Gustav II Adolf od Švedske – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
n / č |
nadopuna s hr.wiki i sr.wiki |
||
Red 53:
sila, i postaviti temelje za izgradnju moderne švedske države.<ref name=brit/>
==
=== Djetinstvo, obitelj i dolazak na vlast ===
Gustav II. Adolf dolazi iz dinastije [[Dinastija Vasa|Vasa]], prethodnik mu je bio njegov otac, [[Karlo IX. Švedski]], a njegov djed je bio [[Gustav I. Vasa]]. Na prijestolje dolazi [[1611.]] kao Karlov najstariji sin iz njegovog drugog braka s [[Kristina Holsteinska|Kristinom Holsteinskom]]. Već u svom djetinstvu pokazuje zanimanje za [[Politika|politiku]], s osam godina već prisustvuje na sjednicama [[Senat|senata]] a s dvanaest godina imao je važnije zadatke kao npr. prihvat stranih izaslanika. S petnaest godina održao je prvi govor svojim podanicima. Učitelj mu je bio [[Johan Skytte]], dodatnu vojnu izobrazbu je stekao zahvaljujući tome što su se na dvoru Karla IX. [[1609.]] nakon završetka rata između [[Španjolska|Španjolske]] i [[Nizozemska|Nizozemske]], nalazili mnogi strani [[Časnik|časnici]] koji su svoje znanje prenijeli na Gustava Adolfa. Što se tiće njegovog jezičnog znanja, govorio je odlično dva jezika – [[Švedski jezik|švedski]] i [[Njemački jezik|njemački]]. Njemački je znao jako dobro jer je sa svojom majkom samo pričao taj jezik. Sa sedamnaest godina je došao na prijestolje (1611.). 25. studenog [[1620.]] se ženi s [[Marija Eleonora|Marijom Eleonorom]], kćeri [[Sigismund Brandenburški|Sigismunda Brandenburškog]]. Njegova prava [[ljubav]] je ipak bila [[Ebba Magnusdotter Brahe]], koja je 1611. došla na dvor švedskog kralja. Gustav Adolf se odmah zaljubio u nju te ju je [[1613.]] zamolio za razgovor kod njenog oca. Međutim, do ženidbe nije došlo jer se tome protivila majka Gustava Adolfa. S Marijom Eleonorom je imao dvoje djece: [[Kristina Augusta|Kristinu Augustu]] (* 16. listopada [[1623.]] - † 21. rujna [[1624.]]) i [[Kristina Švedska|Kristinu]] (* 8. prosinca [[1626.]] - † 19. travnja [[1689.]]), buduća kraljica Švedske. Uz to je imao i jednog vanbračnog sina, [[Gustav od Wasaborga|Gustava]] (* 24. svibnja [[1616.]] - † 25. listopada [[1653.]]), kasniji grof od [[Wasaborg]]a.
=== Vladavina Gustava Adolfa ===
[[Datoteka:PB Vasa CoA.png|mini|150px|Grb dinastije Vasa.]]
