Pokolj u potkamešničkim selima

Pokolj u potkamešničkim selima je naziv za masovno ubojstvo stanovnika sela podno planine Kamešnica u Cetinskoj krajini u Hrvatskoj koje su 28. i 29. ožujka 1944. za vrijeme drugog svjetskog rata počinili pripadnici 7. bataljona njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen. [1]Tada je ubijeno između 1500 i 1800 stanovnika, pri čemu je najgore stradalo zaselak Ratkovići u selu Podi, a potom Otok i Ruda. Do pokolja je došlo tokom operacija koje su njemačke snage poduzimale protiv partizana, tokom kojih su snage Prinz Eugena vršile rutinsku odmazdu nad civilnim stanovništvom za koje se sumnjalo da pomažu partizanima. Većina žrtava su bile žene, djeca i starci, a po nacionalnosti su svi bili Hrvati. Razmjeri pokolja su bili takvi da su čak i lokalni dužnosnici NDH, pod čijom su nominalnom vlašću nalazila sela, uputili službeni prosvjed svojim njemačkim saveznicima.

O tim se događajima relativno malo govorilo u doba bivše Jugoslavije. U prvim godinama nakon uspostave samostalne Hrvatske je zbog revizionističkih nastojanja da se rehabilitira NDH, zločin koji su Nijemci počinili nad svojim nominalnim saveznicima još više prešućivan, odnosno odgovornost za njega se nastojala prebaciti isključivo na četnike i njihovu Dinarsku diviziju, a u nekim slučajevima i na same partizane.

IzvoriUredi

  1. Prema nekim navodima je u pokolju sudjelovala i 369. legionarska divizija čije su ljudstvo činili Hrvati pod vodstvom njemačkih oficira.

LiteraturaUredi

  • Jozo Akrap-Majski: "Istina o zločinima u selima Cetinske krajine 1944.", Memento, Razlog, Zagreb, 2004., ISBN 953-6985-03-9,
  • Jozo Kundid: "U ratnom vihoru", Sin Ku, Split, 2004., ISBN 953-99542-0-7

Oba autora su iz postradalih sela. Jozo Kundid je iz sela Podi, a Jozo Akrap-Majski iz Voštana (pobijeno mu je 30 članova uže i šire obitelji; autoru je u vrijeme pokolja bilo 11 godina).