Panarapske boje

Panarapske boje jesu crna, bela, zelena i crvena. Svaka od četiri panarapskih boja predstavlja određeni aspekt arapskog naroda i njihove historije.[3] Crna boja predstavlja "crni standard", odnosno "zastavu orla", celovito crnu zastavu koju je prema muslimanskoj tradiciji vijorio Muhamed, a historično i Abu Muslim Horasani tokom abasidskog ustanka 747. godine protiv Omejadskog Kalifata, koju su potom koristili Abisidski i Rašidunski Kalifat. Belu boju su koristile dinastije Omejadskog i Fatimidskog Kalifata.[4] Zelena jest boja asocirana s primarnom arapskom verom, Islamom.[5][6] Crvena je boja Hašemitske dinastije. Ove četiri boje svoju moć vuku iz stiha iračkog pesnika Safi al-Din al-Hilli iz 14. veka: „Bela su naša dela, crne naše bitke, zelena naša polja, a crveni naši mačevi.“[7]

Zastava Arapskog ustanka korištena u Kraljevini Hidžaz[1][2]
Arapska oslobodilačka zastava (Egipatska revolucija 1952.)[1]

Prva zastava koja je sadržavala sve četiri panarapske boje bila je zastava Arapskog ustanka iz 1916. godine, odnosno zastava Kraljevine Hidžaz. Mnoge današnje i historične zastave arapskih zemalja temelje se na bojama Arapskog ustanka, uključujući Jordan, Kuvajt, Palestinu, Ujedinjene Arapske Emirate, kao i delomično priznate republike Somalilanda i Zapadne Sahare.

U 1950-ima nastao je podskup panarapskih boja, bez ili uz manju istaknutost zelene boje. Trobojnica crvene, bele i crne boje postala je simbol Arapskog oslobodilačkog pokreta povodom Državnog udara u Egiptu 1952. godine.[8] Na ovim bojama se danas temelje zastave Egipta, Jemena (takođe bivšeg Južnog i Severnog Jemena), Sudana, Sirije i Iraka, a u prošlosti Ujedinjene Arapske Republike i Federacije arapskih republika. Uz manju istaknutost bele boje, panarapske boje sadržava i zastava Libije.[9]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Pan-Arab Colors, crwflags.com
  2. Mahdi Abdul-Hadi. „The Great Arab Revolt” (ar). passia.org. Arhivirano iz originala na datum 2014-05-05. 
  3. Abū Khaldūn Sati' al-Husri (1966). The days of Maysalūn: A Page from the Modern History of the Arabs. Washington D.C.: Middle East Institute. 
  4. Edmund Midura, "Flags of the Arab World", in Saudi Aramco World, March/April 1978, pages 4–9
  5. Teitelbaum, Joshua (2001). The rise and fall of the Hashimite kingdom of Arabia. New York: New York University Press. str. 205. ISBN 1-85065-460-3. OCLC 45247314. 
  6. Marshall, Tim (2017). A flag worth dying for : the power and politics of national symbols. New York, NY: Scribner, an imprint of Simon & Schuster, Inc. str. 110–111. ISBN 978-1-5011-6833-8. OCLC 962006347. 
  7. Muhsin Al-Musawi (2006). Reading Iraq: Culture and Power in Conflict. I.B. Tauris. str. 63. 
  8. M. Naguib, Egypt's Destiny, 1955
  9. Znamierowski, Alfred (2003). Illustrated Book of Flags. Southwater. str. 123. ISBN 1-84215-881-3. Pristupljeno 22 November 2014. »The designs of these flags were later modified, but the four pan-Arab colors were retained and were adopted by Transjordan (1921), Palestine (1922), Kuwait (1961), the United Arab Emirates (1971), Western Sahara (1976) and Somaliland (1996).« 
  10. 10,0 10,1 Kingdom of Hejaz 1915–1925, Crwflags.com
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 Historical Flags Overview (Syria), Crwflags.com
  12. 12,0 12,1 Historical Flags (Palestine) , Crwflags.com
  13. 13,0 13,1 Historical Flags (Jordan), Crwflags.com
  14. Kingdom of Iraq (1924–1958), Crwflags.com
  15. Arab Federation of Jordan and Iraq, Crwflags.com
  16. 16,0 16,1 16,2 Evolution of the Iraqi Flag, 1963–2008, Crwflags.com