Gustav Adolf jedan je od najpoznatijih, ako ne i najpoznatiji švedski kralj, te jedan od najboljih državnika i vojnih zapovjednika tog doba. Uspio je Švedsku preobraziti iz jedne slabe i nesigurne [[Država|države]] u najjaču državu na [[Baltik]]u te u jednu od najjačih vojnih sila u tadašnjoj Europi. Njegova vladavina je jedan od najvažnijih perioda švedske povijesti. To se može i zaključiti po tome jer je on jedini švedski kralj koji je bio nazvan i Velikim. Protestanti su ga nazivali i ''Lavom sa sjevera''. Tijekom svoje vladavine osnovao je mnoštvo manjih ali i većih gradova među kojima je i [[Göteborg]]. Također je osnovao i sveučilište u [[Tart|Tartu]], u [[Estonija|Estoniji]], koja je tada bila u sastavu Švedske. U to doba tri najveća grada u Švedskoj su bila [[Riga]] ([[Latvija]]), Stockholm i [[Tallinn]] (Estonija). Kad je tek došao na vlast imao je slabu poziciju na međunarodnoj sceni ali i unutarnjoj. U Švedskoj je bio beznačajan, te je bio u rukama koncila višeg [[Plemstvo|plemstva]], koje se pokušalo ponovno [[Afirmacija|afirmirati]] nakon čvrste vladavine Karla IX. Prisilili su mladog kralja da prihvati dogovor prema kojemu bi sve visoke državne službe pripadale samo višem plemstvu. Uz to je trebao donijeti sve odluke samo u suglasnosti s koncilom. Ali taj ugovor nimalo nije utjecao na vladavinu Gustava Adolfa, klasični sukob između kralja i plemstva je stavljen sa strane tijekom njegove cijele vladavine, zahvaljujući prijateljstvu i skladu koji je vladao između kralja i vođe višega plemstva, [[Axel Oxenstierna|Axela Oxenstierna]]. On 1612. postaje i [[kancelar]]. Zajedno, kralj i Oxenstierna su uspjeli Švedsku unaprijediti na svim područjima, bez obzira na to što se Švedska nalazila u tri rata koji je kralj naslijedio od svog prethodnika. Upravo zahvaljujući [[Reforma|reformama]] koje su proveli Gustav Adolf i Oxenstierna Švedska je prebrodila krizu te izrasla u jednu respektabilnu europsku silu te u vodeću protestantsku zemlju tijekom Tridesetogodišnjeg rata.
=== Administrativne, vojne, gospodarske i školske reforme ===
U Švedskoj, Gustav Adolf i Axel Oxenstierna su proveli važne reforme na području [[Administracija|administracije]], oružanih snaga, [[Gospodarstvo|gospodarstva]] te [[Školstvo|školstva]]. Administrativne reforme je proveo Oxenstierna, prvi pohvat mu je bio pretvaranje koncila višeg plemstva iz glavnog organa [[Aristokracija|aristokratske]] oporbe u središnji organ vlade. Određeno je također da koncil od sada zastalno zasjeda u Stockholmu. To tijelo je imalo funkciju donošenja važnijih odluka u kraljevoj odsutnosti na vojnim pohodima. Pet vrhovnih državnih službi - kancelar, vrhovni upravitelj, [[blagajnik]], [[admiral]] i [[vojskovođa]] – koji su do sada imali tek simboličko značenje postale su vodeće funkcije u vladi. S vremenom ovlasti tih funkcija su postale sve šire. [[Riksdag]] ([[parlament]]) je postao regularni sudionik u vladi, surađujući s Gustavom Adolfom kao protuteža koncilu višeg plemstva. Oxenstierna je 1617. donio odluku s kojom je definiran broj [[Stalež|staleža]] u parlamentu na četiri: plemstvo, [[kler]], [[građanstvo]] i [[seljaštvo]]. U isto vrijeme lokalna uprava je bila preustrojena i to na 23 administrativna [[distrikt|distrikta]], [[1624.]] prema odluci kralja Gustava Adolfa svakom distriktu je bio pridružen i po jedan kraljevski namjesnik.
