Panslavenske boje

Panslavenske ili panslovenske bojeplava, bijela i crvena — jesu boje zastupljene na nacionalnim i državnim zastavama mnogih slavenskih zemalja, regija i organizacija. Kombinacija ovih boja potječe iz panslavenskog pokreta 19. vijeka, a definirana je na Praškom sveslavenskom kongresu 1848. godine temeljom trgovačke zastave Rusije korištene od 17. vijeka.[1][2]

Panslovenska zastava usvojena je na Sveslavenskom kongresu u Pragu 1848. godine, a između 1918. i 1945. bila je zastavom Kraljevine Jugoslavije

Današnje slavenske države sa panslavenskom trobojnicom jesu Rusija, Češka, Slovačka, Slovenija, Hrvatska i Srbija, dok je plavu traku Bugarska zamijenila zelenom, a Poljska je zadržala staru bijelo-crvenu dvobojnicu. Negdašnja zastava Crne Gore temeljila se na panslavenskim bojama uz istovjetni redoslijed kao i srpska. Zastave Ukrajine, Bjelorusije i Sjeverne Makedonije nisu poprimile panslavenske boje.

HistorijaUredi

 
Ilustracija svadbene povorke Sigismunda III Vase u Krakovu iz Štokholmskog svitka.

Kombinacija bijele, crvene i plave boje poznata je na slavenskim zastavama još od 13. vijeka: prema izvoru iz 1281. poznato je da je zastava srpske dinastije Nemanjića bila crveno-plava (lat. vexillum unum de zendato rubeo et blavo[3]); Gelnhauzenskim kodeksom iz 1407. utvrđeno je da je zastava Moravske plava sa šahiranim crveno-bijelim orlom;[4] zastava Kraljevine Poljske iz 15. vijeka bila je crvena s bijelim orlom; bijelo-plavo-crveni barjaci su također prikazani i u Štokholmskom svitku, ilustrirajući svečanu povorku u Krakovu 1605. godine.[5]

Na Prvom sveslavenskom kongresu u Pragu 1848, prema Georgiju Vilinbahovu, učesnici su odlučili da će uzeti rusku bijelo-plavo-crvenu zastavu kao osnovu za zastave svojih oslobodilačkih pokreta,[2] na što su utjecale i boje francuske revolucije.[6] Na samom su kongresu češki Moravljani nastupili sa bijelo-crveno-plavom zastavom.[7] Iste godine Lužički Srbi su proglasili plavo-crveno-bijelu trobojku za svoj nacionalni simbol.[8] Iste boje, ali u drugačijem rasporedu (crveno-bijelo-plava) koristio je ban Hrvatske Josip Jelačić 1848., na osnovu čije zastave je zasnovana zastava Kraljevine Hrvatske i Slavonije.[2][9] Slovenačke patriote koristile su rusku trobojku u istom rasporedu boja, a slovački revolucionari 1848. usvojili su obrnuti raspored boja za zastavu — crvena-plava-bijela.[2]

U inostranstvu su često viđali rusku trobojku kako se vijori na trgovačkim brodovima. U skladu sa međunarodnom tradicijom, po pravilu je da je nacionalna ili državna zastava istovremeno i zastava civilne flote.[2] Stoga je upravo ona smatrana „ruskom nacionalnom zastavom”.[10][11] U samoj Ruskoj Imperiji petrovska bijelo-plavo-crvena zastava često se smatrala filistrom, odnosno narodnom, i nakon što je država odobrila crno-žuto-bijelu zastavu 1858., druga zastava je prvenstveno smatrana zastavom vlade.[11]

Na Drugom sveslavenskom kongresu u Rusiji 1867., glavni simbol je bio bijelo-zlatni transparent, na kojim su se nalazili slavenski misionari Ćirilo i Metodije, a iznad njih — „Spasitelju, blagoslovi ih za apostolsko djelo”. Prema novinskim publikacijama tog vremena, ovaj barjak slavenskog jedinstva izazvao je poštovanje kod svih prisutnih.[12][13]

Od 1918. plavo-bijelo-crvena trobojka postala je simbol Države Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevine Jugoslavije. Preobrazbom u SFR Jugoslaviju dodana joj je crvena petokraka, a njenim je raspadom uklonjena, te kao obična trobojka ostala zastavom SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore do 2006. godine.

GalerijaUredi

Vidi jošUredi

IzvoriUredi

  1. Килюнен 2007, str. 103.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 Вилинбахов, Георгий Вадимович (2003) (ru). Государственная геральдика в России: Теория и практика. https://www.dissercat.com/content/gosudarstvennaya-geraldika-v-rossii-teoriya-i-praktika. Pristupljeno 2. 7. 2021. 
  3. Samardžić, D. (1983). Vojne zastave Srba do 1918. Beograd: Vojni muzej. 
  4. „Historické symboly - Ministerstvo vnitra České republiky” (cs). www.mvcr.cz. https://www.mvcr.cz/clanek/historicke-symboly.aspx. Pristupljeno 3. 7. 2021. 
  5. Bochenski, Zbignew (1988). „A Description of the Stockholm Roll” (en). Studia do dziejów dawnego uzbrojenia i ubioru wojskowego, cz. IX i X (Kraków). 
  6. „Los colores paneslavos” (es). Vexiloblogia. 26. 8. 2008. http://vexiloblogia.blogspot.com/2008/08/los-colores-paneslavos.html. Pristupljeno 4. 7. 2021. 
  7. Havlík 1990, str. 12.
  8. „Лужицкие сербы: Тысяча лет противостояния ассимиляции”. Arhivirano iz originala 28. 05. 2013. https://web.archive.org/web/20130528011548/http://panslavist.ru/2011/06/sorban/. Pristupljeno 13. 07. 2016. 
  9. „Флаг Словении” (ru). web.archive.org. Arhivirano iz originala 2. 4. 2019. https://web.archive.org/web/20190402223927/http://www.veksillogia.ru/katalog/evropa/sloveniya. Pristupljeno 3. 7. 2021. 
  10. Соболева & Артамонов 1993, str. 119.
  11. 11,0 11,1 Соболева 2002, str. 157.
  12. Майорова, Ольга (2001). „Славянский съезд 1867 года: Метафорика торжества — Журнальный зал” (ru). Новое Литературное Обозрение 51. https://magazines.gorky.media/nlo/2001/5/slavyanskij-sezd-1867-goda-metaforika-torzhestva.html. 
  13. П., Маша (2012). „Путешествие чехов в Москву” (ru). ZEN magazine. Русская версия : журнал 2: 92—95. ISSN 1805-6261. Arhivirano iz originala 4. 10. 2013. https://web.archive.org/web/20131004220615/http://file.mf.cz/091/3-ZEN-R-2-2012-double-fin.pdf. Pristupljeno 4. 7. 2021. 

LiteraturaUredi

Dodatna literaturaUredi