9.|29. rujna]] [[1833]]. Kako nije imao muškog nasljednika, nasljedila ga je kćer iz četvrtog braka, kraljica [[Izabela II.]], što je bio povod za početak karlističkih ratova.

Ferdinand VII. ženio se četiri puta: s Maríom Antoniom od [[Napulj]]a, Izabelom od [[Portugal]]a, Maríom Josefom Amaliom od [[Kraljevina Saska|Saske]], ali iz tih brakova nije imao djece. Godine [[1829]]. oženio se sestričnom Maríom Cristinom. Godine [[1830]]. omogućio je stupanje na snagu ''Pragmatičke sankcije'', koju je donio još njegov otac Karlo[[Carlos IV od Španije|Carlos IV]]. [[1789]]. godine, ali tada nije stupila na snagu prvenstveno zbog vanjskopolitičkih razloga. Pragmatička sankcija uvela je praksu da ukoliko kralj nema muškog potomka, prijestolje nasljeđuje njegova najstarija kći. Time je praktično Ferdinand onemogućio svom bratu, infantu Don Carlosu Maríi Isidru, dolazak na prijestolje, budući da se nedugo nakon donošenja Pragmatičke sankcije Ferdinandu rodila kći.