Oružane snage su bile u potpunosti reorganizirane od strane kralja. On je reorganizirao sustav [[Novačenje|novačenja]]. Švedska nije imala više sredstava za [[Plaćenici|plaćenićku vojsku]], stoga je uveo vojnu obvezu. Stvorio je vojsku koja je bila plaćena, hranjena i obučena od same države. To je bio prvi tip takve vojske uopće, vojska u potpunosti odana kralju i kraljevstvu. Na taj način uspio je regrutirati 40 000 Šveđana u dobi između 18 i 30 godina. Takva vojska je bila superiornija tadašnjim plaćenićkim vojskama u svakom pogledu, a posebno glede [[Moral|morala]] i borbene spremnosti. No to nije bila jedina promjena u oružanim snagama Švedske, vojska se razlikovala od svih drugih europskih vojski jer je u potpunosti odgovarala kraljevoj zamisli. Kralj je iznad svega cijenio nadmoć [[Vatreno oružje|vatrenog oružja]] te brzu pokretljivost vojnih postrojbi. Zbog toga je primarno oružje postala [[mušketa]]. Kao i [[Maurits van Nassau]], on je broj vojnika u jednoj postrojbi smanjio, i time povećao mobilnost vojske. Jedna [[satnija]] sastojala se od 72 [[Mušketiri|mušketira]] i 54 [[Kopljanici|kopljanika]] ([[pikeniri]]). Četiri satnije činile su jednu [[bojna|bojnu]], osam bojni jednu [[pukovnija|pukovniju]], i dvije do četiri pukovnije jednu [[Brigada|brigadu]]. Sama mušketa je postala kraća a s time i lakša, [[mehanizam]] punjenja je pojednostavljen. Koplja su skraćena s 5 na 3,5 metra a oprema vojnika je postala lakša. Pošto se broj postrojbi povećao, došlo je i do povećanja broja časnika u vojsci. Uvedene su vojne odore i znakovlje, što je znatno doprinjelo unifikaciji vojske te podizanju borbenog morala. Gustav Adolf je znatno utjecao i na vojne taktike u to doba. Zahvaljujući njemu [[Caracolla]] (Vojni potez [[Konjica|konjice]] naoružane sa [[Samokres|samokresima]] ili [[arkebuza]]ma koji je bio efikasan protiv kopljanika) je postala beznačajna, jer je omjer kopljanika i mušketira išao od tada sve više u korist mušketira. A mušketiri su u vatrenom okršaju protiv konjice bili svakako u prednosti. Zato je ''Caracolla'' izbačena iz uporabe, a konjica je umjesto toga nastojala direktnim jurišom razbiti formacije mušketira. Kralj je također povećao i unaprijedio broj pomorskih ratnih snaga, tako da bi mogao prebacivati vojsku na tlo [[Poljska|Poljske]], a kasnije i u Njemačku. [[Mornarica]] će mu poslužiti i tome da izazove [[Danska|Dansku]] za prevlast na samom [[More|moru]].
Gospodarstvo je bilo unaprijeđeno tako da bi moglo pokrivati velike ratne troškove. Nastojalo se privući strani [[Kapital|kapital]], [[Trgovac|trgovce]] i [[obrtnik]]e da pokrenu švedsko gospodarstvo, a posebno preradu [[Željezo|željeza]] i [[Bakar (element)|bakra]]. Tu se posebno isticao Danac [[Louis de Geer]], koji je bio na čelu vojne [[Industrija|industrije]]. Gustav Adolf je znatno povećao svoje prihode nakon što je zauzeo [[Pruska|pruske]] luke kao rezultat kasnije pobjede nad Poljskom. Bez obzira na visoke prihode, Švedska je svoju veliku vojsku mogla uzdržavati jedino dok je bila van granica kraljevstva, kao u Tridesetogodišnjem ratu. Ukoliko bi vojska bila stacionirana unutar granica Švedske, troškove ne bi mogla pokrivati država te bi vojska postala prevelik teret za nju. Školstvo je svakako profitiralo od Gustavove velikodušnosti, obnovio je sveučilište u [[Uppsala|Uppsali]], zamijenivši upravu s novom te davajući razne donacije.
=== Ratovi s Danskom, Poljskom i Rusijom ===
[[Datoteka:Wojna Kalmarska 1611 ubt.jpeg|mini|300px|Kalmarski rat]]
Rat s Danskom je trajao od 1611. do 1613., poznatiji je pod imenom [[Kalmarski rat]]. U njemu se Karlo IX. protivio danskom kralju [[Kristijan IV.|Kristijanu IV]]., rat je izbio zbog pitanja prevlasti na Baltiku. S obzirom na to da je švedski kralj Karlo umro u listopadu 1611., rat je nastavio njegov nasljednik Gustav Adolf. U svibnju 1612. Švedska je izgubila [[Älvsborg]], strateško važnu utvrdu koja je kontrolirala njen jedini izlaz prema [[Atlantik]]u, iste te godine u kolovozu danska je vojska (uglavnom sastavljena od njemačkih plaćenika) s oko 6000 vojnika zauzela [[Kalmar]]. To je dalo Kristijanu IV. priliku da pojačava svoje oružane snage u južnoj Švedskoj. No posredovanjem Engleske i Nizozemske zaraćene su strane 20. siječnja 1613. sklopile [[Mir u Knäredu|mir u Knäredu]]. Švedska se morala odreći Baltika te plaćati 1 000 000 [[talir]]a da bi zadržala tvrđavu Älvsborg.
Rat s [[Rusija|Rusijom]] je trajao od 1611. do 1617., a izbio je jer je Švedska htjela spriječiti daljne širenje Rusije prema [[zapad]]u, to jest prema Baltiku, koji je Švedskoj oduvijek bio od iznimne važnosti. Također se pokušavalo spriječiti Poljsku da se domogne i ruske krune. To je bilo Gustavu Adolfu prvo pravo ratno iskustvo, te je bilo i jako uspješno. Nakon [[Mir u Stolbovu|mira u Stolbovu]] u veljači 1617., Švedska je vratila [[Novgorod]], ali je zato dobila [[Ingrija|Ingriju]] i [[Karelija|Kareliju]], područja koja su spajala [[Finska|Finsku]] s Estonijom. To je Rusima onemogućilo daljnje napredovanje prema zapadu od [[Ladoga|jezera Ladoga]].
Rat s Poljskom se odvijao u više faza s razdobljima mira između: 1617.-1618., [[1621.]]-[[1622.]] i [[1625.]]-[[1629.]] Rat se vodio iz više razloga, s jedne strane je poljski kralj [[Žigmund III., kralj Poljske|Žigmund III.]] sebi uzimao za pravo švedsku krunu, s druge strane je Gustav Adolf imao ekspanzionističke težnje prema lukama Pruske i Livonije. 15. rujna 1621. Gustav Adolf osvaja [[Riga|Rigu]], 1625. Livoniju, a 1626. osvaja gradove u poljskom dijelu Pruske: [[Memel]], [[Pillau]], [[Elbing]] i druge. Konačni [[Mir u Altmarku|mir]] je sklopljen u [[Altmark]]u u rujnu 1629., Švedska je zadržala stečene luke, koje su joj donijeli veće prihode nego oni u cijeloj Švedskoj.
=== Tridesetogodišnji rat ===
Tridesetogodišnji rat je Švedskoj postao od iznimnog značaja nakon što su [[Katolici|katoličke]] snage pod vodstvom [[Johann Tserclaes, grof od Tillyja|Tillyja]] i [[Albrecht von Wallenstein|Wallensteina]] potukli protestantski savez pod vodstvom Danske u [[Danski rat|Danskom ratu]] (1624.-1629.). Albrecht von Wallenstein i vojske [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]] zatim su osvojili [[Mecklenburg]] i [[Pomeranija|Pomeraniju]], na sjevernoj njemačkoj obali. U savezništvu s Poljskom je započeo graditi flotu s kojom bi katolici imali prevlast na Baltiku. To je bio Gustavu Adolfu dovoljan razlog da izvrši preventivni napad na sjevernu Njemačku, te da oko sebe okupi sjevernonjemačke protestante s kojima bi se mogao suprotstaviti Wallensteinu. Iz početka je to činio samo zbog toga da neprijatelja drži što dalje od same Švedske, međutim, kada je uočio s kojom lakoćom se uspio iskrcati u Njemačku, njegove su ambicije postale veće. Cilj mu je postao držati sva ušća sjevernonjemačkih rijeka, formirati ligu protestanata u Njemačkoj, kojoj bi on bio na čelu, eventualno postati car Svetog Rimskog Carstva, te podijeliti Poljsku između Rusije i sebe. 26. lipnja [[1630.]] se iskrcao kod [[Peenemünde|Peenemündea]] na [[Usedom|Usedomu]]. U siječnju 1631. je sklopio mir s Francuskom, ujedinio protestante, te se suprotstavio katolicima kod [[Prva bitka kod Breitenfelda|Breitenfelda]].
==== Bitka kod Breitenfelda ====
[[Datoteka:Gustavus Adolphus at the Battle at Breitenfeld.jpg|mini|200px|Gustav II. Adolf u bitci kod Breitenfelda]]
17. rujna 1631. kod Breitenfelda (sjeverno od [[Leipzig]]a) su se po prvi puta suprotstavili Šveđani i carska vojska. Šveđani su na svojoj strani imali i [[Sasi|Sase]]. Brojčanu prednost su imali protestanti, oko 40 000 vojnika, katolici su mogli računati na oko 35 000 vojnika. No, brojčana prednost nije bila toliko odlučujuća koliko i vojna taktika. Bitka je počela oko podne s dvosatnom uporabom [[Top|topova]]. Švedski su topovi bili brojčano i tehnički puno savršeniji nego carski, te su uspjeli znatno oslabiti neprijatelja. Prvi potez su napravile carske snage, počeo je konjički juriš na čijem je čelu bio [[Gottfried Heinrich Graf zu Pappenheim|Pappenheim]], on je napadao preko lijeve strane, no njegov napad je bio odbačen i on se povukao s bojnog polja. Više sreće je imao [[Fürstenberg]] koji je sa svojom teškom konjicom ([[Crni kirasiri]]) napadao preko desne strane, udarivši na saske snage koje je uspio razbiti. To je Tillyiu bio znak da krene sa glavninom pješačkih jedinica, koji su većinom činili kopljanici (Pikeniri) na čijim su se bokovima nalazili i mušketiri. Nakon što su Sasi bili razbijeni, koji su činili oko 40% protestantske vojske, aktivirali su se konačno Šveđani pod Gustavom Adolfom. Švedsko pješaštvo je uspjelo odbaciti napad carskog pješaštva, a posao je dovršila švedska konjica koja je napadala preko one strane gdje je Pappenheim doživio neuspjeh. Bitka je trajala sve do navečer, na kraju su protestanti imali 5 500 poginulih, a gubici katolika su bili:
7 600 poginulih, 6 000 zarobljenih, 12 400 [[dezerter]]a, 26 izgubljena topa.
Pobjeda kod Breitenfelda je bila od iznimnog značaja za njemačke protestante, a Gustav Adolf se uspio afirmirati kao jedan od najsposobnijih vojskovođa u povijesti. Zatim je jako brzo napredovao kroz cijelu Njemačku, uspio je čak doći i u [[Bavarska|Bavarsku]], te je zaprijetio i samom [[Beč]]u. Wallenstein ga je ipak uspio navući natrag na sjever, u [[Elektorat Saska|Sasku]], gdje je došlo do [[Bitka kod Lützena|bitke kod Lützena]].
==== Bitka kod Lützena i smrt Gustava Adolfa ====
[[Datoteka:Battle of Lutzen.jpg|mini|300px|Smrt Gustava Adolfa tijekom bitke kod Lützena]]
Bitka kod Lützena se vodila 16. studenog 1632. Vojske su se srele već oko devet sati ujutro, ali im je zbog lošega vremena trebalo još dva sata da se grupiraju te da započnu borbu. Gustav Adolf je pod zapovjedništvom imao 12 800 pješaka, 6 200 konjanika te 60 topova. Wallenstein je zapovijedao s 10 000 pješaka, 7 000 konjanika te 24 topa. Uz to carska je vojska računala na pojačanje od oko 3 000 pješaka i 2 000 konjanika. Bitka je od samog početka išla u prilog Gustavu Adolfu, ali ne samo zbog nadmoćnih topova i mušketa. Finska laka konjica ([[Hakkapeliitta]]) je uspjela zaobići Wallensteinovu vojsku te vršiti pritisak s leđa. Upravo u tom trenutku je stiglo pojačanje na čelu s Pappenheimom koji je spriječio daljni prodor finske konjice. No Pappenheimov protunapad nije urodio plodom, on sam je zadobio teške ozljede zahvaljujući švedskom topništvu. Kasnije je podlegao tim ranama. Sukob dviju konjica se nastavljao, oko jedan sat popodne sam kralj Gustav Adolf je poginuo na čelu konjičkog juriša. Dim vatrenog oružja i gusta magla su još neko vrijeme skrivali smrt kralja. Njegov nestanak je paralizirao uspješan prodor konjice preko desne strane Wallensteinove vojske. Nakon dva sata njegovo tijelo je pronađeno i potajno odvedeno s bojišta. Iako je Gustav Adolf poginuo u toj bitci, protestanti su na kraju izborili pobjedu te katolike natjerali u bijeg. Bitka je trajala do navečer, gubitci su na obje strane bili veliki: 6 000 vojnika na švedskoj strani, na carskoj strani je poginulo samo 3 500 vojnika. Protestanti su odnijeli pobjedu, ali zato su je skupo platili. Adolf. On ih je međutim navodno vidjevši kako se sjajno bore nazvao "novim plemenom đavola". {{Nedostaje izvor}}
== Porodično stablo ==
{{Porodično stablo
| ime = Gustaf II Adolf Švedski
|style=font-size: 90%; line-height: 110%;
|border=1
|boxstyle=padding-top: 0; padding-bottom: 0;
|boxstyle_1=background-color: #fcc;
|boxstyle_2=background-color: #fb9;
|boxstyle_3=background-color: #ffc;
|boxstyle_4=background-color: #bfc;
|boxstyle_5=background-color: #9fe;
| 1 = 1. '''Gustaf II Adolf Švedski'''
| 2 = 2. [[Karl IX Švedski]]
| 3 = 3. [[Kristina od Holštajn-Gotorpa]]
| 4 = 4. [[Gustav Vasa]]
| 5 = 5. [[Margaret Lejonhufvud]]
| 6 = 6. [[Adolf, Duke of Holstein-Gottorp]]
| 7 = 7. [[Christine of Hesse]]
| 8 = 8. [[Erik Johanson]]
| 9 = 9. [[Sesilija Monsdoter]] (Eka)
| 10 = 10. Erik Abrahamsson (Leijonhufvud)
| 11 = 11. [[Ebba Eriksdotter Vasa|Ebba Eriksdotter (Vasa)]]
| 12 = 12. [[Frederik I Danski]]
| 13 = 13. [[Sofija od Pomeranije]]
| 14 = 14. [[Filip I od Hesena]]
| 15 = 15. [[Kristina od Saksonije]]
| 16 = 16. {{ill|Johan Kristiernsson (Vasa)|sv}}
| 17 = 17. Birgitta Gustafsdotter (Sture)
| 18 = 18. Måns Karlsson (Eka)
| 19 = 19. [[Sigrid Eskilsdotter (Banér)]]
| 20 = 20. Abraham Kristiernsson (Leijonhuvud)
| 21 = 21. Birgitta Månsdotter (Natt och Dag)
| 22 = 22. Erik Karlsson (Vasa)
| 23 = 23. [[Anna Karlsdotter (Vinstorpa)]]
| 24 = 24. [[Kristijan I Danski]]
| 25 = 25. [[Doroteja od Brandenburga]]
| 26 = 26. [[Boguslav X, vojvoda Pomeranije]]
| 27 = 27. Anna Jagiellon
| 28 = 28. [[William II, Landgrave of Hesse]]
| 29 = 29. [[Anna of Mecklenburg-Schwerin]]
| 30 = 30. [[Georg, vojvoda Saksonije]]
| 31 = 31. [[Barbara Jagiellon]]
}}
== Izvori ==
{{izvori}}
| |||